Ante Vukman Bebe
| Ante Vukman | |
|---|---|
 Ante Vukman Bebe_portret s trorogom partizanskom kapom
| |
| Opći životopisni podatci | |
| Datum rođenja | 1920. |
| Mjesto rođenja | Vranjica kraj Trogira |
| Datum smrti | 1983. |
| Mjesto smrti | Seget Vranjica |
| Nacionalnost | Hrvat |
| Državljanstvo | SFRJ/SRH -zadnje |
| Nadimak | Bebe |
| Supruga | Marija r. Lozovina |
| Opis vojnoga službovanja | |
| Godine u službi |
|
| Čin | kapetan bojnog broda |
| Ratovi | Narodnooslobodilački rat 1941.- 45. |
| Vojska |
|
| Rod vojske | pješadija, pomorstvo |
| Jedinice | Trogirski odred, Segetsko-marinski partizanski odred, 9.dalmatinska brigada |
| Zapovijedao | Segetsko-marinski partizanski odred |
Ante Vukman Bebe (Seget Vranjica, 1920. – Seget Vranjica, 1983.) bio je komunistički revolucionar i zapovjednik Segetsko-marinskog partizanskog odreda.[1]
Ante Vukman Bebe potječe iz zemljoradničke obitelji. Rođen je u Vranjici kraj Trogira, od oca Ivana. U obitelji je imao nekoliko braće i sestara.[1]
Zajedno s Tonijem Sorićem i Marinom Vukmanom Krpom bio je među prvim antifašistima Vranjice koji su aktivno i organizirano započeli raditi za NOP. Oni su 1941. i početkom 1942. godine u službi odbora Narodne pomoći organizirali akciju prikupljanja oružja, municije, a kasnije i druge materijalne pomoći za potrebe NOP-a.[2]
Prvi je tajnik Mjesne organizacije SKOJ-a, osnovane u svibnju 1942.[2] Bio je prvi predsjednik Mjesnog NOO Seget Vranjica, osnovanog u srpnju 1942.[2] U partizane je stupio 1. kolovoza 1942.[1]
6. prosinca 1942. pod zapovjedništvom Joze Lozovine Mosora, sudjeluje u akciji u predjelu Kosovica na cesti Vranjica - Vrsine kojom prilikom je likvidirano nekoliko talijanskih vojnika te izvršena zapljena veće količine naoružanja i streljiva.[1]
Jedan je od prvih članova i tajnik stanice KPH Seget Vranjica, osnovane početkom 1943. Sudjelovanje u NOR-u priznato mu je u dvostrukom stažu od početka 1942.[1]
Dana 23. veljače 1943. sudjeluje u likvidaciji Ive Antičevića, organizatora četničkog pokreta u Trogiru. U kolovozu 1943., sudjeluje u akciji otmice i likvidiranja Severina Scarabella,[3] talijanskog fašističkog učitelja i agenta koji se nalazio na dužnosti na otoku Malom Drveniku.
Nakon proglašenja talijanskog primirja, a tijekom upada sa skupinom partizana u Trogir 09. rujna 1943.[1] biva ranjen u šaku od strane Talijana trogirskog garnizona koji su odugovlačili s predajom partizanima. Postavljen je za zapovjednika Segetsko-marinskog partizanskog odreda NOV Hrvatske 24. listopada 1943. koji je dobio zadatak braniti Trogir od nadiranja njemačko-ustaško-domobranskih snaga iz pravca Šibenika i Splita nakon kapitulacije Italije te sudjeluje u povlačenju jednog bataljuna odreda u pravcu Marina - Vinišće - Drvenik V. - Šolta, 07./ 08.studenog 1943., da bi se 14. i 15. studenog ponovo prebacio na kopno kraj Seget Vranjice te nastavio borbu s odredom.[1]
Jedno vrijeme boravi na Malti i surađuje s britanskim vlastima.[4]
Nakon rata na različitim dužnostima u Jugoslavenskoj armiji i ratnoj mornarici: zapovjednik Portoroža, Boke kotorske, Visa i Lore u Splitu. Nakon toga se angažira na društveno-političkom planu u svojoj rodnoj Seget Vranjici, gdje i umire.
- ↑ a b c d e f g Grupa autora. Miroslav Ćurin (ur.). "Trogirski kraj u NOB-u 1941.-45.". IHRPD. Split.
- ↑ a b c Josip Miliša. Slavko Šurija (ur.). "U spomen revoluciji i NOB-u". 1987 izdanje. Josip Rožić - Elektro. Trogir.
- ↑ Vedessi, Aurelia, che serata! Lettere da Zirona piccola di Severino Scarabello e la scuola italiana a Spalato dal 1941 al 1943 : Scienze e Lettere Casa Editrice : Rome Italy. www.scienzeelettere.it. Pristupljeno 16. listopada 2021.
- ↑ YUGOSLAV PARTISAN IN MALTA - NO SOUND. Pristupljeno 16. listopada 2021.