Prijeđi na sadržaj

Ana Opalić

Dodaj poveznice
Izvor: Wikipedija
Ana Opalić
Ana Opalić
Ana Opalić, 2023.
Portal o životopisima

Ana Opalić (Dubrovnik, 1972.) hrvatska je fotografkinja i videoumjetnica. Diplomirala je TV i filmsko snimanje na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu 1997. godine. Izlagala je na brojnim samostalnim i skupnim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu. Živi i radi u Zagrebu.[1]

Životopis

[uredi | uredi kôd]

Godine 1997. Ana Opalić nagrađena je kao najbolja mlada fotografkinja na izložbi Hrvatska fotografija ’97. Od 2000. članica je Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika. Godine 2003. s fotografom Borisom Cvjetanovićem predstavljala je Hrvatsku na pedesetom Bijenalu u Veneciji[2] Dobitnica je druge nagrade na natječaju T-HT nagrada za kratkometražni eksperimentalni film ‘Pismo’.[3]

Svoj prvi dokumentarni film Još jednom režirala je u suradnji s Noom Pintarićem 2O14. godine.[4] Drugi dokumentarni film Lijek[5] prikazan je u selekciji 13. Vox Feminae Festivala 2018.[6] Ana Opalić snimateljica je dokumentarnog filma Nije ti život pjesma Havaja Dane Budisavljević.[7]

Redateljica i snimateljica dokumentarnog filma Ja bi da to imam doma (2020.)[8] i snimateljica kratkog igranog filma Elektroničke vještice umjetnice Maje Čulo (2022.).

Objavila je dvije knjige fotografija: Brsalje, 2017.[9] i Dom, 2018.[10] te u koautorstvu sa arhitektom Davidom Kabalinom knjigu Dubrovački karavanski put, 2019.[11] Suosnivačica je web portala Suvremena hrvatska fotografija.[12]

Članica je benda U pol 9 kod Sabe.[13]

Fotografski radovi (odabir)

[uredi | uredi kôd]
Ana Opalić
Ana Opalić
 Ovaj je članak potrebno napisati enciklopedijskim stilom. (Rasprava)Enciklopedijski članci pišu se sažeto, nekićenim i neutralnim jezikom.
  • Jednog dana život će biti lijep (2021.-2023.), audio-vizualna izložba[14]

Audio-vizualna izložba novinarke Barbare Matejčić i Ane Opalić nastavak je projekta Kad odrastem, bit ću bogatašica, a obuhvaća izbor fotografija Ane Opalić koje bilježe unutrašnjost romskih kuća i svjedoče o životnim uvjetima romske djece. Izložba se bavi dječjim siromaštvom, kao indikatorom siromaštva društva. Djeca u Hrvatskoj su među najsiromašnijima u EU, a romska djeca spadaju među one najsiromašnije. Najčešće žive u segregiranim naseljima, bez tekuće vode, kanalizacije; bez struje. Nejednakost u kojoj odrastaju, nedostatak je prilike i slobode za ostvarenje njihovih snova.

Od početka 2010. do kraja 2013. Ana Opalić je radila kao snimateljica na projektu Osobna sjećanja na rat i druge oblike političkog nasilja Udruge Documenta iz Zagreba. Cilj projekta bio je skupljanje video svjedočanstava osoba s neposrednim iskustvom rata. Istraživanje se provodilo po cijeloj Hrvatskoj. Tijekom skupljanja svjedočanstava dio je ljudi bio voljan podijeliti svoje osobne priče, a autorica je dobila privolu za fotografiranje. Domovi i njihovi interijeri fokus su ove serije fotografija Ane Opalić. Dom najčešće doživljavamo kao mjesto sigurnosti, no u ratu su postali mjesto opasnosti i stradanja. Svaki prikazani detalj govori o povijesti pojedine obitelji, pa naizgled nevažni predmeti na fotografijama postaju značajni dio pojedine sudbine.[16]

  • Autoportreti (projekt u trajanju) fotografija[17]

Kada govorimo o autoportretu, najčešće mislimo na prikaz autora/ice s direktnim pogledom u gledatelja, zrcalnu sliku en face. Nasuprot očekivane fizionimske identifikacije autorice, na večini fotografija ona izostaje. Fotografije su snimljene s leđa, u prirodi, vanjskom prostoru - neke i s velike udaljenosti - tako da ambijent postaje dijelom identifikacije autorice, autoportreta. U nizu crno-bijelih fotografija izdvajaju se dvije u boji, na kojima je prikazan interijer, unutrašnjost. U popratnom tekstu kustosica izložbe Leonida Kovač svraća pozornost na konfrontaciju prirodnog (autoričina!) i kulturalnog (promatračeva!) prostora. Riječima Ane Opalić: "Moji autoportreti za mene nisu nikada bili bijeg. Oni su, gledajući izunutra, bili osvajanje teritorija i potvrda nekog mog unutarnjeg svijeta."[18]

Samostalne izložbe (odabir)

[uredi | uredi kôd]
  • 2022. Martina-dnevnički zapisi 2009. – 2022. Galerija kluba Kocka, DM Split
  • 2021. Mjesta koja čekaju, Off Gallery Graz, Austrija[19]
  • Jednog dana život će biti lijep, Galerija f.8, ADU, Zagreb[20]
  • Martina-dnevnički zapisi 2009. – 2021. ARL, Dubrovnik[21]
  • 2020. Portreti 1997-2020, Umjetnička galerija Dubrovnik[22]
  • Martina-dnevnički zapisi 2009. – 2020. Galerija Spot, Zagreb
  • Kad odrastem, bit ću bogatašica, Muzej Moslavine, Kutina
  • 2019. Kad odrastem, bit ću bogatašica, Galerija VN, Zagreb[23]
  • Mjesta koja čekaju, Galerija Zuccato, Pučko otvoreno učilište, Poreč[24]
  • Dubrovački karavanski put, Lazareti, Grad Dubrovnik[25]
  • 2018. Queer šetnja, galerija Križanićeva 6a, Rijeka (1.broj časopisa GSG)
  • Vrtni grad, Galerija Flora, HDLU Dubrovnik[26]

Skupne izložbe (odabir)

[uredi | uredi kôd]
  • 2023. Vidljive, Muzej suvremene umjetnosti, Zagreb[27]
  • 2020. LIMEN – una terra chiamata orizzonte, Conventino di Monteciccardo, Italija[28]
  • 2019. Kolekcija za budućnost / Akvizicije 2009. – 2019., MSU, Zagreb[29]
  • 2018. Rubovi grada, rubovi mora, Galerija Kazamat, HDLU, Osijek[30]
  • Užasi zavičaja, ARL, Palača Sponza, Dubrovnik[31]
  • 2017. INSIGHTS, Wienerberger Contemporary Photography Collection[32]
  • Arte Laguna Prize 16.17, Venezia, Italija
  • Tvoja zemlja ne postoji, WHW, MMSU Rijeka[33]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. ↑ Globus - DUBROVAČKA FOTOGRAFKINJA ANA OPALIĆ 'Ja živim s kamerom i s kamerom reagiram na život'. www.jutarnji.hr. 5. listopada 2017. Pristupljeno 12. kolovoza 2023.
  2. ↑ Boris Cvjetanović i Ana Opalić na Venecijanskom bijenalu. www.index.hr. Pristupljeno 12. kolovoza 2023.
  3. ↑ Kada korporacije plaćaju za umjetnost... – DW – 12.11.2008. dw.com. Pristupljeno 12. kolovoza 2023.
  4. ↑ Još jednom / Regionalna konkurencija / Službena konkurencija / Program / 2014 / ZAGREBDOX Međunarodni festival dokumentarnog filma. zagrebdox.net. Inačica izvorne stranice arhivirana 12. kolovoza 2023. Pristupljeno 12. kolovoza 2023.
  5. ↑ LFF / Lijek :: Liburnia Film Festival - festival dokumentarnog filma, Opatija. www.liburniafilmfestival.com. Pristupljeno 12. kolovoza 2023.
  6. ↑ 13. Vox Feminae Festival – VoxFeminae. voxfeminae.net. Pristupljeno 12. kolovoza 2023.
  7. ↑ Nije ti život pjesma Havaja | www.croatian.film. croatian.film. Pristupljeno 12. kolovoza 2023.
  8. ↑ HAVC • Katalog hrvatskih filmova. havc.hr (engleski). Pristupljeno 12. kolovoza 2023.
  9. ↑ Ana Opalić / Brsalje. GalerijaFotografija (engleski). Pristupljeno 12. kolovoza 2023.
  10. ↑ Oblikovanje knjige "Ana Opalić — Dom". Mreža dizajnerskog sjećanja. Pristupljeno 12. kolovoza 2023.
  11. ↑ kultura, Vizkultura hr-Vizualne umjetnosti i; vizkultura.hr, autor:. 24. ožujka 2022. Dinamično putovanje kroz vizualne sadržaje. vizkultura.hr. Pristupljeno 12. kolovoza 2023.CS1 održavanje: dodatna interpunkcija (link)
  12. ↑ Suvremena hrvatska fotografija (engleski). 19. srpnja 2023. Pristupljeno 12. kolovoza 2023.
  13. ↑ U pol’ 9 kod Sabe predstavljaju ‘Ne ostavljaj me nježno’ – snažnu pjesmu o rastanku - ravnododna. 8. veljače 2023. Pristupljeno 12. kolovoza 2023.
  14. ↑ Jednog dana život će biti lijep. Jednog dana život će biti lijep. Pristupljeno 12. kolovoza 2023.
  15. ↑ Izložba fotografija Ane Opalić "Dom". Hrvatska radiotelevizija. Pristupljeno 12. kolovoza 2023.
  16. ↑ Globus - DUBROVAČKA FOTOGRAFKINJA ANA OPALIĆ 'Ja živim s kamerom i s kamerom reagiram na život'. www.jutarnji.hr. 5. listopada 2017. Pristupljeno 12. kolovoza 2023.
  17. ↑ ANA OPALIĆ AUTOPORTRETI Travanj 2001. Galerija umjetnina Split. Pristupljeno 12. kolovoza 2023.
  18. ↑ kultura, Vizkultura hr-Vizualne umjetnosti i; Žmak, autorica: Jasna Jasna. 9. svibnja 2018. RAZGOVOR ► Ana Opalić. vizkultura.hr. Pristupljeno 12. kolovoza 2023.
  19. ↑ kultura, Vizkultura hr-Vizualne umjetnosti i; vizkultura.hr, autor:. 4. ožujka 2014. 'Mjesta koja čekaju'. vizkultura.hr. Pristupljeno 12. kolovoza 2023.CS1 održavanje: dodatna interpunkcija (link)
  20. ↑ Jednog dana život će biti lijep #ProBudiJednakost. RomHR. Pristupljeno 12. kolovoza 2023.
  21. ↑ Art Radionica Lazareti. www.arl.hr. Pristupljeno 12. kolovoza 2023.
  22. ↑ Net, Dubrovnik. 1. rujna 2020. Ana Opalić sve fotografije s izložbe "Portreti 1997. - 2020." donirala Umjetničkoj galeriji. DubrovnikNet. Pristupljeno 12. kolovoza 2023.
  23. ↑ Culturenet.hr - Izložba 'Kad odrastem, bit ću bogatašica' u Galeriji VN. www.culturenet.hr. Pristupljeno 12. kolovoza 2023.
  24. ↑ “Mjesta koja čekaju” Ane Opalić u Off Gallery Graz | Suvremena hrvatska fotografija (engleski). Pristupljeno 12. kolovoza 2023.
  25. ↑ Insider, Piše: Dubrovnik. Dubrovački karavanski put – mapiranje kulturnog krajolika | Dubrovnik INsider. Pristupljeno 12. kolovoza 2023.
  26. ↑ Spontani trenutci u idealiziranom svijetu prirode. Kulturpunkt (engleski). Pristupljeno 12. kolovoza 2023.
  27. ↑ Zagreb, Muzej Suvremene Umjetnosti. Vidljive. www.msu.hr. Pristupljeno 12. kolovoza 2023.
  28. ↑ Limen - Una terra chiamata orizzonte - a cura di Milena Becci. Agenzia NFC - NFC Edizioni. Pristupljeno 12. kolovoza 2023.
  29. ↑ Zagreb, Muzej Suvremene Umjetnosti. Kolekcija za budućnost / Akvizicije 2009.-2019. www.msu.hr. Pristupljeno 12. kolovoza 2023.
  30. ↑ HDLU - Hrvatsko društvo likovnih umjetnika. hdlu-osijek.hr. Pristupljeno 12. kolovoza 2023.
  31. ↑ nivas.hr. DLJI I ARL ujedinili dubrovačke umjetnike. www.dubrovackidnevnik.net.hr. Pristupljeno 12. kolovoza 2023.
  32. ↑ Insights – Wienerberger Contemporary Photography Collection is a collection of internationally well-known photographers. Kehrer Verlag (engleski). Pristupljeno 12. kolovoza 2023.
  33. ↑ Tvoja zemlja ne postoji. Muzej moderne i suvremene umjetnosti (engleski). Pristupljeno 12. kolovoza 2023.
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Ana_Opalić&oldid=6949433"