Ante Josipović
Ante Josipović (Baška Voda, 22. listopada 1925.[1] – Zagreb, 14. prosinca 2019.[2]), hrvatski političar, komunist i pravnik. Otac bivšeg hrvatskoga predsjednika Ive Josipovića.
Rođen je i odrastao u Baškoj Vodi. Otac Ivan bio je vlasnik skromne brodice kojom je po istočnoj obali Jadrana prevozio rasute terete. Obitelj je živjela vrlo skromno i djeca, njih petero, nisu imali prije Drugog svjetskog rata prilike steći kvalitetnije obrazovanje. Bio je član SKOJ-a i od 1941. je sudjelovao u ilegalnom pokretu otpora. Za vrijeme Drugog svjetskoga rata 1942. Ante Josipović se kao sedamnaestogodišnji mladić priključio partizanima na Biokovu kao član malog partizanskog odreda u kojem je bio i njegov devet godina stariji brat Ratko. Kada su nakon kapitulacije Italije, krajem 1943. i početkom 1944., Nijemci, pretpostavljajući da će se saveznici iskrcati na istočnu obalu Jadrana, zauzeli cijelu Dalmaciju, oko 30 tisuća ljudi s dalmatinska obale, otoka i Zagore bojeći se njemačke odmazde izbjeglo je na Vis. Glavni štab NOVJ i Britanci donijeli su odluku da se stanovništvo koje nije sposobno za borbe evakuira u južnu Italiju, a potom u logor El Shatt na Sinaju, u Egiptu. S izbjeglicama je u El Shatt, nakon što je kraće vrijeme bio na Hvaru i Visu, otišao i Ante Josipović, po zadatku. Tamo je obavljao poslove organizacije života u izbjegličkom logoru. U Jugoslaviju se vratio po raspuštanju logora u El Shattu, 1946. godine. Isprva je radio u omladinskoj organizaciji u Makarskoj te je upućen na školovanje u Beograd i Zagreb. Početkom veljače 1948. godine, kao mlad čovjek s 22 godine, odlazi na dužnost u CK Narodne omladine u Beograd, gdje se školuje i boravi do srpnja 1953. godine. Sudjelovao je na više radnih akcija te bio aktivan u sindikatu i Omladini, za što je dobio i više odlikovanja. Ante Josipović je u Zagreb došao 1954. godine sa suprugom Milicom, učiteljicom, također porijeklom iz Baške Vode. U Zagrebu su isprva bili u podstanarskom stanu da bi kasnije na korištenje dobili društveni stan. Uz rad, upisao je i studij prava na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu gdje je stekao diplomu pravnika. U Zagrebu im se 1957. rodio sin Ivo Josipović, koji je izabran 2010. za trećeg predsjednika Republike Hrvatske. Godine 1960. dobili su i kćer Višnju Josipović-Smojver koja radi kao profesorica na Odsjeku za engleski jezik i književnost zagrebačkog Filozofskog fakulteta.
Ante Josipović je tijekom karijere radio u Narodnoj omladini, bio na čelu granskog sindikata u obrazovanju, a 1960-ih i hrvatski zastupnik u Saveznoj skupštini u Beogradu. Na vrhuncu političke karijere bio je član Izvršnog komiteta Centralnoga komiteta Saveza komunista Hrvatske 1971. godine za vrijeme Hrvatskog proljeća, a u djelokrugu odgovornosti bili su mu sindikati i kultura. Bio je na čelu ideološke komisije koja se bavila ispitivanjem pojave nacionalizma unutar Saveza komunista Hrvatske.[3] I sam je jedno vrijeme bio pod optužbama da je, navodno, ”na Savkinoj strani“.[3]
Nakon završetka političke karijere, od 1974. pa do umirovljenja 1982. godine obnašao je dužnost generalnog direktora zagrebačkoga Croatia osiguranja.[4] U vrijeme njegovog upravljanja tom tvrtkom provedene su značajne reforme poslovanja i ostvareni zapaženi rezultati u razvoju tvrtke, među kojima je i izgradnja i useljenje u neboder Zagrepčanke 1976., koja je sljedećih trideset godina bila najviša poslovna zgrada u Hrvatskoj.[5]
- ↑ Ante Josipović (1925 - 2019) - Genealogy. geni.com. Geni. Pristupljeno 28. svibnja 2023.
- ↑ Ante Josipović - Osmrtnice.hr. Pristupljeno 28. svibnja 2023.
- ↑ a b FOTO Gdje je prava istina o Anti Josipoviću, ocu bivšeg predsjednika? | Dnevno.hr. Dnevno.hr. 6. rujna 2017. Inačica izvorne stranice arhivirana 12. kolovoza 2018. Pristupljeno 12. kolovoza 2018.
- ↑ globus.jutarnji.hr Arhivirana inačica izvorne stranice od 21. listopada 2014. (Wayback Machine), preuzeto 16. studenoga 2013.
- ↑ Zagrepčanka. Wikipedija. 8. ožujka 2018. Pristupljeno 13. kolovoza 2018.