Bitka kod Pákozda
| Bitka kod Pákozda | |||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|
| sukob: Hrvatska u Revoluciji 1848. | |||||||
 Hermann Géza i Róbert Závodszky: Bitka kod Pákozda | |||||||
| |||||||
| Sukobljene strane | |||||||
 Austrijsko Carstvo Kraljevina Hrvatska
|
 Kraljevina Ugarska
| ||||||
| Zapovjednici | |||||||
| Josip Jelačić
|
János Móga Richard Guyon Mór Perczel
| ||||||
| Jačina | |||||||
| 22.750 vojnika 48 topova |
10.444 vojnika 36 topova | ||||||
| Gubitci | |||||||
| 49 ubijenih 117 ranjenih 27 nestalih |
otprilike isti broj kao i hrvatsko-austrijska vojska | ||||||
Bitka kod Pákozda vođena je 29. rujna 1848. godine između Mađara i snaga pod vodstvom hrvatskog bana Josipa Jelačića (koji je ujedno bio i general u vojsci Austrijskog Carstva). Mađarska revolucionarna vojska sukobila se sa snagama pod Jelačićevim vodstvom otprilike na pola puta između jezera Balaton i Budima, u trokutu omeđenom ugarskim naseljima Pákozd, Sukoró i Pátka.[5] Ishod bitke bio je neodlučen, no obje strane tvrdile su da je pobjeda pripala njima što je također preneseno i u tadašnjemu tisku.[1]
Dana 7. rujna 1848. godine, nakon neuspješnih pregovora s Mađarima, Jelačić je objavio rat ugarskom ministarstvu i 11. rujna s oko 50.000 hrvatskih vojnika prešao Dravu.[6] Hrvatska vojska sastojala se od graničara, uglavnom od pozivnika trećeg i četvrtog reda, kao i dijela narodnih straža.[7] Prešavši Dravu kod Varaždina vojnim putem pripojio je Međimurje Hrvatskoj, pod krilaticom: „Što Bog dade i sreća junačka!”, ušao je u Čakovec proglasivši Međimurje opet sastavnim dijelom matice-zemlje Hrvatske.[8] Krenuvši prema Budimu i Pešti, Jelačićeve postrojbe sukobile su se s ugarskima kraj Pákozda i Valencea 29. rujna 1848. godine.
Bojno polje kod Pákozda nalazilo se otprilike 10 kilometara sjeveroistočno od grada Stolnog Biograda. Ban Josip Jelačić prethodno je vršio prodor iz smjera Hrvatske u smjeru Budima i Pešte, a mađarska revolucionarna vojska pomicala se s njemu suprotne (sjeverne) strane jezera Balaton.[5] Njegov cilj bio je brzo prodrijeti prema Budimu i slomiti revoluciju.[9] Među glavnim zapovjednicima Mađarske revolucionarne vojske u toj bitki bili su János Móga, Richard Guyon i Mór Perczel. Napadi austrijskih i hrvatskih postrojbi na mađarski bojni položaj potrajali su taj dan do pada mraka i to redom bezuspješno. Padom mraka ban Jelačić zatražio je trodnevno primirje od mađarskih zapovjednika. Mađari su to jedva dočekali i povukli se zadovoljni prema Stolnom Biogradu usput si pripisujući pobjedu nad austrijskim i hrvatskim postrojbama. Time je završila bitka kod Pakozda. Vojnički gledano ishod bitke bio je neodlučen, jer iako su Mađari odbili sve napade nisu poduzeli i nisu ni pokušali ni jedan protunapad u kojem bi uništili protivnika.[6]
Nakon bitke Jelačić se s vojskom uputio prema Beču, gdje je odigrao znatnu ulogu u gušenju tamošnjeg ustanka.[5]
- Hrvatska u Revoluciji 1848.
- Revolucija u Habsburškoj Monarhiji 1848.
- Kraljevina Hrvatska pod Habsburzima
- ↑ a b Arijana Kolak Bošnjak, Ratna promidžba u hrvatskim novinama 1848./1849. godine // Zbornik Odsjeka za povijesne znanosti Zavoda za povijesne i društvene znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, sv. 35, 2017., str. 201. - 219., (Hrčak), str. 210., pristupljeno 15. siječnja 2023.
- ↑ Ferdo Šišić, Pregled povijesti hrvatskoga naroda, Matica hrvatska, Zagreb, 1916., str. 302., pristupljeno 15. siječnja 2023.
- ↑ Trpimir Macan, Željko Holjevac, Povijest hrvatskoga naroda, IV. izmijenjeno i dopunjeno izdanje, Školska knjiga, Zagreb, 2013., ISBN 978-953-0-61560-1, str. 204.
- ↑ Jelačić, Josip, Hrvatski biografski leksikon, Nikša Stančić (2005.), pristupljeno 15. siječnja 2023.
- ↑ a b c Bitka kod Pákozda između Jelačića i Mađara (1848.). Povijest.hr. 28. rujna 2022. Pristupljeno 13. siječnja 2023.
- ↑ a b Horvatić, Petar. 29. rujna 2018. 29. rujna 1848. Bitka kod Pakozda – kako je ban Jelačić postao hrvatski nacionalni junak?. narod.hr. Pristupljeno 13. siječnja 2023.
- ↑ Arijana Kolak Bošnjak, Ratna promidžba u hrvatskim novinama 1848./1849. godine // Zbornik Odsjeka za povijesne znanosti Zavoda za povijesne i društvene znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, sv. 35, 2017., str. 201. - 219., (Hrčak), str. 207., pristupljeno 15. siječnja 2023.
- ↑ Dragutin Pavličević, Povijest Hrvatske, 4. dopunjeno izdanje, Naklada P.I.P. Pavičić, Zagreb 2007., ISBN 978-953-6308-71-2, str. 262.
- ↑ Josip Buljan, Bitka kod Pákozda, Hrvatski vojnik, broj 591, 15. studenoga 2019., pristupljeno 15. siječnja 2023.