Ivan Pavao I.
| Ivan Pavao I. Ioannes Paulus PP. I. | |
|---|---|
 | |
| Pravo ime | Albino Luciani |
| Početak pontifikata | 26. kolovoza 1978. |
| Kraj pontifikata | 28. rujna 1978. |
| Prethodnik | Pavao VI. (1963. – 1978.) |
| Nasljednik | Ivan Pavao II. (1978. – 2005.) |
| Rođen | 17. listopada 1912. Forno di Canale, Italija |
| Umro | 28. rujna 1978. Rim |
| Papinski grb
| |
Blaženik
| |
| Proglašen slugom Božjim | 14. travnja (2019.) |
| Proglašen blaženim | 4. rujna (2022.) |
| Slavi se u | Rimokatolička crkva |
| Spomendan | 26. kolovoza |
| Simboli | Papinska odora Stolac |
| Zaštitnik | Grada Rima i Buenos Aiersa |
| Ostali pape imena Ivan Pavao | |
 Portal o kršćanstvu
| |
Blaženi Ivan Pavao I. lat. Beati Ioannes Paulus PP. I. (Forno di Canale, Veneto, 17. listopada 1912. – Rim, 28. rujna 1978.), rođen kao Albino Luciani, 263. poglavar Katoličke Crkve, papa u kolovozu i rujnu 1978. Poznat je pod nadimcima »nasmijani papa« i »rujanski papa«. Ubraja se među pape s najkraćim pontifikatima u povijesti.
U nedjelju 4. rujna 2022., tijekom svečanoga misnoga slavlja na Trgu svetoga Petra u Rimu, papa Franjo proglasio ga je blaženikom Katoličke Crkve.[1]
.jpg)
Albino Luciani rodio se 17. listopada 1912. u Forno di Canaleu (sada Canale d'Agordo) u radničkoj obitelji, kao prvo od četvero djece Giovannija Lucianija i Bartole, rođene Tancon. Već kao dijete želio je postati svećenikom. S jedanaest godina odlazi u sjemenište u Feltreu te nastavlja školovanje na Gregorijanskom sjemeništu u Bellunu. Za svećenika je zaređen 1935. godine. Vraća se u Belluno gdje se bavi pastoralnim radom u biskupiji i postaje zamjenikom rektora sjemeništa. Godine 1947. stječe doktorat iz teologije na Papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu, te obnaša dužnost generalnoga vikara biskupije Belluno i Feltre. Godine 1958. papa Ivan XXIII. imenuje ga biskupom Vittorio-Veneta. O tom imenovanju osobni tajnik pape Ivana XXIII., msgr. Loris Capovilla prepričao je Papino razmišljanje: „Kako je moguće – zapitao se papa – da su dokumenti o tome Lucianiju ostali po strani? Zašto još nije biskup?” Na to je Papi odgovoreno da je Luciani ocijenjen kao pobožan čovjek, dobrodušan, te kao izvrstan teolog, no kako postoje dva problema. Luciani je boležljiv i plah. Tada je Papa rekao: „Pa iako je zdravlje problem, ipak ću ga imenovati biskupom. Ako umire, neka umre kao biskup.” Bila je to karijera protiv njegove volje. Kao biskup oduševljeno sudjeluje u radu Drugoga vatikanskoga sabora. Za vrijeme trajanja Sabora (Koncila) umire papa Ivan XXIII. Luciani slijedi u svemu novoga papu Pavla VI., i brani njegova stajališta. Sam je jednom prilikom rekao: „Nije važno vladanje, nego služenje.” Godine 1969. papa Pavao VI. imenuje ga patrijarhom Venecije, a 1973. godine i kardinalom. Iako se politički naizgled priklonio ljevici, javno se izjasnio kako je komunizam nespojiv s kršćanstvom. Bio je sklon reformama, te se protivio raskošnim svečanostima. Poticao je župnike da, ako je to potrebno, rasprodaju crkveno posuđe u korist siromaha. Objavio je knjigu „Ilustrissimi” – splet duhovnih pisama povijesnim i izmišljenim osobama, koja je objavljivao u Vjesniku sv. Ante (tal. Messaggero di sant‘Antonio). Među ostalima, u tim se pismima obraćao i Pinocchiu, Mariji Tereziji, Marku Twainu i inima.[2]
.jpg)
U kolovozu 1978. iznenada umire papa Pavao VI. Luciani je na samom početku konklava već naslućivao ishod glasovanja. Od samoga početka bio je papabile (najizgledniji kandidat). U konklavama je sudjelovalo 111 kardinala, što je do tada predstavljalo najveći broj izbornika. Na jednomu od glasovanja, jedan od kardinala uručio mu je ceduljicu s napisanim: „Mi pare che adesso tocca a te” (tal. „Čini mi se da si sada ti na redu”), na što je Luciani uzvratio ceduljicom: „Nol xe sta pasta de che se fa‘ gnocchi” (tal. „Nije ovo tijesto za učinit‘ njoke”, misleći pri tomu na sebe).[2] Nakon samo četiri kruga glasovanja 26. kolovoza 1978. izabran je za papu. Iako je malteškom prelatu, budućemu kardinalu, Prosperu Grechu rekao kako će odbiti izbor bude li izabran, nakon izbora Luciani je okupljenim kardinalima rekao: „Gospodo kardinali, neka Vam Bog oprosti to što ste mi učinili...” Uzima ime Ivan Pavao I., po uzoru na svoje predhodnike Ivana XXIII. i Pavla VI., jer kako je rekao, prvi ga je imenovao biskupom, a drugi kardinalom. Želio je nastaviti njihovim putem u duhu Drugoga vatikanskoga koncila.
Bio je prvi papa s dvostrukim imenom; prvi koji nije krunjen tijarom, i prvi papa koji nije rabio »pluralis maiestaticus« - vladarsku množinu veličanstva. Na svojoj prvoj svetoj misi u Sikstinskoj kapeli, otvoreno je priznao kardinalima neiskustvo riječima: „Nadam se da će moja subraća kardinali meni jadnomu pomoći nositi križ ove službe. U određenome mi je smislu žao što se ne mogu vratiti jednostavnomu svećeničkomu životu. Uvijek sam imao male dijeceze.” Prekinuo je 820 godina dug običaj krunidbe novoizabranog pape papinskom krunom, koju je već njegov predšasnik Pavao VI. prestao nositi. Papinska krilatica bila mu je »Humilitas« (lat. poniznost). Ivan Pavao I. prvi je papa koji nije želio biti nošen na nosiljci »sedia gestaroria«, ali na zamolbu mnogih vjernika nerado je na to pristao. Na jednoj od svojih općih audijencija okupljenom mnoštvu je rekao: „Nitko mi nikad nije rekao: - Bit ćeš papa! - O, da mi je netko nekada to rekao, više bih bio učio i bolje se pripremio”. U svojim homilijama često se služio anegdotama i jednostavnim rječnikom. Zabilježeno je kako je djevojčica, koja je na očevim ramenima slušala njegovu prvu nedjeljnu katehezu uz molitvu Anđeoskoga pozdrava, po završetku uzviknula: „Tata, sve sam razumjela!”[2] Prvi i jedini puta izašao je iz Vatikana 23. rujna, i pošao do bazilike sv. Ivana Lateranskog, kako bi preuzeo službu rimskoga biskupa.
Stečaj banke Ambrosiano za koju su bili suodgovorni i dužnosnici Vatikanske banke mnogi su povezivali s papinom smrću, no uzročno-posljedična veza nikad nije utvrđena. Tvrdilo se i kako ga je otrovala mafija, no takve su pretpostavke odbačene, a u beatifilacijskoj dokumentaciji naknadno je još jednom utvrđen prirodan uzrok smrti.[2]
Pokopan je u kripti bazilike sv. Petra.
Prvi dio postupka dovršen je 2017. u njegovoj rodnoj Bellunskoj biskupiji, nakon čega je nastavljen u Rimu. Liječničko vijeće zaključilo je 2021. kako je ozdravljenje po njegovomu zagovoru nema medicinskoga objašnjenja. Čudo se odnosilo na tada jedanaestogodišnju djevojčicu Candeleu Giardu u Buenosaireskoj nadbiskupiji, koja je 2011. medicinski neobjašnjivo ozdravila od encefalopatije.[3] Papa je u 13. listopada 2021. potpisao dekret o čudu po njegovu zagovoru.[4] U nedjelju 4. rujna 2022., papa Franjo proglasio ga je blaženim na Trgu svetog Petra u Rimu.[5]
Dana 22. srpnja 2011. liječnici Candeleinoj majci priopćavaju kako vjerojatno neće preživjeti noć. Na prijedlog vlč. Joséa Dabustia, čiju je župu majka pohodila po Candeleinoj hospitalizaciji moleći svećenikov posjet, zajedno je s majkom i medicinskim sestrama molio zagovor Ivana Pavla I. Još su iste noći bili vidljivi znakovi oporavka te je, unatoč liječničkim predviđanjima o vegetativnom stanju, s motrišta medicine Candele neobjašnjivo ozdravila.[6]
- Mercier, Jacques: Povijest Vatikana (Vingt siècles d'histoire du Vatican), Barbat: Zagreb 2001.
- Milić, Marijo: Pape od sv. Petra do Ivana Pavla II., Laus: Split 2000.
- Enciklopedija opća i nacionalna, Pro Leksis d.o.o. i Večernji list d.d.: Zagreb.
- „Cardinals of the Holy Roman Church”, [1] Arhivirana inačica izvorne stranice od 30. listopada 2011. (Wayback Machine),
- Katolička enciklopedija, [2],
- Enciklopedija svetaca (Enciclopedia dei Santi), [3].
- ↑ HRT Vijesti: Papa Franjo beatificirao papu Ivana Pavla I., objavljeno i pristupljeno 4. rujna 2022.
- ↑ a b c d Bešker, Inoslav: „Bio je papa samo 33 dana, danas će ga proglasiti blaženim: Zašto je Vatikan htio prikriti da je mrtvog Ivana Pavla I. u spavaonici pronašla redovnica?” slobodnadalmacija.hr. Slobodna Dalmacija. Objavljeno i pristupljeno 4. rujna 2022.
- ↑ „This is the miracle that paved the way for John Paul I’s beatification” (engl.) catholicnewsagency.com. Catholic News Agency. Objavljeno 13. listopada 2021. Pristupljeno 5. rujna 2022.
- ↑ „John Paul I, ‘the smiling pope,’ to be beatified after miracle approved by Pope Francis” (engl.) catholicnewsagency.com. Catholic News Agency. Objavljeno 13. listopada 2021. Pristupljeno 5. rujna 2022.
- ↑ Papa Ivan Pavao I. proglašen blaženim. IKA. 4. rujna 2022. Pristupljeno 17. listopada 2022.
- ↑ Diaz, Ary Waldir Ramos: „Fr. Dabusti: This is how I witnessed John Paul I’s miracle” (engl.) aleteia.org. Aleteia. Objavljeno 26. listopada 2021. Prijevod na hrvatski Pristupljeno 5. rujna 2022.