Bernoullijeva nejednakost je nejednakost nazvana po Jacobu Bernoulliju koja služi za aproksimaciju potenciranja 1 + x. Također, ova se nejednakost često koristi za dokazivanje drugih nejednakosti u realnoj analizi.
Ona glasi ovako: za svaki prirodni broj i svaki realni broj vrijedi
Jednakost vrijedi samo kada je ili Uočimo da za paran broj nejednakost ima rješenja za svaki realni
Jacob Bernoulli ju je prvi objavio u svojem djelu “Positiones Arithmeticae de Seriebus Infinitis” (Basel, 1689.).
Nejednakost se najčešće dokazuje metodom matematičke indukcije pa ćemo ga ovdje navesti.
Za tvrdnja očito vrijedi.
Pretpostavimo da tvrdnja vrijedi za neki
Onda je prema pretpostavci No, desna strana nejednakosti je jednaka (jer je ) pa prema tome tvrdnja vrijedi i za čime je ovaj teorem dokazan.
Nejednakost se za također može dokazati jednostavno koristeći binomni poučak.
Dakle, iz binomnog poučka slijedi što je jednako Očito je pa je konačno
Dokazujemo Bernoullijevu nejednakost elementarnim diferencijalnim računom.
Neka je Očito je . Isto tako vrijedi pa je funkcija rastuća te je što je i trebalo dokazati.[1]
Bernoullijevom nejednakošću može se dokazati korisna nejednakost . Naime, vrijedi .
Ova se nejednakost može pokazati i direktno. Neka je funkcija definirana s . Tada je derivacija funkcije jednaka . Za svaki je pa je . Dakle, funkcija raste na intervalu pa kako je neprekidna u točki slijedi za svaki , odnosno , što je i trebalo pokazati.
- ↑ Branimir Dakić, Neven Elezović, Matematika 4, udžbenik matematike za 4. razred prirodoslovno-matematičke gimnazije, Element, Zagreb, 2015.