Prijeđi na sadržaj

Beck

Izvor: Wikipedija
Beck
Beck
Rodno imeBek David Campbell
Rođenje8. srpnja 1970.
Los Angeles, Kalifornija, SAD
Žanrovialternativni rock
eksperimentalni rock
indie rock
anti-folk
Djelatno razdoblje1988.
Producentska kućaInterscope
Geffen
DGC
Bong Load
WWW
Stranicawww.beck.com

Bek David Campbell, poznatiji pod umjetničkim imenom Beck, također poznat i kao Beck Hansen, rođen 8. srpnja 1970. godine, američki je glazbenik i tekstopisac.

Životopis

[uredi | uredi kôd]

Beck Hansen rođen je u Los Angelesu, Kalifornija, od oca Davida Campbella, glazbenika, i majke Bibbe Hansen, vizualne umjetnice. Nakon razvoda roditelja ostaje s majkom i bratom u L.A.-u, gdje na njega utječe širok spektar glazbe: sve od hip-hopa do latino glazbe, kao i umjetnička scena kojem mu je majka bila dijelom; sve će se to odraziti na njegovo kasnije stvaralaštvo.

Beckova glazba se često smatra tipičnim zvukom popularne alternativne glazbe 1990-ih – ne mari za konvencije žanra, kombinirajući različite, često oprečne stilove, te spaja živu instrumentalnu glazbu sa sempliranom i sintetičkom. Međutim, ono što ga je istaklo među drugim grupama tog smjera poput Mr Bungle i avangardnih skladatelja poput Johna Zorna (koji je eksperimentirao sa sličnim miješanjem žanrova kao Beck) su njegovi slobodni, neobični, često apsurdni tekstovi. Uspoređivan s Bobom Dylanom iz neobičnih faza, Beck je postao karika između beatničke prošlosti i hip-hop sadašnjosti.

Nakon napuštanja srednje škole sredinom 1980-ih, Beck se posvetio samoobrazovanju i putovanjima. U Njemačkoj provodio je vrijeme s djedom, umjetnikom fluxusa Alom Hansenom; u New York Cityju iskusio je anti-folk glazbeni pokret inspiriran punkom.

Po povratku u L.A. na prijelazu desetljeća, nastupao je svugdje: od punk-klubova do kafića; a u duhu mladog umjetnika, njegovi su nastupi pamćeni kao kombinacije humora i ekscentričnosti.

U tom periodu kreativnosti, nezavisna izdavačka kuća Bong Load Custom Records otkrila je Becka, i izdana je singlica Loser. Pjesma je izazvala pravu senzaciju na radijskim valovima i ubrzo, velike izdavačke kuće su se bijesno nadmetale kako bi Beck potpisao za njih (on je odabrao kuću Geffen, za koju i danas izdaje, jer su mu dopustili da uz izdavanje albuma za njih izdaje i nezavisne albume).

1994. album Mellow Gold napravio je od Becka mainstream uspjeh i stvorio od njega današnjeg predstavnika 'zabušanata' na alternativnoj rock sceni.

Usprkos uspjehu Mellow Golda kritičari su Becka smatrali čudom jednog hita, a publika često nije marila za njegove ostale skladbe nakon hita Loser. Takav se stav prekinuo izlaskom albuma Odelay iz 1996., suradnje s producentskim tandemom The Dust Brothers. Najavni singl Where It's At žestoko se vrtio na radiju i TV-u, a sam album je ocijenjen najvišim ocjenama u časopisima Rolling Stone i Spin, našao se na brojnim popisima najboljih albuma godine, i nagrađen je brojnim nagradama, uključujući dva Grammyja.

1998. izlazi nasljednik Odelaya, Mutations koji se sastoji od 14 pjesama snimljenih u dva tjedna, zamišljen kao popunjavanje rupe do sljedećeg albuma. Producent Nigel Godrich (Radiohead) album je učinio manje elektronički usmjerenim od Odelaya, a Beckove pjesme su pisane pod jakim utjecajem folka i bluesa.

Tijekom 1998., Beck i Al Hansen održali su zajedničku umjetničku izložbu pod nazivom "Beck & Al Hansen: Playing with Matches", s kojom su gostovali po SAD-u i Kanadi.

1999. kuća Geffen je izdala dugo očekivan album Midnite Vultures, povratak energičnom Becku iz vremena prije izlaska Mellow Golda, uz koji je uslijedila i ogromna svjetska turneja.

Nakon Midnite Vultures, 2002. je uslijedio album Sea Change, neobično emotivan album kojeg je producirao Godrich. Sea Change prati stadije koji slijede nakon raskida veze, a na albumu gostuje Beckov otac David Campbell i the Flaming Lips. Niti jedan singl nije izdan, a album je postao prvim Beckovim albumom koji je ušao među prvih deset na američkoj ljestvici albuma.

U kasnoj 2004. godini, Beck se vraća u studio i radi na svom šestom studijskom albumu za Geffen, Guero. Na tom albumu, izdanom 2005., kao producenti se vraćaju the Dust Brothers, a zapažene su i suradnje s Davidom Campbellom i Jackom Whiteom iz grupe The White Stripes. Album je vrlo dobro prihvaćen kod kritike, dosegao je drugo mjesto Billboardove ljestvice albuma, time postavši komercijalno najuspješnijim Beckovim albumom, a najavni singl E-Pro postao je stalnim dijelom repertoara brojnih alt-rock klubova. Drugi singl, Girl, synth-pop, također se vrlo često vrti na brojnim postajama.

U travnju 2004. godine, Beck je oženio Marissu Ribisi (sestru Giovannia Ribisija, koja mu je nedugo prije rodila sina, Cosima Henria Hansena, a dvije godine kasnije, kćer Tuesday.

2006. godine je izašao album "The information", od kojih je najistaknutiji singl "Nausea" (koji je Beck otpjevao na Saturday Night Live, a za koji su snimljena čak 5 spota).

2008. godine je izdan album "Modern guilt" za singlovima "Youthless" i "Modern guilt".

Sredinom 2009. godine, Beck je započeo projekt Record Club, u kojem on i drugi glazbenici obrađuju cijele albume drugih autora u jedan dan. Dosad su obrađeni albumi Leonarda Cohena, Skipa Spencea, INXS-a, i drugih, a pjesme su postavljene na Beckovoj službenoj stranici.

Diskografija

[uredi | uredi kôd]

Albumi

[uredi | uredi kôd]

(službeni albumi otisnuti su masnim slovima)

  • The Banjo Story (1988., samostalno izdanje)
  • Golden Feelings (1993., za nezavisnu kuću Sonic Enemy)
  • A Western Harvest Field by Moonlight (1994., nezavisnu kuću Fingerpaint Records)
  • Stereopathetic Soul Manure (1994., za nezavisnu kuću Flipside)
  • Mellow Gold (1994., za Geffen)
  • One Foot in the Grave (1994., za nezavisnu kuću K)
  • Odelay (1996., za Geffen)
  • Mutations (1998., za Geffen)
  • Midnite Vultures (1999., za Geffen)
  • Sea Change (2002., za Interscope/Geffen)
  • Guero (2005., za Interscope/Geffen)
  • The Information (2006., za Interscope/Geffen)
  • Modern Guilt (2008.)
  • Morning Phase (2014.)
  • Colors (2017.)
  • Hyperspace (2019.)

Mini-albumi (EP izdanja)

[uredi | uredi kôd]
  • Hell Yes, the GameBoy Variations (2004.)

Filmografija

[uredi | uredi kôd]
  • Lightfield's Home Videos (2005., u pretprodukciji)
  • Southlander (2001.)
  • The Rugrats Movie (1998., glas)

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]

Službena Beckova web-stranicaArhivirana inačica izvorne stranice od 21. kolovoza 2007. (Wayback Machine)