Baltazar Bogišić
Baltazar Bogišić (poznat i kao Baldo ili Valtazar; Cavtat, 20. prosinca 1834. – Rijeka, 24. travnja 1908.), hrvatski pravnik i etnograf,[1][2] rodom katolički Srbin.[3] Redoviti član Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti (danas Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti) od njezina osnutka 1867. godine, član niza drugih akademija i znanstvenih društava, te nositelj nekoliko visokih europskih odlikovanja.
Životopis
Maturirao je u Veneciji, a nakon studija po različitim europskim sveučilištima, doktorirao je filozofiju i pravo. Posljednje godine života proveo je kao privatni učenjak u Parizu gdje je objavio više radova o pravno-povijesnoj problematici Dubrovnika. Gotovo čitav njegov rad posvećen je proučavanju prava, ustanova i običaja slavenskih naroda. Bio je izraziti predstavnik povijesne pravne škole. Jedan je od najvećih hrvatskih bibliofila. Svu svoju imovinu, između ostaloga i knjižnicu s osamnaest tisuća svezaka, koja se s arhivom i grafičkom zbirkom čuva u Institutu HAZU u Cavtatu, ostavio je cavtatskoj općini.
Obitelj
Baltazar Bogišić rođen je 20. prosinca 1834. godine u Cavtatu, gdje je i kršten dva dana kasnije pod imenom Baldo Antun Petar Bogišić – kao sin Vlaha Bogišića i Marije Miljan, žitelja Cavtata. Život cavtatskog ogranka obitelji Bogišić počinje preseljenjem Baltazarovog djeda, Balda, iz konavoskog sela Mrcine u Cavtat još 1802. godine, gdje je kroz život djelovao kao pomorac i trgovac. U poslu su s njim sudjelovali i njegovi sinovi Petar i Ivan, a kasnije i Vlaho, Baltazarov otac. Baltazarova majka Marija (kćer Antuna Miljana i Katarine rođ. Pervitić) umrla je 11. veljače 1837. u dobi od 26 godina – nepuna tri tjedna nakon rođenja Baltazarove sestre Marije. Cavtatski ogranak obitelji Bogišić izumire Baltazarovom smrću 1908. godine u Rijeci.
Njegovim najvećim djelom svakako možemo smatrati Opšti imovinski zakonik Knjaževine Crne Gore koji je Bogišić pripremio na poziv kneza Nikole I. Petrovića. Bogišić se budući je bio upoznat s crnogorskim običajnim pravom, 1873. godine prihvatio izrade modernog građanskog zakonika za Crnu Goru, sve uz suglasnost ruskog cara Aleksandra II. Knez Nikola je Zakonik proglasio 1888. godine, a Bogišića je 1893. godine postavio za ministra pravosuđa, koji je položaj Bogišić držao do 1899. godine. U tom su periodu i priređene neke izmjene Zakonika. U osnovi utemeljen na patrijahalnom nasljeđu, kombiniran s tada najsuvremenijim pravnim standardima, Zakonik je predstavljao korak naprijed u crnogorskom društvu, a u suvremenoj je znanosti Bogišić za njega dobio mnoge pohvale.
Izvori
- ↑ Baldo Bogišić, Hrvatska enciklopedija, pristupljeno 5. svibnja 2024.
- ↑ Baltazar (Baldo) Bogišić, Proleksis enciklopedija, pristupljeno 5. svibnja 2024.
- ↑ Tolja, Nikola. 2011. Dubrovački Srbi katolici: istine i zablude. Dubrovnik. str. 318–319
Literatura
- Niko Kapetanić i Nenad Vekarić, Konavoski rodovi (Pi – Ž). Zagreb – Dubrovnik: Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zavod za povijesne znanosti u Dubrovniku, 2003: 16–17.
- Matična knjiga rođenih župe Cavtat (1833–1839), mikrofilm. Hrvatski državni arhiv u Zagrebu. Dostupno na: familysearch.org.