Bernardin Leaković
| Bernardin Leaković | |
|---|---|
.jpg) | |
| Puno ime | fra Bernardin Toma Leaković |
| Rođenje | 13. prosinca 1741. |
| Smrt | 8. siječnja 1815. |
| Zanimanje | franjevac, teolog |
| Nacionalnost | hrvat |
Važnija djela
| |
| Portal o životopisima | |
Fra Bernardin Toma Leaković (Bošnjaci, 13. prosinca 1741. – Šarengrad, 8. siječnja 1815.) bio je hrvatski franjevac, teolog, propovjednik i pisac vjerskih djela. Djelovao je u Franjevačkoj provinciji sv. Ivana Kapistrana te je poznat po svojim homiletskim djelima i doprinosu katoličkoj duhovnoj literaturi.[1]
Leaković je rođen u Bošnjacima od oca Luke i majke Marije, gdje je i kršten 13. prosinca 1741. godine. Godine 1759. stupio je u Franjevački red u Šarengradu, a godinu dana kasnije položio prve zavjete. Studirao je filozofiju u Požegi te teologiju u Petrovaradinu i Osijeku.[2] Tijekom života bio je profesor filozofije u Iloku, a kao propovjednik i teolog djelovao je na različitim mjestima, uključujući Svetu Zemlju gdje je pet godina služio kao gvardijan u Betlehemu i tajnik kustodije (administrativne jedinice s nekoliko samostana) u Jeruzalemu.[3] Tijekom boravka zapisao je djelo Sacra peregrinatio per sanctam Crucis viam, koje dokumentira duhovno hodočašće kroz Svetu Zemlju što je rijetkost među hrvatskim autorima njegova doba.[4]
,_Budim.jpg)
Leaković je napisao nekoliko značajnih vjerskih knjiga:[5]
- Govorenja za sve nedilje godišnje (1795.), Osijek[6][7]
- Nauk od poglavitih stvarih kršćansko-katoličanskih (1798.), Budim[8][9]
- Govorenja za svečane dneve Božje, B. D. Marije i svetih (1802.), Osijek[6][7]
- Sacra peregrinatio per sanctam Crucis viam (1804.), Budim.[10]
Njegova djela pisana su hrvatskim jezikom, a u nekim slučajevima i latinskim, dok je još tečno govorio talijanski i njemački. Posebno je poznat njegov katekizam iz 1798., koji se uspoređuje s današnjim Katekizmom Katoličke Crkve.[11][8] Leakovićevo djelovanje istraživano je u različitim znanstvenim radovima. Franjo Emanuel Hoško, Katica Čorkalo i Mato Batorović značajno su pridonijeli proučavanju njegovog rada. Leaković je bio istaknuti član franjevačke zajednice i značajna figura slavonske književnosti i kulture 18. i 19. stoljeća.[2][8]
Bernardin Leaković preminuo je 8. siječnja 1815. u Šarengradu, gdje je proveo posljednja desetljeća života služeći kao profesor, gvardijan, savjetnik, duhovnik, župnik te obnašajući brojne druge odgovorne dužnosti u službi Provincije. Njegova djela ostavila su neizbrisiv trag u povijesti hrvatske katoličke književnosti i predstavljaju značajan doprinos kulturnoj baštini. Iako je velik dio života proveo u Šarengradu, Leaković je ostao snažno povezan s rodnim Bošnjacima.[12] Često se vraćao u svoje rodno mjesto, gdje je krstio djecu i održavao bliske veze sa župnom zajednicom.[13]
Osnovna škola u njegovom rodnom mjestu nosi naziv »Osnovna škola fra Bernardina Tome Leakovića«, kao počast ovom istaknutom franjevcu, propovjedniku i piscu. Osim škole, i glavni trg u Bošnjacima nosi njegovo ime.[14]
- ↑ LEAKOVIĆ, Bernardin - Hrvatski biografski leksikon. hbl.lzmk.hr. Pristupljeno 7. prosinca 2024.
- ↑ a b Čorkalo, Katica. 1991. Bibliografska građa o fra Bernardinu Leakoviću i značenje njegovih djela u hrvatskoj književnosti - Zbornik radova Petog znanstvenog sabora Slavonije i Baranje. Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti Zagreb, Zavod za znanstveni rad Osijek. Osijek. str. 359. – 372
- ↑ Juzbašić, Vinko. 2001. Prilozi za biografiju fra Bernardina Tome Leakovića. Marulić. 6: 1191. – 1193 Prenosi Hrvatsko književno društvo sv. Jeronima
- ↑ Jakošić, Josip. 1899. Scriptores Interamniae vel Pannoniae Saviae, nunc Slavoniae dictae, anno 1795. conscripti. Građa za povjest kńiževnosti hrvatske – kńiga 2. Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti. Zagreb.
- ↑ Katekizam Katoličke Crkve. Hrvatska biskupska konferencija. Zagreb. 1994.
- ↑ a b Kukuljević Sakcinski, Ivan. 1860. Bibliografia hrvatska – Dio prvi. Društvo za jugoslavensku povjesnicu i starine. Zagreb.
- ↑ a b Šafařik, Paul Jos. 1865. Geschichte der illirischen und kroatischen Literatur. Verlag von Friedrich Tempsky. Prag.
- ↑ a b c Hoško, Franjo Emanuel. 1985. Negdašnji hrvatski katekizmi. Salezijanski provincijalat. Zagreb.
- ↑ Leaković, Bernardin. 1998. Nauk od poglavitih stvari kršćansko-katoličanskih. Franjevački samostan i župa Šarengrad, Muzej grada Iloka. Šarengrad – Ilok. str. III. – XXII.
- ↑ Filić, Tomislav. 2007. Marijanske propovijedi fra Bernardina Leakovića. Alma Refugii Mater – Aljmaška Majka od Utočišta: Aljmaško svetište i slavonski marijanski propovjednici 18. i 19. stoljeća: 343. – 368. Prenosi Kršćanska sadašnjost, Hrvatski mariološki institut
- ↑ Kolenić, Ljiljana; Šundalić, Zlata. 2017. Nitko sebi sudac. Zbornik radova sa znanstveno-stručnoga skupa „Fra Bernardin Leaković: o 200. obljetnici smrti“. Filozofski fakultet u Osijeku i Općina Bošnjaci. Osijek. ISBN 978-953-314-104-6
- ↑ Lešić, Antun. 2015. O djelu Bernardina Leakovića (Diplomski rad). Osijek: Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Filozofski fakultet. Preuzeto s https://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:142:160641
- ↑ Ćosić, Ivica. 1987. "Crtice o B. Leakoviću". Đakovački vezovi: 52. Prenosi Odbor za publicitet putem vlastitih izdanja
- ↑ Šarčević, Mirko. 1992. Fra Bernardin Toma Leaković hrvatski književnik rođen je u Bošnjacima prije dva i pol stoljeća. Županjski zbornik. 10: 11. – 16. Prenosi Matica hrvatska Županja