Antakya
.jpg) | |
| Osnovni podaci | |
| Pokrajina | Hatay |
| Stanovništvo - ukupno |
399.045 (2022.) |
| Visina | 67 m |
| Koordinate | 36°12′N 36°09′E / 36.200°N 36.150°E |
| Pozivni broj | 0326 |
| Službena stranica | www.antakya.bel.tr |
| Karta | |
 | |
Antakya (lokalni turski: Anteke), moderni oblik Antiohije (starogrčki: Ἀντιόχεια, romanizirano: Antiókheia; armenski: Անտիոք, romanizirano: Andiok; latinski: Antiochia) općina je i okrug glavnog grada pokrajine Hatay u Turskoj. Površina mu je 703 km2, a stanovništvo 399 045 (2022.)[1] Glavni je grad pokrajine Hatay, najjužnije pokrajine Turske. Grad se nalazi u dobro navodnjenoj i plodnoj dolini na rijeci Orontes, oko 20 kilometara od Levantskoga mora.
Današnji grad djelomično se nalazi na mjestu antičke Antiohije (starogrčki: Ἀντιόχεια, Antiókheia, također poznata kao „Antiohija na Orontu”), koju je u 4. stoljeću prije Krista osnovalo Seleukidsko Carstvo. Antiohija je kasnije postala jedan od najvećih gradova Rimskog Carstva, te je postala glavnim gradom provincija Sirije i Koele-Sirije. Također je bio utjecajno rano središte kršćanstva; Novi zavjet tvrdi da se naziv „kršćanin” prvi put pojavio u Antiohiji. Grad je stekao veliku crkvenu važnost u Bizantskom Carstvu. Zauzet od strane Umara ibn al-Khattaba u 7. stoljeću, srednjovjekovni Antakiyah (arapski: أنطاكية, ʾAnṭākiya) nekoliko je puta osvajan ili ponovno osvajan: od strane Bizanta 969., Seldžuka 1084.,[2] križara 1098.,[3] Mameluka 1268.[4] i na kraju Osmanlija 1517. koji će ga integrirati u Alepski ejalet, zatim u Alepski vilajet. Grad se pridružio državi Hatay pod francuskim mandatom prije nego što se pridružio Turskoj Republici.
Dana 6. veljače 2023. grad su teško oštetila dva snažna potresa s epicentrom u Kahramanmaraşu. Neka su od povijesnih mjesta, uključujući crkvu svetog Pavla, uništena su. Potresi su uništili nekoliko četvrti u gradu i ostavili tisuće bez domova. Broj mrtvih u provinciji Hatay, koja uključuje Antakyu, procijenjen je na više od 20.000.
- ↑ Address-based population registration system (ADNKS) results dated 31 December 2022, Favorite Reports biruni.tuik.gov.tr Preuzeto 18. studenoga 2024.
- ↑ Gregg, Heather Selma (2014). The Path to Salvation: Religious Violence from the Crusades to Jihad. ISBN 9781612346618.
- ↑ Roberson, Ronald (1995). The Eastern Christian Churches: A Brief Survey. ISBN 9788872103104.
- ↑ Cecilia Gaposchkin, M. (2017). Invisible Weapons: Liturgy and the Making of Crusade Ideology. ISBN 9781501707971.
