Biskupija Ösel-Wiek
Saare-Lääne piiskopkond | |
|---|---|
 | |
| Država | Estonija (Terra Mariana) |
Biskupija Ösel–Wiek (estonski: Saare-Lääne piiskopkond; njemački: Bistum Ösel–Wiek) bila je biskupija Katoličke Crkve koja je postojala od 13. do 16. stoljeća na tlu zapadne Estonije.[1]
Biskupija je kao dio Terre Mariane bila poluneovisna kneževina Svetog Rimskog Carstva. Prostirala se na površini od 7600 km² na današnjem okrugu Lääne i dijelovima okruga Pärnu, Saare, Hiiu i manjim otocima Zapadnoestonskog arhipelaga.[1]
Biskupiju je osnovao 1228. nadbiskup iz Rige nakon osvajanja otoka Saaremaa, a za prvog biskupa postavio je Gottfrieda dotadašnjeg opata Daugavgrivske opatije.[2]
Konačne granice biskupije odredio je papinski legat Vilim iz Modene koji je 1234.[2] podijelio Terra Marianu na feudalne kneževine. Prva rezidencija biskupije nalazila se u Lihuli, gdje je biskup zajedno sa Livonskim redom sagradio kamenu utvrdu. U pokušaju da izbjegne svađe s utjecajnim Redom, biskup je 1251. preselio svoju rezidenciju u stari Pärnu, koji su desetak godina kasnije spalili Litvanci.[2]
Početkom 1260-ih biskupija je preseljena u Haapsalu, čija je crkva postala katedralna. Biskup Hermann I dodijelio je 1279. Haapsaluu status grada.[2]
Posljednji biskup Biskupije Ösel–Wiek bio je danski princ Magnus, koji je stigao u Saaremu 1560. ali je izgubio vlast 1572.[2]
- ↑ a b Saare-Lääne piiskopkond (estonski). Eesti Entsüklopeedia. Pristupljeno 9. prosinca 2021.
- ↑ a b c d e Lihulast saab Saare-Lääne piiskopkonna keskus (estonski). Lääne Elu. Pristupljeno 9. prosinca 2021.
- Lihulast saab Saare-Lääne piiskopkonna keskus (estonski), pristupljeno 28. travnja 2022.