Actiones adiecticiae qualitatis
Actiones adiecticiae qualitatis (adjekticijske tužbe[1]) - doslovce "tužbe koje dodaju kvalitetu" (robu dabi mogao zaključiti neki obvezni odnos), tužbe su pretorskoga prava koje omogućuju trećim osobama naplatu duga iz obveznog odnosa kojeg je, za svog gospodara, zaključio rob (ili osoba alieni iuris).
Dokaz su vještine rimskih pravnika, da se učine valjanim poslovi koje zaključuju robovi (ili osobe alieni iuris)
Ovim se tužbama omogućuje pravna sigurnost trećih osoba. Naime, sa širenjem rimskog teritorija, i razvojem gospodarstva, nije više bilo mogućno da pater familias osobno obavlja sve poslove. Te je obveze morao predati sposobnijim sinovim (inače osobama alieni iuris) ili robovima.
Kako bi treće osoba imale jemstvo, kako će se zaključeni obvezni odnos poštovati, pretor je svojim ediktom zaštitio prava trećih.
Kako u Rimskom pravu bez tužbe - nema prava (sine actio nulla obligatio) pretorski je Edikt sadržavao nekoliko vrsta ove tužbe:[2]
- Actio de peculio;
- Actio quod iussu;
- Actio tributoria;
- Actio institoria;
- Actio exercitoria te
- Actio de in rem verso.
Šarac, Mirela. 2006. Actio tributoria. Zbornik Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci. 27 (2). doi: 10.30925/zpfsr
- ↑ Šarac 2006.
- ↑ Pravni fakultet u Zagrebu[neaktivna poveznica] Sunčica Šimić, Ivana Radman i Iva Ljubić: Subjekti obveza , pristupljeno 7. ožujka 2020., s. 48
