Betzov zakonmatematički prikazuje stupanj aerodinamičke pretvorbe koji je jednak omjeru snage na vratiluvjetroagregata i raspoložive snage u slobodnoj struji vjetra. Nažalost, dio ukupne kinetičke energije vjetra je neiskoristiv, jer vjetar mora nastaviti strujanje kako bi omogućio dolazak vjetru iza sebe. Najveći mogući stupanj aerodinamičke pretvorbe je tzv. Betzova granica i ona iznosi 0,593 (16/27). Nijedan trenutno dostupan moderni vjetroagregat ne može imati učinkovitost veću od:[1]
.
Zbog dodatnih gubitaka pri pretvorbi energije do dobivanja električne energije proizlazi da se manje od pola kinetičke energije vjetra može iskoristiti kao korisna električna energija. Za moderne vjetroturbine je stupanj iskorištenja ≈ 0,45, a na nekim turbinama ide sve do 0,50.
Betzov zakon praktički znači da niti jedan vjetroagregat ne može biti učinkovitiji od 59,3%.[2]
rotor vjetroagregata nema gubitke u ležajevima – to je teoretski idealni rotor, s beskonačnim brojem lopatica, koje nemaju otpor strujanju zraka. Svaki otpor strujanja smanjuje teoretsku idealiziranu vrijednost.
protok zraka je horizontalan, te sav obujamzraka koji uđe u lopatice vjetroagregata i izađe iz lopatica vjetroagregata.
protok zraka je nestišljiv, što znači da gustoća zraka ostaje nepromjenjiva, te nema prijelaza topline s rotora na zrak i obratno.
rotor vjetroagregata je bez težine, pa se ne uzima u obzir moment sile tog rotora.
gdje je: v1 – brzinafluida ispred rotora (m/s), v2 – brzina fluida iza rotora (niz vjetar), v – brzina fluida na rotoru, ρ – gustoća fluida (kg/m3), S – površina lopatica rotora (m2). Sila kojom lopatice rotora djeluju na vjetar ili protok fluida se može izraziti:
Izraz za kinetičku energiju vjetra se može napisati kao:
.
Deriviranjem gornjeg izraza s obzirom na , može se dobiti maksimalna vrijednost za kinetičku energiju vjetra, a ona je za . Maksimalna vrijednost za snagu vjetra time proizlazi:
.
Ili sređivanjem dobivamo:
.
Stupanj aerodinamičke pretvorbe Cp (= P/Pwind) ima maksimalnu vrijednost: Cp.max = 16/27 = 0,593 (ili 59,3%). %). Za moderne vjetroturbine je stupanj iskorištenja ≈ 0,45, a na nekim turbinama ide sve do 0,50.[3]