Golema pečurka
(Preusmjereno s Agaricus perrarus)
| Golema pečurka | |
|---|---|
 | |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Gljive |
| Koljeno: | Basidiomycota |
| Razred: | Agaricomycetes |
| Podrazred: | Homobasidiomycetidae |
| Red: | Agaricales |
| Porodica: | Agaricaceae |
| Rod: | Agaricus |
| Vrsta: | A. augustus Fries |
| Dvojno ime | |
| Agaricus augustus | |
| Sinonimi | |
| Psalliota augusta (Fr.) Quél. | |
| Baze podataka | |
Golema pečurka (lat. Agaricus augustus) jest jestiva gljiva iz porodice pečurki (Agaricaceae).
- Klobuk goleme pečurke je širok od 10 do 25 centimetara, u mladosti okruglast, odozdo malo stisnut, zatim konveksan i na kraju otvoren, smeđast, pokriven smeđim vlaknastim čehicama koje su priljubljene za bjelkastožućkastu podlogu; rub je krpasto resast od ostataka zastorka (lat. vellum partiale), na pritisak ili dodir požuti, može narasti izuzetno velika.
- Listići su gusti, slobodni, uski, u mladosti bijeli zatim ružičasti, na kraju tamnosmeđi ili gotovo crni.
- Stručak je visok do 12 centimetara i do 3 centimetra debljine, čvrst, valjkast, najprije pun zatim cjevasto šupalj, dno često zadebljano i duboko zakopano u zemlju; u mladosti bijel, kasnije prljavobijel i dlakavo čahast; na pritisak požuti, nosi bijeli širok, trajan, viseći i gladak vjenčić sa žućkastim odsjajem čiji je rub često istrgan.
- Meso je bijelo, debelo, na presjeku ne crveni, jedino na donjem dijelu stručka lagano požuti i naposljetku postane smeđe; miriše na bademe, okus ugodan.
- Spore su ovalne, 7 - 9 x 5 – 6 μm, otrusina je čokoladnosmeđe boje.
Raste skupno u listopadnim i crnogoričnim šumama ljeti i u jesen.
Golema pečurka je jestiva.[1]
Moguća je zamjena s vilovnjačom (lat. Agaricus perrarus), koja je također jestiva. Razlikuje se po tome što je klobuk žućkastosmeđ te što ima mnogo manje čehice, a meso na presjeku ima težnju da požuti. Nema opasnosti od zamjene s otrovnim gljivama.
.JPG)
- ↑ Romano Božac: "Gljive – morfologija, sistematika, toksikologija", Školska knjiga Zagreb, Grafički zavod Hrvatske, 1993.