Prijeđi na sadržaj

Baykar Bayraktar TB2

Izvor: Wikipedija
Bayraktar TB2 na pisti

Bayraktar TB2 bespilotna je borbena letjelica dugog dometa za srednje visine (UCAV) sposobna za daljinski upravljane ili autnomne letove. Proizvodi je turska tvrtka Baykar Makina Sanayi ve Ticaret A.Ş., prvenstveno za turske oružane snage.[1] Zrakoplov nadzire i kontrolira posada u zemaljskoj kontrolnoj stanici, što uključuje upotrebu oružja. Za razvoj bespilotne letjelice uvelike je zaslužan Selçuk Bayraktar, bivši student MIT-a.[2]

Do studenog 2021. dron TB2 imao je 400 000 sati leta na globalnoj razini. Najveći operater bespilotnih letjelica TB2 je turska vojska, no izvozni model prodan je vojskama brojnih drugih zemalja.[3][4] Turska je uvelike koristila bespilotnu letjelicu u napadima na ciljeve Kurdistanske radničke stranke (PKK) i Jedinica narodne zaštite (YPG) u Iraku i Siriji.[5][6][7][8] Bespilotne letjelice Bayraktar poslije su koristile zemlje poput Azerbajdžana u ratu u Nagorno-Karabahu 2020. i ukrajinskih snaga tijekom ruske invazije na Ukrajinu 2022.[9][10]

Razvoj

[uredi | uredi kôd]

Razvoj Bayraktara TB2 bio je potaknut američkom zabranom izvoza naoružanih bespilotnih letjelica u Tursku zbog zabrinutosti da će se koristiti protiv skupina PKK unutar i izvan Turske.[8]

Baykar je započeo razvoj sustava borbenih taktičkih letjelica na zahtjev Predsjedništva obrambene industrije, nakon iskustava sa svojim prvim taktičkim UAV-om, Bayraktar Çaldıran ili Bayraktar TB1, isporučenim turskoj vojsci 2011.[11] Bayraktar TB2 napravio je prvi let u kolovozu 2014.[12] Snimka probnog ispaljivanja projektila iz Bayraktar TB2 objavljena je 18. prosinca 2015. godine, a rezultat je suradnje s Roketsanom. Roketsanove MAM i BOZOK laserski vođene bombe TUBITAK- SAGEa testirane su prvi put.[13][14][15] 

Bayraktar TB2 s MAM-L raketama

Zrakoplov se prethodno oslanjao na uvezene komponente i tehnologije kao što su motori Rotax 912[16] (proizvedeni u Austriji) i optoelektronika (FLIR senzori uvezeni od Wescama u Kanadi ili Hensoldta iz Njemačke). Bombardier Recreational Products, vlasnik Rotaxa, obustavio je isporuku svojih motora određenim zemljama u listopadu 2020., nakon što je postao svjestan njihove vojne upotrebe unatoč tome što su certificirani samo za civilnu uporabu.[16][17]

Prema britanskim novinama The Guardian, naoružavanje Bayraktar TB2 ne bi bilo moguće bez pomoći nosača za mikro-streljivo za bombe UK Hornet tvrtke EDO MBM Technology Ltd. Nosač za bombe isporučen je Turskoj 2015. godine, a njegovu su varijantu u zrakoplov integrirali EDO MBM i Roketsan.[18] U odgovoru na novinski članak The Guardiana, glavni tehnički direktor Baykara Selçuk Bayraktar zanijekao je da je nosač bombi došao iz Ujedinjenog Kraljevstva. »Mi to ne kupujemo od vas, nikada nismo. Ne samo da ne radi pod svim okolnostima, već je i vrlo skupo«, rekao je Bayraktar na Twitteru. »Sami smo dizajnirali i proizveli napredniji i isplativiji.«[19]

Dana 19. kolovoza 2020. Odjel za međunarodnu trgovinu Ujedinjenog Kraljevstva (DIT) otkrio je pojedinosti o šestogodišnjoj povijesti izvoza nosača bombi Hornet u Tursku između 2014. i 2020., sugerirajući da se isporuka kritične tehnologije Turskoj nastavila i nakon razvoja Bayraktar TB2 i sve do objave priče u studenom 2019. EDO MBM Technology podnio je 18 zahtjeva za standardnu pojedinačnu izvoznu dozvolu (SIEL) između 2014. i 2020. za izvoz robe povezane s Hornet nosačima bombi / Hornet lanserima projektila za krajnje korisnike u Turskoj. Dodijeljeno je 16 licenci.[20]

U listopadu 2020. otkrivena je upotreba kanadskog sustava Wescam MX-15D u dronu nakon što su armenski dužnosnici tvrdili da su ostaci sustava MX-15D izvađeni iz oborenog drona TB2 tijekom turskog sukoba s Azerbajdžanom. To je dovelo do zaustavljanja izvoza MX-15D u Tursku.[21][22][23] Turska industrija odgovorila je na bojkot inozemne prodaje objavom ponude domaćih alternativa, uključujući motor TEI PD170 (proizveden od strane TEI ),[24][25] ventile za gorivo i CATS FLIR sustav (proizvođača Aselsana).[26] Testovi integracije s tim sustavom započeli su 6. studenog 2020.[27] Turski istraživač obrambene industrije Kadir Doğan objavio je na Twitteru da otkazivanje prodaje komponenti Baykaru od stranih tvrtki nije predstavljalo velik problem te da su od siječnja 2021. sve te komponente zamijenjene lokalno proizvedenim alternativama.[28]

Međutim, većina Baykarovih kupaca, uključujući Ukrajinu, Poljsku, Maroko i Kuvajt, odbili su kupiti Aselsan CATS elektrooptičku kupolu i odlučili su se naručiti Wescam MX-15D preko ovlaštenog distributera.[29] Razlozi uključuju povećanje težine s 45 na 61 kg, opću izvedbu i kompatibilnost s postojećom flotom.[29]

Karakteristike

[uredi | uredi kôd]

Platforma Bayraktar TB2 ima dizajn tijela glatko povezanog s krilima i sa strukturom repa u obliku obrnutog slova V. Potisak stvara dvokraki propeler promjenjivog nagiba u konfiguraciji gurača (smješten je iza motora). Propeler je postavljen između repnih krakova i pokreće ga motor s unutarnjim izgaranjem smješten u tijelu. Monokok platforma je modularna s odvojivim glavnim elementima kao što su krilo, repna grana i V-repovi. Dijelovi trupa izrađeni su uglavnom od kompozita ugljičnih vlakana sa strojno obrađenim aluminijskim dijelovima na spojevima. Gorivo se skladišti unutar spremnika s mjehurom, a potrošnja goriva se uravnotežuje elektromagnetskim ventilima.

Zemaljska kontrolna stanica (GCS) temelji se na NATO-ovoj jedinici sa skloništem koja je opremljena redundantnim sustavima zapovijedanja i kontrole. Mobilna jedinica podržava tri osobe: pilota, operatera tereta i zapovjednika misije. Stanica je opremljena redundantnim klima-uređajima i nuklearnom, biološkom i kemijskom filtracijom. Sav hardver unutar skloništa smješten je unutar ormara s policama. Svaki operater ispred sebe ima dva zaslona sa softverom operaterskog sučelja koji se koristi za upravljanje, kontrolu i nadzor u stvarnom vremenu.[30]

Bayraktar zemaljska kontrolna stanica na mobilnoj platformi
Sustav zemaljske kontrolne stanice Bayraktar TB2

Dok turske oružane snage opisuju Bayraktar TB2 kao "taktičku klasu bespilotnih letjelica" kako bi spriječile da bude konkurencija bespilotnoj letjelici TAI Anka, međunarodni standardi klasificirali bi je kao bespilotnu letjelicu dugog dometa za srednje visine.[31][32]

Konfiguracija

[uredi | uredi kôd]

Svaki TB2 dolazi sa šest platformi za letjelice,[značenje?] dvije zemaljske kontrolne stanice, tri zemaljska podatkovna terminala (GDT), dva udaljena video terminala (RVT) i zemaljskom opremom za podršku.  Svaka platforma opremljena je trostruko redundantnim sustavom avionike. Redundantna arhitektura zemaljskog kontrolnog sustava omogućava pilotu, operateru korisnog tereta i zapovjedniku misije da upravljaju platformu, kontroliraju je i nadziru.[33]

Digitalni sustav kontrole leta

[uredi | uredi kôd]

TB2 ima trostruki redundantni sustav kontrole leta s mogućnošću autonomnog taksiranja, polijetanja, krstarenja, slijetanja i parkiranja. Kompjutorizirani sustav kontrole leta primarna je komponenta koja provodi algoritme ujedinjavanja podataka senzora u stvarnom vremenu. Kontrole specifične za misiju obavljaju se putem računalnog sustava kontrole misije. Sva glavna avionska oprema, softver i hardver u zrakoplovu u su stalnom razvoju.[34]

Elektroničko napajanje koje napaja sustave na vozilu podržano je trostrukim alternatorima i uravnoteženim, pametnim litij-ionskim baterijskim jedinicama. Robusna grijana jedinica kamere postavljena je u repni dio platforme za praćenje leta, a sav korisni teret i telemetrijski podaci snimaju se u snimač podataka u zraku. Redundantna arhitektura avionike podržava autonomna hitna slijetanja na različite aerodrome, ako je potrebno. Algoritmi za fuziju senzora, uključujući inercijski navigacijski sustav, omogućuju navigaciju i automatsko slijetanje čak i uz gubitak signala globalnog pozicioniranja.[34]

Bayraktar TB2 ukrajinskih zračnih snaga naoružan MAM-L; dvije zemaljske kontrolne stanice su u pozadini

Cijena

[uredi | uredi kôd]

Cijena jednog primjerka TB2 procijenjena je na 5 milijuna američkih dolara, oko jedne šestine cijene bespilotne letjelice Reaper proizvedene u SAD-u.[35] Baykar nije naveo cijenu, ali je na svojoj web stranici ponovno objavio nekoliko vijesti o kampanjama skupnog financiranja pokrenutim 2022. u Europi za kupnju bespilotnih letjelica Bayraktar za Ukrajinu, a sve postavljaju cilj od oko 5 – 5,5 milijuna američkih dolara za jedinicu.[36][37]

Specifikacije (TB2)

[uredi | uredi kôd]

Porijeklo: Turska

Proizvođač: Baykar

Prvi let: kolovoz 2014.

Broj izgrađenih: >300

Crtež u 5 pogleda taktičkog drona Bayraktar TB2 u konfiguraciji leta. Letjelica je naoružana bombom MAM-L na unutarnjoj i bombom MAM-C na vanjskoj stb. hardpoint.

Opće karakteristike

[uredi | uredi kôd]
  • Posada: 0 na brodu, 3 po zemaljskoj kontrolnoj stanici
  • Duljina: 6,5 m
  • Raspon krila: 12 m
  • Maks. poletna masa: 700 kg
  • Nosivost: 150 kg
  • Pogon: 1 × 100 ks (75 kW) Rotax 912-iS motor s unutarnjim izgaranjem s ubrizgavanjem
  • Propeler: 2 kraka promjenjiva nagiba
  • Kapacitet spremnika goriva: 300 litara
  • Vrsta goriva: benzin

Performanse

[uredi | uredi kôd]
  • Najveća brzina: 220 km/h
  • Brzina krstarenja: 130 km/h
  • Domet: do 4000 km[38]
  • Komunikacijski domet: < 300 kilometara
  • Visina leta: 7600 m
  • Operativna visina: 5500 m
  • Izdržljivost: 27 sati[38]

Naoružanje

[uredi | uredi kôd]
  • Nosači oružja: četiri nosača bombi L3Harris Hornet za 23 kg pametnog mikrostreljiva[39]
    • MAM : MAM-C i MAM-L vođene bombe[40][41][42]
    • L-UMTAS (Protutenkovski raketni sustav dugog dometa)[43]
    • Roketsan Cirit (70 mm raketni sustav)[44]
    • Laserski vođene rakete TUBITAK-SAGE BOZOK[45]
    • TUBITAK-SAGE TOGAN[46] četverostruki stalak GPS/INS vođenih minobacača 81 mm[47]
    • Advanced Precision Kill Weapon System – 70 mm laserski navođena raketa (predložena)[48]

Avionika

[uredi | uredi kôd]
  • Izmjenjivi EO/IR/LD senzorski sustavi za snimanje i ciljanje ili AESA radar s više načina rada:
    • Aselsan CATS EO/IR/LD senzor za snimanje i ciljanje (trenutna proizvodnja)[49][50][51][52]
    • WESCAM MX-15D EO/IR/LD senzor za snimanje i ciljanje (proizvodnja do listopada 2020.)[22]
  • Garmin GNC 255A navigacijski/komunikacijski primopredajnik[53]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. ↑ Bayraktar TB2. Military Factory. Pristupljeno 5. siječnja 2020.
  2. ↑ Baykar İnsansız Hava Aracı Sistemleri | Selçuk Bayraktar. Baykarsavunma.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 13. studenoga 2020. Pristupljeno 26. kolovoza 2022.
  3. ↑ How drones are changing the game. Israel National News (engleski). 11. siječnja 2022. Pristupljeno 11. siječnja 2022.
  4. ↑ Droning On in the Middle East. American Purpose (engleski). 5. travnja 2021. Pristupljeno 26. travnja 2021.
  5. ↑ Turkey's Bayraktar TB2 drones enable swift, precise victory against YPG/PKK in Syria's Afrin. Daily Sabah. 19. travnja 2018. Pristupljeno 28. listopada 2020.
  6. ↑ Gatopoulos, Alex. 2. ožujka 2020. Syria's War News: Battle for Idlib: Turkey's drones and a new way of war. Al Jazeera. Pristupljeno 25. kolovoza 2022.
  7. ↑ Crino, Scott; Dreby, Andy. 16. travnja 2020. Turkey's Drone War in Syria – A Red Team View. Small Wars Journal
  8. ↑ a b Revealed: how UK technology fuelled Turkey's rise to global drone power. The Guardian. 27. studenoga 2019.
  9. ↑ Ukraine credits Turkish drones with eviscerating Russian tanks and armor in their first use in a major conflict. Business Insider. 28. veljače 2022.
  10. ↑ Gatopoulos, Alex. The Nagorno-Karabakh conflict is ushering in a new age of warfare. aljazeera.com. Pristupljeno 3. ožujka 2022.
  11. ↑ Bayraktar Caldiran UAV (PDF). E-dergi.tubitak.gov.tr. Pristupljeno 12. siječnja 2022.
  12. ↑ Milli İHA'ya yerli füze takıldı!. Haber7. Inačica izvorne stranice arhivirana 18. lipnja 2018.
  13. ↑ Official video footage of Turkish UCAV tests. YouTube. Inačica izvorne stranice arhivirana 1. lipnja 2017. Pristupljeno 18. prosinca 2015.
  14. ↑ Yerli IHA ilk harekatinda 5 teroristi vurdu. 8. rujna 2016. Inačica izvorne stranice arhivirana 9. rujna 2016.
  15. ↑ Bayraktar ilk silahlı operasyonunu PKK'ya yaptı. Kokpit.Aero. 12. rujna 2016. Inačica izvorne stranice arhivirana 10. rujna 2016.
  16. ↑ a b Albert L. 28. listopada 2020. Bombardier Recreational Products suspends aircraft engine exports over UCAV use concerns. OVD. Overt Defense. Pristupljeno 2. ožujka 2022.
  17. ↑ Levon Sevunts. 25. listopada 2020. Bombardier Recreational Products suspends delivery of aircraft engines used on military drones. CBC
  18. ↑ Sabbagh, Dan; McKernan, Bethan. 27. studenoga 2019. Revealed: how UK technology fuelled Turkey's rise to global drone power. Theguardian.com
  19. ↑ Turkish drone maker slams Guardian report it used British technology. Ahval. 28. studenoga 2019. Inačica izvorne stranice arhivirana 15. svibnja 2021. Pristupljeno 26. kolovoza 2022.
  20. ↑ EDO MBM Technology Ltd Export licence end users – a Freedom of Information request to Department for International Trade. WhatDoTheyKnow. 29. lipnja 2020.
  21. ↑ Sevunts, Levon. 20. listopada 2020. Armenia claims it found Canadian tech on downed Turkish drone. cbc.ca
  22. ↑ a b Levon Sevunts. 5. listopada 2020. Canada suspends exports of military drone technology to Turkey. CBC News
  23. ↑ Cevheri Güven. 17. listopada 2020. Canadian decision to halt tech exports exposes key weakness in Turkish drone industry. Turkish Minute
  24. ↑ British Andair company stopped supplying parts to Bayraktar TB2 UAVs. defenceturk.net (turski). 16. siječnja 2021. Pristupljeno 3. ožujka 2022.
  25. ↑ Aksan, Sertaç. 30. listopada 2020. The new actor of the skies will come with a domestic engine. TRT Haber (turski). Pristupljeno 3. ožujka 2022.
  26. ↑ Bayraktar TB2 completed shooting tests with ASELSAN CATS domestic optical camera component. defenceturk.net (turski). 6. studenoga 2020. Pristupljeno 3. ožujka 2022.
  27. ↑ Bayraktar TB2 test-fires local ammo using Turkey-made electro-optical system. Daily Sabah. 6. studenoga 2020.
  28. ↑ Replacements for Bayraktar TB2's halted components can be 'easily produced'. defenceturk.net (turski). 15. siječnja 2021. Pristupljeno 3. ožujka 2022.
  29. ↑ a b CANADA/POLAND/TURKEY : Aselsan's new sensor ball fails to convince the foreign market - 23/02/2022. Intelligence Online (engleski). 23. veljače 2022. Pristupljeno 18. travnja 2022.
  30. ↑ Bayraktar's Tactical UAV Demonstrates Outstanding Performance Beyond Its Class. Military Science Intelligence Magazine Turkey. 1. lipnja 2014. |url-status=dead zahtijeva |archive-url= (pomoć)
  31. ↑ Turkey Steadily Builds UAV Capabilities. 13. svibnja 2014. Inačica izvorne stranice arhivirana 18. svibnja 2014.
  32. ↑ Turkey's unmanned ambitions shift up gear. 6. ožujka 2014. Inačica izvorne stranice arhivirana 19. kolovoza 2014.
  33. ↑ Turkey's unmanned ambitions shift up gear. 6. ožujka 2014. Inačica izvorne stranice arhivirana 19. kolovoza 2014.
  34. ↑ a b Bayraktar Taktik İHA. 8. lipnja 2014. Inačica izvorne stranice arhivirana 12. kolovoza 2014.
  35. ↑ The Turkish Bayraktar TB2: Ankara's Renewed Prominence in the Drone Market. FINABEL European Army Interoperability Centre. Pristupljeno 14. kolovoza 2021.
  36. ↑ Norway, Canada start fundraising to buy Bayraktar TB2s for Ukraine. Baykar. Inačica izvorne stranice arhivirana 18. kolovoza 2022. Pristupljeno 18. kolovoza 2022.
  37. ↑ Baykar, 3 adet Bayraktar TB2 SİHA'yı Ukrayna'ya hibe ettiğini açıkladı. Baykar. Inačica izvorne stranice arhivirana 18. kolovoza 2022. Pristupljeno 18. kolovoza 2022.
  38. ↑ a b Turkey's indigenous Bayraktar drone breaks endurance record. Daily Sabah (engleski). 19. srpnja 2019. Pristupljeno 18. travnja 2022.
  39. ↑ New evidence reveals six-year history of UK supplies to Turkish killer drones. Freedom News (engleski). 15. siječnja 2021. Pristupljeno 14. travnja 2022.
  40. ↑ Roblin, Sebastien. 2. ožujka 2020. Turkish Drones and Artillery Are Devastating Assad's Forces In Idlib Province-Here's Why. Forbes. Pristupljeno 9. ožujka 2020.
  41. ↑ Frantzman, Seth J. 2. ožujka 2020. Turkish drones revolutionize Idlib conflict – analysis. The Jerusalem Post | JPost.com. Pristupljeno 9. ožujka 2020.
  42. ↑ Review, Asian Military. 25. ožujka 2019. Roketsan's Smart Micro Guided Munitions Boost Effectiveness of UAVs. Asian Military Review (engleski). Pristupljeno 2. ožujka 2020.
  43. ↑ Eshel, Tamir. 19. prosinca 2015. Turkish UMTAS Missile Dropped From a Bayraktar Tactical Drone | Defense Update. defense-update.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 13. travnja 2016. Pristupljeno 28. travnja 2016.
  44. ↑ Cırıt 2.75" Laser Guided Missile (PDF). Roketsan. Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 18. listopada 2020. Pristupljeno 17. listopada 2020.
  45. ↑ Bekdil, Burak Ege. 8. kolovoza 2017. Turkey To Outfit Drones with Local Mini Rocket. Defense News
  46. ↑ TURKISH DEFENCE INDUSTRY PRODUCT CATALOGUE. Ssb.gov.tr. Inačica izvorne stranice arhivirana 14. travnja 2021. Pristupljeno 14. travnja 2021.
  47. ↑ Mehmet, Fatih. 23. siječnja 2020. Asisguard ve Tübitak Sage TOGAN'ı SONGAR'a entegre etti. DefenceTurk (turski). Pristupljeno 14. travnja 2021.
  48. ↑ Hambling, David. New Weapons From U.S. Could Rearm Ukraine's Bayraktar Drones. Forbes (engleski). Pristupljeno 8. travnja 2022.
  49. ↑ CATS- COMMON APERTURE TARGETING SYSTEM- Electro-Optical Reconnaissance, Surveillance and Targeting System. Aselsan.com.tr
  50. ↑ Turkish defense industry moving on despite embargoes. Anadolu Agency. Pristupljeno 24. listopada 2020.
  51. ↑ Wescam satışını durdurdu (turski). Tolgaozbek. 5. listopada 2020. Pristupljeno 24. listopada 2020.
  52. ↑ SSB İsmail Demir: SİHA'larımızın CATS kameraları seri üretime geçiyor (turski). Defence Turk. 6. listopada 2020. Pristupljeno 24. listopada 2020.
  53. ↑ Foreign Import of Locally-Built Bayraktar TB-2 Turkish Drone Parts. www.1lurer.am (engleski). Pristupljeno 8. travnja 2022.
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Baykar_Bayraktar_TB2&oldid=6521635"