Prijeđi na sadržaj

Ante Bakotić

Izvor: Wikipedija
Ante Bakotić
Ante Bakotić
Ante Bakotić
Pseudonim(i) Baka
Rođenje 14. lipnja 1921.
Sinj
Smrt 22. travnja 1945.
blizina Sabirnog logora Jasenovac
Nacionalnost Hrvat
Poznat(a) po Vođa proboja jasenovačkih zatočenika, 22. travnja 1945.
Zanimanje vojni tehničar
Portal o životopisima

Ante Bakotić (Sinj, 14. lipnja 1921. – blizina Koncentracijskog logora Jasenovac, 22. travnja 1945.), bio je hrvatski komunist, vođa proboja iz Jasenovca na kraju Drugog svjetskog rata.

Životopis

[uredi | uredi kôd]

Ante Bakotić rođen je u Sinju, 14. lipnja 1921. godine kao četvrto dijete šesteročlane obitelji.[1] Osnovnu školu završio je u rodnome Sinju, gdje je upisao i gimnaziju, koju je, iz nepoznatih razloga prekinuo te je počeo s izučavanjem stolarskog zanata. Zbog loših uvjeta rada i maltretiranja majstora, napustio je naukovanje i prijavio se na natječaj vojno-tehničke škole u Kruševu, u Srbiji, koju je završio. Nakon završetka školovanja odlazi u Sarajevo i zapošljava se u vojnoj industriji. Član KPJ postao je 1939. godine.

U proljeće 1942. godine s grupom partizana uhvaćen je u dolini Neretve i deportiran u Koncentracijski logor Jasenovac. Ubrajao se u zatočenike s dugim zatočeničkim stažom. U logoru je, do kraja rujna 1944. godine, djelovala Partijska organizacija na čelu s kasnije proglašenim narodnim herojem Jugoslavije Milom Boškovićem koja je već tada radila na pripremama proboja zatočenika. Rad organizacije je otkriven, a 21. rujna 1944. godine ubijeni su gotovo svi njeni članovi. Od tada se preostali komunisti u logoru nastoje ponovno organizirati. Ante Bakotić pojavljuje se kao čelni čovjek logorske Partijske organizacije koja nastavlja djelovati te obnavlja rad koji kulminira u proljeće 1945. godine. Jasenovački zatočenici izvršili su proboj samooslobađanjem 22. travnja 1945. godine, pred sam završetak Drugoga svjetskog rata. Brojno stanje zatočenih muškaraca, u noći s 21. na 22. travnja, iznosilo je 1.073 zatočenika. Te su noći odlučili kako će ujutro, 22. travnja, oko 10 sati, krenuti u juriš. Prilikom dogovora o početku proboja najistaknutiju ulogu igrao je upravo Ante Bakotić, tajnik logorske Partijske organizacije Logora 3 Ciglana u Jasenovcu, koji je povikom 'Naprijed drugovi' označio početak juriša.

Ante Bakotić nije preživio proboj logoraša iz Jasenovca. Poginuo je u blizini istočnog ulaza u logor. Njegovu smrt opisuju dvojica zatočenika u svojim sjećanjima.

Čedomil Huber:

»Kada smo izišli kroz kapiju, smrtno je pokošen Ante. Zastao sam da mu pomognem. Naredio mi je da idem naprijed i da netko mora ostati živ. Posljednjom snagom, vidio sam, odvukao se do obale rijeke Save i u njenim valovima se izgubio.«[1]

Mile Ristić:

»Sjećam se da sam vidio Antu Bakotića kako ide po cesti korakom, a pluća mu se nadimaju kao kovački mjehovi. Pozvao sam ga da siđe k meni i da ide ovim mrtvim uglom. On je samo odmahnuo rukom i nije pošao dolje. Tako ga je pogodio metak i on se srušio u Savu[1]

Spomen

[uredi | uredi kôd]
  • 31. listopada 2009. godine, tadašnji predsjednik RH Stjepan Mesić, otkrio je spomen-ploču na pročelju rodne kuće Ante Bakotića, koja se nalazi na Pijaci, na križanju Trga kralja Tomislava i Ulice Put Petrovca, na istom mjestu s kojega je sredinom 1990-ih godina, zbog obnavljanja pročelja, skinuta i oštećena prvotna ploča, koja je pohranjena u Muzeju Cetinske krajine.[1]
  • Njegovim imenom nazvano je priznanje koje je Javna ustanova Spomen-područje Jasenovac 12. svibnja 2013. godine, na 68. godišnjicu proboja, dodijelila živućim sudionicima proboja. Isto priznanje je posmrtno dodijeljeno i svim ostalim zatočenicima koncentracijskog logora Jasenovac koji su preživjeli proboj dok je Ivo Josipović odlikovao Redom Stjepana Radića trojicu živućih sudionika proboja, Ješuu Abinuna, Iliju Ivanovića i Bazila Zukola.[2]

Oskvrnuće spomen-ploče

[uredi | uredi kôd]

Tijekom noći s 23. na 24. veljače 2013. godine nepoznati vandal ili više njih pokušali su skinuti spomen-ploču s pročelja i prigodom tog vandalskog čina ploča je djelomično oštećena.[3] Spomen ploča vraćena je sutradan, 25. veljače 2013. godine.[4]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. a b c d Ivana Vrančić, Obljetnica proboja iz Jasenovca, ferata.hr, 22. travnja 2011., preuzeto 10. lipnja 2013.
  2. JUSP Jasenovac: 12. svibnja 2013., preuzeto 10. lipnja 2013.
  3. Ante Botić, Oskrvljena spomen-ploča A. Bakotiću, ferata.hr, 24. veljače 2013., (u međumrežnoj pismohrani archive.org 3. ožujka 2013.), preuzeto 10. lipnja 2013.
  4. Ante Botić, Vraćena spomen-ploča, ferata.hr, 25. veljače 2013., (u međumrežnoj pismohrani archive.org 27. veljače 2013.), preuzeto 10. lipnja 2013.
  • Javna ustanova Spomen područja Jasenovac.
  • Časopis Arena, 24. travnja 1985.