Beninsko-nigerska granica
| Dodaj infookvir "granica". (Primjeri uporabe predloška) |
Granica Benina i Nigera duga je 277 km, a proteže se od tromeđe s Burkinom Faso na zapadu do tromeđe s Nigerijom na istoku.[1]
Granica Benina i Nigera počinje na sjeverozapadu na tromeđi s Burkinom Faso u rijeci Mékrou, zatim prati ovu rijeku u smjeru sjeveroistoka do rijeke Niger. Granica zatim prati rijeku Niger prema jugoistoku do nigerijske tromeđe.[2] Cijeli dio granice rijeke Mékrou spada u prekogranični nacionalni park W, dom brojnim vrstama kao što su vodenkonji i slonovi. Nadalje, nigerska strana dijela rijeke Niger zaštićena je kao rezervat Dosso!!, koji štiti jednu od posljednjih preostalih populacija zapadnoafričke žirafe.[3]
Tijekom 1880-ih je došlo do intenzivnog natjecanja između europskih sila za teritorije u Africi, procesa poznatog kao Scramble for Africa. To je kulminiralo na Berlinskoj konferenciji 1884., na kojoj su se europske kolonijalne sile složile oko svojih teritorijalnih zahtjeva i budućih pravila angažmana. Kao rezultat toga Francuska je stekla kontrolu nad gornjom dolinom rijeke Niger (otprilike ekvivalentno područjima modernog Malija i Nigera).[4] Francuska je počela okupirati područje modernog Benina od 1893., kasnije ga nazvavši Dahomej;[4] [2] područje koje obuhvaća teritorij modernog Nigera osvojeno je 1900. godine. Oba područja došla su pod kontrolu federalne kolonije Francuske Zapadne Afrike (Afrique occidentale française, skraćeno AOF).[5] Rijeke Niger i Mékrou su potvrđene kao granice između Nigera i Dahomeja u francuskom statutu od 27. listopada 1938.[4][2] Kako je pokret za dekolonizaciju rastao u razdoblju nakon Drugog svjetskog rata, Francuska je postupno davala više političkih prava i zastupljenosti svojim afričkim kolonijama, što je kulminiralo davanjem široke unutarnje autonomije svakoj koloniji 1958. u okviru Francuske zajednice!!.[6] U kolovozu 1960. i Niger i Dahomej!! (preimenovan u Benin 1975.) stekli su punu neovisnost, a njihova zajednička granica postala je međunarodna granica između dviju suverenih država.[4]
Od stjecanja neovisnosti postojao je niz sporova oko točne raspodjele 24 riječna otoka, ponajviše otoka Lété, od kojih nijedan nije bio obuhvaćen sporazumom o granici iz kolonijalnog doba. Dvije države proslijedile su slučaj Međunarodnom sudu pravde 2001. godine; u 2005. ICJ je presudio o tome, dodijelivši 16 otoka Nigeru i devet Beninu.[7][8]
.jpg)
- Pékinga
- Compa
- Karimama
- Malanville
- Mandécali
- Koulou
- Sia
- Tenda
- Tara
- Gaya
Glavni granični prijelaz je Malanville (Benin)-Gaya (Niger). Također je moguće putovati preko Nacionalnog parka W, gdje je i sama granica otvorena.
- ↑ CIA World Factbook - Niger. 3. studenoga 2019.
- ↑ a b c Brownlie, Ian. 1979. African Boundaries: A Legal and Diplomatic Encyclopedia. Institute for International Affairs, Hurst and Co. str. 160–63
- ↑ The Annotated Ramsar List: Niger Arhivirana inačica izvorne stranice od 29. lipnja 2008. (Wayback Machine), Dallol Bosso. 26 April 2004
- ↑ a b c d International Boundary Study No. 140 Benin-Niger Boundary (PDF). 6. studenoga 1974. Pristupljeno 5. studenoga 2019. Pogreška u citiranju: nevaljala
<ref>oznaka; ime "IBS140" definirano više puta s različitim sadržajem - ↑ Decree 7 September 1911, rattachant le territoire militaire du Niger au gouvernement général de l'Afrique occidentale française, published in the Official Journal of the French Republic on 12 Septembre 1911 (Online)
- ↑ Haine, Scott. 2000. The History of France. 1st izdanje. Greenwood Press. str. 183. ISBN 0-313-30328-2
- ↑ UN World Court decides Niger, Benin border dispute. UN News. 13. srpnja 2019. Pristupljeno 8. studenoga 2019.
- ↑ Fabio Spadi (2005) The ICJ Judgment in the Benin-Niger Border Dispute: the interplay of titles and ‘effectivités’ under the uti possidetis juris principle, Leiden Journal of International Law Arhivirana inačica izvorne stranice (Wayback Machine) 18: 777-794
| |||||
| |||||