Alfred Pichler
| Monsinjor Alfred Pichler | |
|---|---|
| banjolučki biskup | |
 | |
| Rođen | 18. prosinca 1913. Oštrelj |
| Umro | 17. svibnja 1992. Banja Luka |
| Zaređen za svećenika | 1937. |
| Portal: Kršćanstvo | |
| Portal o životopisima | |
Alfred Pichler (Oštrelj, 18. prosinca 1913. - Banja Luka, 17. svibnja 1992.) bio je banjolučki biskup.
Podrijetlom je iz austrijske obitelji iz Tirola. Rođen je u Oštrelj kod Bosanskog Petrovca 1913. godine, gdje mu je otac djelovao kao radnik.[1] Materinski jezik bio mu je njemački. Zaređen je za svećenika u Sarajevu 1937. godine u dobi od 23 godine.
Za vrijeme rata spasio je veći broj prognanih Srba.[2] Nakon rata bio je najprije župnik u Novom Martincu te poslije u Bosanskom Aleksandrovcu. Sa svojom majkom Matildom našao se u komunističkom logoru za Nijemce u Novoj Topoli. Uhićen je 28. svibnja 1945. godine.[3] Za vrijeme tamničenja smješten je s majkom da živi u svinjcu.[4] Ostao je u logoru do 17. ožujka 1946. godine.[3] Nakon puštanja iz logora bio nastavio je obnašati službu župnika u Bosanskom Aleksandrovcu.[4]
Komunističke vlasti ga lišavaju slobode 1952.; puštaju ga iz zatvora 1954. godine. Biskup Dragutin Čelik bira ga za kapitularnog vikara banjalučke biskupije. Papa Ivan XXIII. zaređuje ga za biskupa u dobi od 46 godina, 1959. godine.
Zajedno s banjolučkim episkopom Andrejem radio je na ekumenizmu. Nakon što je u potresu 26. i 27. listopada 1969. stradala banjolučka katedrala, misa je slavljena u dvorištu porušene katedrale. Po dolasku zime, Pichler je ishodovao od banjolučkog vladike da služe misu u pravoslavnoj crkvi.[5]
Za vrijeme Drugoga vatikanskoga sabora bio je izabran kao kandidat za liturgijsku komisiju ispred Jugoslavenske biskupske konferencije. Nakon završetka Sabora bio je, do 1970., član Vijeća za provedbu Konstitucije o liturgiji pri Svetoj Stolici.[6] Bio je predsjednik Vijeća Biskupske konferencije za liturgiju. Kasnije je bio član Mješovite katoličko-pravoslavne komisije za ekumenizam. Bio je poliglot. Otišao je u mirovinu u dobi od 75 godina kada ga je mijenja pomoćni biskup Franjo Komarica 1989. godine. Alfred Pichler bio je svećenik 48 godina, od toga 29 godina biskup. Preminuo je u Banjoj Luci 17. svibnja, 1992. u dobi od 78 godina.
- ↑ Vukšić 2004, str. 138.
- ↑ Vukšić 2004, str. 137.
- ↑ a b Vukšić 2004, str. 135.
- ↑ a b Vukšić 2004, str. 139.
- ↑ Vukšić 2004, str. 152.
- ↑ Zovkić 1986, str. 346.
- Zovkić, Mato. 1986. Provedenost i provodivost II. vatikanskog sabora u vrhbosanskoj metropoliji. Babić, Petar; Zovkić, Mato (ur.). Katolička crkva u Bosni i Hercegovini u XIX i XX stoljeću: povijesno-teološki simpozij prigodom stogodišnjice ponovne uspostave redovite hijerarhije u Bosni i Hercegovini. Vrhbosanska visoka teološka škola. Sarajevo.
- Vukšić, Tomo. 2004. Međucrkveno i međunacionalno pitanje u djelu i misli biskupa Alfreda Pichlera (I). Crkva u svijetu. Sveučilište u Splitu - Katolički bogoslovni fakultet. Split. 39 (1): 133–159
- Upoznajmo što činimo. Homilije o svetoj misi, Vrelo života, Sarajevo-Banja Luka, 1983.
- Da budemo sretni. Katehetske propovijedi o zapovijedima Božjim, Crkva na kamenu, Mostar-Banja Luka, 1985.
| Prethodnik: | Banjolučki biskup (1959. - 1989.) |
Nasljednik: |
| Josip Stjepan Garić | Franjo Komarica |