Američke podmornice klase K
| Klasa K | |
|---|---|
 | |
| Pregled klase | |
| Ukupno izgrađeno brodova: | 8 |
| Ukupno povučeno brodova: | 8 |
| Karakteristike klase | |
| Deplasman: | 391 t. (površinska)[1] 521 t. (podvodna)[1] |
| Dužina: | 46,9 m[1] |
| Širina: | 5,1 m[1] |
| Gaz: | 4,0 m (srednji)[1] |
| Pogon: | 2 x dizel-motor (2 x 475 ks) tipa New London Ship & Engine comp.[1] 2 x elektromotor tipa Electro Dinamics[1] |
| Brzina: | 14 čv. (površinska)[1] 10,5 čv. (podvodna)[1] |
| Doplov: | 4500 nm / 10 čv. (površinski)[1] 120 nm / 5 čv. (podvodni)[1] |
| Dubina zarona: | 70 m[1] |
| Posada: | 28 |
Klasa K bila je klasa američkih dizel-električnih podmornica. Bile su vrlo slične prethodnoj klasi H te su predstavljale prirodnu evoluciju s tek nekoliko poboljšanja, koje je Hollandov projektni biro izveo u odnosu na prethodnu klasu.
Najvažnije poboljšanje izvedeno na klasi K jest skoro dvostruko povećanje doplova u površinskoj plovidbi i povećanje doplova od 20 % u podvodnoj plovidbi.
Zbog zahtjeva povećanja doplova na 4500 NM povećan je kapacitet tankova goriva u odnosu na klasu H za 6326 galona, odnosno za 23 940 litara. Uz neznatno povećanje vanjskih gabarita zadržan je isti model propulzije i naoružanja, a posada je povećana s 25 na 28 članova. Američka mornarica naručila je i izgradila ukupno osam podmornica ove klase.
Projektirao ih je Electric Boat. Izgradili su ih podizvođači. K-1, K-2, K-5 i K-6 izgradio je Fore River Shipyard iz Quincyja, K-3, K-7 i K-8 Union Iron Works iz San Francisca i K-4 Seattle Construction and Drydock Company iz Seattlea, Washington. Sve su povučene iz upotrebe 1923. i izrezane 1931. prema Londonskom pomorskom sporazumu.
Prve četiri podmornice, kao i velik broj prije njih, na porinuću su krštene i osobnim imenom. Druge su nakon reforme iz 1911. godine dobivale samo kodnu oznaku, veliko slovo K s progresivno rastućim brojem od 1 do 8. Gradnja svih osam podmornica te klase započeta je 1912. godine. Prve dvije podmornice s kodnim oznakama K-1 i K-2 porinute su 1913. godine, a ostale od ožujka do srpnja 1914.
Podmornice klase K bile su uključene u ratne operacije američke mornarice tijekom Prvog svjetskog rata. Polovica od njih osam, K-1, K-2, K-4 i K-6, bile su dislocirane na Azorsko otočje sa zadaćom da patroliraju u tom akvatoriju središnjeg Atlantika i štite pomorski promet na relaciji SAD - Velika Britanija te napadaju njemačke podmornice koje bi eventualno djelovale u tim vodama.
Nijedna od njih za čitavo vrijeme rata nije došla u borbeni kontakt s njemačkim podmornicama. Ostale četiri podmornice, K-3, K-5, K-7 i K-8, ratne su godine provele na Pacifiku u obrani pomorske baze Pearl Harbour na Havajima.
Svih osam podmornica klase K preživjelo je Prvi svjetski rat. Otpisane su iz službe 20. veljače 1922., a razrezane u rezalištima tijekom 1931. godine.
Dopusnica nije potvrđena VRTS-om.
Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.
| |||||