Bakovac Kosinjski
| Bakovac Kosinjski | |
|---|---|
 Kapela sv. Vida | |
| Država |  Hrvatska |
| Županija |  Ličko-senjska |
| Općina/grad | Perušić |
| Površina | 46,2 km2 [1] |
| Koordinate | 44°42′40″N 15°12′32″E / 44.711°N 15.209°E |
Stanovništvo (2021.) | |
| Ukupno | 69 [2] |
| – gustoća | 1 st./km2 |
| Odredišna pošta | 53202 Perušić [3] |
| Autooznaka | GS |
  Bakovac Kosinjski Bakovac Kosinjski na zemljovidu Hrvatske | |
Bakovac Kosinjski ili Kosinjski Bakovac je dio Kosinjske doline i naselje u Republici Hrvatskoj, u sastavu Općine Perušić, Ličko-senjska županija. U srednjem vijeku nazivao se Srakovina, a koje je ime zadržao u formi Sraklin sve do 24. prosinca 1913.[4] kada je preimenovan u današnji naziv Kosinjski Bakovac.
Bakovac Kosinjski, je naselje u Lici, smješteno blizu Perušića i oko 6 km zapadno od Gornjeg Kosinja. Nadmorska visina 507 m.
| broj stanovnika | 659 | 1015 | 1163 | 1308 | 1058 | 996 | 1064 | 935 | 813 | 697 | 472 | 372 | 187 | 126 | 69 | ||
| 1857. | 1869. | 1880. | 1890. | 1900. | 1910. | 1921. | 1931. | 1948. | 1953. | 1961. | 1971. | 1981. | 1991. | 2001. | 2011. | 2021. |
Etnički sastav stanovništva:[5]
- 2001. – 187
- 1991. – 372 (Hrvati – 367, Srbi – 1, ostali – 4)
- 1981. – 472 (Hrvati – 435, Jugoslaveni – 35, ostali – 2)
- 1971. – 697 (Hrvati – 692, Jugoslaveni – 1, ostali – 4)
_(415463011).jpg)
U starom vijeku su u ovom kraju živjeli Japodi, vrlo vjerojatno imena Parentini, a o čemu nam svjedoči epigrafski spomenik iz 1. st. tzv. Pisani kamen. Nalazi se na području današnjeg Kosinja, u blizini Lomske dulibe, preciznije u predjelu Legenac, 1200 m zračne linije od vrela Begovača.
U srednjem vijeku je na mjestu današnjeg Kosinjskog Bakovca bilo spomenuto naselje Srakovina, s gradom Kosinjem i manjim selima Gorenja Vas i Rdeča Vas. Cijelo područje bilo je u vlasništvu srednjovjekovnoga Bočaćkog plemena Stupića, prezimena Lacković, poznatih kao knezovi Kosinjski. Godine 1499. zamjenom Kosinjskih s Anžom (Ivanom) VIII. Frankapanom Brinjskim grad Kosinj i okolna sela prelaze u njegov posjed. Ključni lokalitet Kosinjskog Bakovca upravo je grad Kosinj/Kosinjski Ribnik kao srednjovjekovni burg i lokacija Kosinjske tiskare. Iz njegovih su ruševina prenesene na današnju kapelu sv. Vida četiri glagoljske ploče i grb Anža Frankapana.[6] U Kosinjski Bakovac se u literaturi pogrješno pozicionira selo Ljupčići. Ispravnom transliteracijom darovnice Anža Frankapana iz 1493. objavljenoj u Bratulićevim Hrvatskim spomenicima 2017.god.[7] jasno se definira pozicija Ljupčića. U smjeru istoka prema zapadu od Krasna "gredući jesu njih mejaši" selo Ljupčići, a što može biti samo na području današnjeg Apatišana kod Krasna.
Kapela u Kosinjskom Bakovcu nosi ime sv. Vida. Izgrađena je prije 1700.god.[8], obnovljena je prvi puta 1768.god. materijalom iz "grada Kosinja", te drugi puta krajem 19. st. postavljanjem ograde, fasade, oltara itd.
Kraj Kosinjskog Bakovca nalazi se najveće velebitsko stablo i najveća jela u Europi poznata kao "Jela car".[9] Visoka je 42,5 m a ima opseg 5,42 m. Njena posebnost jest u tome što je stara oko 1000 godina, tako da sve jele koje rastu oko nje djeluju „normalne“ visine i širine, a sama jela zaista izgleda kao car u njihovom okruženju.[10]
-
Pogled prema Kosinjskom Bakovcu s Velebita -
Kapela sv. Vida u Kosinjskom Bakovcu -
Jela car -
Cesta u Kosinjskom Bakovcu, pod Velebitom
.jpg)
.jpg)
- ↑ Registar prostornih jedinica Državne geodetske uprave Republike Hrvatske. Wikidata Q119585703
- ↑ Popis stanovništva, kućanstava i stanova 2021. – stanovništvo prema starosti i spolu po naseljima (hrvatski i engleski). Državni zavod za statistiku. 22. rujna 2022. Wikidata Q118496886
- ↑ Naselje i odredišni poštanski ured. Hrvatska pošta. Pristupljeno 3. siječnja 2022.
- ↑ Obzor - Nova imena mjesta
- ↑ CD rom: "Naselja i stanovništvo RH od 1857-2001. godine", Izdanje Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske, Zagreb, 2005
- ↑ Ivan Standl. arhinet.arhiv.hr. Pristupljeno 20. prosinca 2021.
- ↑ Hrvatske glagoljične i ćirilične isprave iz zbirke Stjepana Ivšića 1100.-1527. Stjepan Ivšić, Josip Bratulić, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti. Zagreb. 2017. str. 310. ISBN 978-953-347-102-0. OCLC 1048007341CS1 održavanje: others (link)
- ↑ Lička sloga - Crkvene prilike senjske biskupije u Otočkoj pukovniji
- ↑ Kosinj: “Jela Car” – Kosinj konzalting. Inačica izvorne stranice arhivirana 20. veljače 2021. Pristupljeno 20. prosinca 2021.
- ↑ http://www.najboljeuhrvatskoj.info/ideje/jela-car-velebit-435.html Arhivirana inačica izvorne stranice od 4. ožujka 2016. (Wayback Machine) Preuzeto 8. lipnja 2015.
Velebit Arhivirana inačica izvorne stranice od 25. lipnja 2007. (Wayback Machine)
.gif){kind=small}