Prijeđi na sadržaj

Anatomski strojevi

Izvor: Wikipedija
Anatomski strojevi

Anatomski strojevi (tal. macchine anatomiche) par su anatomskih modela koji reproduciraju ljudski krvožilni sustav, a izloženi su u kapeli Sansevero u Napulju. Nastale u drugoj polovici 18. stoljeća, konstruirane su preko muškog i ženskog ljudskog kostura. Reprodukcija sustava posuda oblikovana je od metalne žice, voska i svile, no zbog bogatstva detalja dugo se vjerovalo da je prirodnog podrijetla.

Povijest

[uredi | uredi kôd]

Modele je naručio Raimondo di Sangro, princ od Sansevera, a realizirao Giuseppe Salerno, anatom iz Palerma, oko 1763.[1] Ugovor, pronađen u notarskom arhivu u Napulju, navodi da je di Sangro Salernu opskrbio metalnu žicu i vosak za posao.[2]

Prvi put su detaljno opisani u Breve Nota (kratka bilješka), vodiču iz 18. stoljeća za Palazzo di Sangro i njezinu kapelu. Također objašnjava postojanje trećeg stroja, fetusa s posteljicom: bio je izložen zajedno s druga dva stroja do 1990-ih, kada je ukraden. Modeli su prvo bili smješteni u tzv. appartamento della fenice (Feniksov stan) u Palazzo di Sangro, gdje ih je 1775. vidio markiz de Sade,[3] a u kapelu su premješteni tek nakon prinčeve smrti.[1]

Iznimni detalji u reprodukciji krvožilnog sustava stoje iza popularne legende, na koju se upućuje u gore spomenutom vodiču i koju također citira Benedetto Croce, govoreći da su dva stroja stvorena alkemijskim eksperimentom koje je proveo Sansevero na dvojici slugu dok su još bili živi,[3] ubrizgavajući u njihovo tijelo spoj na bazi živog srebra koji bi njihovu krv pretvorio u metal, čuvajući krvožilni sustav nakon smrti.[1][4] Prema eseju Sergia Attanasia, profesora povijesti arhitekture, princ nije bio izravno uključen u stvaranje dva modela, ali ih je kupio izravno od Salerna nakon što su bili dovršeni.[3]

Glava muškog modela

Godine 2008. vlasnici su ovlastili skupinu istraživača s University College London da analiziraju modele u kapeli. Otkrili su da su kosturi pravi ljudski, dok je model krvnih žila izrađen metalnom žicom, obojenim voskom i svilom, koristeći tehnike uobičajene za anatomske studije tog vremena,[5] bez dokaza u korist popularnih legendi.[1][5] Prema njihovim nalazima, modeli sadrže neke greške u reprodukciji krvožilnog sustava, koje nazivaju nespojivima sa životom.[3] Još jedna analiza koju je 2014. proveo liječnički tim iz Ospedale San Gennaro u Napulju potvrđuje autentičnost dvaju kostura i greške u reprodukciji krvožilnog sustava, ali ih smatra spojivim sa životom. Također su pohvalili točnu reprodukciju koronarnog sustava, unatoč nedostatku znanja o tome u to vrijeme.[6]

Dva kostura nalaze se u cavea sotterranea kapele, unutar staklenih vitrina.[1][7] Izvorni položaj ženskog kostura, na platformi koja omogućuje promatranje sa svih strana, sugerira da su modeli bili namijenjeni kao zanimljivi objekti, kao i modeli za proučavanje ljudske anatomije.[1] Dvije su lubanje prepiljene, a dobiveni dijelovi su držani zajedno kroz metalne šarke, što je omogućilo otvaranje. Zdjelica ženskog kostura pokazuje prijelome kompatibilne s porođajnim ozljedama, što sugerira da je žena možda umrla dok je rađala dijete. Kosti su spojene metalnim žicama i čavlima, a neke od njih nisu na svom mjestu.[5]

Do nogu ženskog kostura bio je položen fetus koji je, prema di Sangru, umro zajedno s majkom tijekom poroda. Sačuvan je s iznimnom pažnjom, zajedno s posteljicom i pupkovinom, a ukraden je devedesetih godina prošlog stoljeća.[8]

Daljnje čitanje

[uredi | uredi kôd]
  • Benedetto Croce. 1967. Storie e leggende napoletane. Laterza
  • Benedetto Croce. 1948. Scritti di storia letteraria e politica. 11–12. Laterza Editore

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. a b c d e f Macchine anatomiche. Museo della Cappella Sansevero. Inačica izvorne stranice arhivirana 1. studenoga 2020. Pristupljeno 26. veljače 2014.
  2. Davide Arecco. Nel mondo del Principe di San Severo (1710-1761). Inačica izvorne stranice arhivirana 21. lipnja 2013. Pristupljeno 20. siječnja 2014.
  3. a b c d Antonio Emanuele Piedimonte. 11. kolovoza 2011. Gli "scheletri" di Sansevero? Il principe li aveva solo comprati. Corriere del mezzogiorno. Pristupljeno 14. rujna 2016.
  4. [...] fece uccidere due suoi servi, un uomo e una donna, e imbalsamarne stranamente i corpi in modo che mostrassero nel loro interno tutti i visceri, le arterie e le vene. Benedetto Croce, Scritti di storia letteraria e politica (Croce 1948, p. 337)
    "[...] naredio je da ubiju dvoje slugu, muškarca i ženu, i balzamiraju njihova tijela na čudan način tako da se na njihovoj unutrašnjosti vide sva njihova crijeva, arterije i vene."
  5. a b c Renata Peters. The Anatomical Machines of the Prince of Sansevero. University College London. Inačica izvorne stranice arhivirana 5. studenoga 2012.
  6. Claudia Migliore. 15. veljače 2014. Napoli, ecco il segreto del Principe di Sansevero. Inačica izvorne stranice arhivirana 14. ožujka 2014.
  7. Croce 1919, p. 337
  8. Marcello D'Orta. 2015. Cuore di Napoli: viaggio sentimentale tra i vicoli e i bassi della città. Rogiosi. str. 71. ISBN 978-88-6950-049-7