Ademaga Mešić
| Ademaga Mešić | |
|---|---|
 | |
| Rođenje | 25. ožujka 1868., Tešanj, BiH |
| Smrt | 5. srpnja 1945., zatvorska bolnica u Popovači, Hrvatska |
| Stranka | MNS, JMO, MO HSS, UHRO |
| Zanimanje | trgovac, političar |
| zastupnik u Bosansko-hercegovačkom zemaljskom saboru | |
| travanj 1911. – 1914. | |
| Doglavnik NDH | |
| 8. svibnja, 1941. – 6. svibnja, 1945. | |
Ademaga Mešić (Tešanj, BiH, 25. ožujka 1868. – zatvorska bolnica u Popovači, 5. srpnja 1945.[1]), bosanskohercegovački političar u razdoblju Austro-Ugarske, Kraljevine Jugoslavije i Nezavisne Države Hrvatske.
Ademaga Mešić rođen je u Tešnju 1868. (negdje se vodi i 1869.)[2][3] godine od oca Hadži Mehmeda Muharema Mustafe i majke Arife, rođene Galijašević.[4] Izdanak je ugledne trgovačke obitelji. Polazio je srednju muslimansku školu (medresu) u Travniku i nakon očeve smrti preuzima očev posjed i postaje jednim od najuglednijh trgovaca u Bosni.[3] Pripadao je krugu napredne hrvatske inteligencije i cijeloga je života izražavao interese onog dijela bošnjačkog društva koje je prihvaćalo i podržavalo tekovine modernog doba.[4]
Spada u vrh života kulturno-prosvjetnoga, gospodarskoga, političkog i javnog muslimanskih Hrvata u Bosni i Hercegovini u od 1878. do 1945. godine. Politički pristaša Ante Starčevića, Josipa Franka i pravaške ideologije. Poslije zaposjedanja 1878. među najdosljednijim promicateljima i buditeljima hrvatske nacionalne svijesti među bosansko-hercegovačkim muslimanima. Nije se slagao s Muslimanskom narodnom organizacijom, protuaustrijskom i sa srpskom politikom povezanom organizacijom, proistekloj iz muslimanskog pokreta za vakufsko-mearifsku autonomiju,. Zato je osnovao 1908. Muslimansku naprednu stranku radi promicanja pravaške ideologije i hrvatskog nacionalizma među bosansko-hercegovačkim muslimanima i suzbijanja srpskih političko-nacionalnih pretenzija prema Bosni i Hercegovini.[1]
Prije Prvoga svjetskog rata bio je predsjednik Muslimanske napredne stranke i izabran za zastupnika u Bosansko-hercegovačkom zemaljskom saboru koji zasjeda od sredine lipnja 1910. do početka srpnja 1914. godine.[4] Izabran je na dopunskim izborima u travnju 1911. dobivši natpolovičnu potporu biračkog tijela (2.244 birača), te je kao predstavnik svih kotarskih gradova u mostarskom okružju ušao u II. izbornu kuriju Sabora.[4] Nacionalno se osjećao i izjašnjavao Hrvatom.[2][4] Zastupajući stanovište da je nužno razdvojiti pojam vjere od pojma nacije, tvrdi: "Mi nismo Turci, nego smo po vjeri Muslimani, a po naciji i našem lijepom hrvatskom jeziku Hrvati." (Mešić, Memoari I, str. 122.)[4] Zalagao se za jedinstvo Hrvata katolika i Hrvata muslimana. Godine 1914. osniva Hrvatsko dobrotvorno društvo vojnika dobrovoljaca Mešić koje je kao "pripomoćna zaklada" trebalo "potpomagati djecu vojnika-dobrovoljaca, da se izobrazuju na školama, uvježbaju u narodnim zanatima po Bosni i Hercegovini te Austro-Ugarskoj monarhiji", ali prava aktivnost društva nije u praksi zaživjela.[4]
Poslije 1918. nije mnogo uspio u političkom životu Bosne i Hercegovine, ograničenom konfesionalnim okvirima. Poslije pobjede jugoslavenske misli povukao se iz djelatne politike. Povučeno je živio u Tešnju.[1] Za vrijeme Kraljevine Jugoslavije pod biljegom kao "frankovački musliman" i organizator protusrpskih dobrovoljačkih odreda u Prvome svjetskom ratu. U novoj državi član Jugoslavenske muslimanske organizacije,[2] ali samo formalno. Kratkovremeno predsjedao kotarskom organizacijom stranke. Na JMO je posredno utjecao, preko svog zeta Hamzalije Ajanovića.[1] Odlučan je protivnik ulaska JMO ulaska u Jugoslavensku radikalnu zajednicu smatrajući da se time napušta ideja o autonomiji BiH.[2] Nezadovoljan ulaskom JMO u sklopu koalicije sa srbijanskim strankama, iz JMO je istupio 1927. godine.[1] Zbog toga inicira veliku skupštinu u Tešnju 27. listopada 1935. godine koja je bila osnova za buduću Muslimansku organizaciju (osnovana u studenom 1936. godine u Zagrebu pri HSS-u).[2] MO HSS osnovao je zajedno s Hakijom Hadžićem,[5] poslije ulaska JMO u vladu Milana Stojadinovića.[1] MO HSS djeluje u BiH od tada pa sve do 1941. godine, a Mešić je jedan od njezinih čelnika. Za vrijeme stvaranja i tijekom NDH doglavnik je Anti Paveliću.[2]
Dne 6. svibnja 1945. godine napušta Zagreb, zajedno s članovima Vlade NDH i drugim dužnosnicima, te odlazi u Austriju. Britanski vojni redarstvenici uhićuju ga 17. svibnja 1945. godine i zatvaraju u logoru Spittal na Dravi, a 18. svibnja je u Rosenbachu izručen jugoslavenskim vlastima.[2] Od Vojnog suda JA u Zagrebu optužen je za "veleizdaju i ratni zločin" na temelju "Uredbe o vojnim sudovima" iz 1944. godine.[4] Isti sud osudio ga je 1. lipnja 1945. na kaznu doživotnog zatvora, gubitak građanske časti i konfiskaciju imovine.[4] Umro je zlostavljan, 5. srpnja 1945. godine, u zatvorskoj bolnici u Popovači.[1]
Bio je jednim od najvećih kulturnih mecena u Bosni u prvoj polovici 20. stoljeća i dugogodišnji novčani podupiratelj listova Behar, Ogledalo, Muslimanska svijest, a zajedno s Hakijom Hadžićem i osnivač lista Hrvatska svijest, u kojima također i objavljuje.[2] Jedan je od osnivača i značajni je pomagatelj Muslimanskoga kulturnog i potpornog društva Gajret i Narodne uzdanice. Osnovao je samostalno 50 zemljoradničkih zadruga,[3] i različitih kulturno-prosvjetnih i zadružnih pothvata i ustanova.[1] Osnivač je Hrvatske muslimanske čitaonice u Tešnju, Hrvatskoga muslimanskog konvikta u Sarajevu. Osnovao je Muslimanske trgovačke i poljodjelske banke za koju je dobio fetvu istambulskog šejh-ul-islama. Banka je bila prvi suvremeni novčani zavod muslimanskih Hrvata i muslimana općenito. Bio je također većinski vlasnik Islamske dioničke štamparije,[2][3] čiji je bio utemeljitelj.[1] Napisao je dramu Carevićev grob (poslije preuređena u Ismet i Almera) i više brošura od kojih je poznatija Namet na vilajet.[2][3]
- Carevićev grob, drama, (poslije preuređena u Ismet i Almera)
- Namet na vilajet, brošura, 1917.
- Ademaga Mešić, Moj odgovor bezimenim klevetnicima i drugi tekstovi, Tešanj, 1998. (priredio Amir Brka)
- ↑ a b c d e f g h i Hasanbegović, Zlatko. Iz korespondencije Ademage Mešića uoči uspostave Banovine Hrvatske. Pismo Društva bosansko-hercegovačkih Hrvata u Zagrebu reis-ul-ulemi Fehimu Spahi i vrhbosanskom nadbiskupu Ivanu Šariću iz svibnja 1939. // ČSP, br. 3. (2008.), str. 969.–998. (Hrčak), str. 971-973.
- ↑ a b c d e f g h i j Tko je tko u NDH: Hrvatska 1941.–1945., Minerva, Zagreb, 1997., ISBN 953-6377-03-9, str. 265-266.
- ↑ a b c d e Hrvatska revija, Buenos Aires, prosinac 1955., str. 352-353.
- ↑ a b c d e f g h i Kisić Kolanović, Nada. Ademaga Mešić i hrvatska nacionalna ideja 1895.–1918. godine // ČSP, br. 3. (2008.), str. 1119.-1140., (Hrčak), preuzeto 17. prosinca 2011.
- ↑ Kisić Kolanović, Nada. Muslimanska inteligencija i islam u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj // ČSP, br. 3., (2004.), str. 901.-938., (Hrčak), str. 911.
