Abd al-Jabbar ibn Ahmad
ʿAbd al-Jabbar ibn Ahmad ibn ʿAbd al-Jabbar al-Hamadani al-Asadabadi, Abu ʿl-Hasan (935. – 1025.) bio je islamski teolog koji je pripadao grani mutezilizma; sljedbenik šafijskog mezheba.[1] Abd al-Jabbarovo ime znači „sluga moćnoga”.[2] Isprva je živio u Bagdadu, ali ga je 978. guverner Sahib ibn Abbad pozvao u Raj. Nakon Sahibove smrti, Abd al-Jabbar je uhićen po naredbi Fakhra al-Dawle.
ʿAbd al-Jabbar je napisao više od 70 knjiga.[3] Ostavio je iza sebe mnoštvo špekulacija o islamskoj teologiji, ali je njegovo najpoznatije djelo Tathbit Dala’il Nubuwwat Sayyidina Muhammad, u kojem je pisao protiv kršćanstva. Prema Shlomu Pinesu,[4] dio tog teksta sadrži zapise judeokršćana protiv učenja apostola Pavla.
- ↑ Jane Dammen McAuliffe. Encyclopaedia of the Qurʼān. 2003. str. 439. Članak Claudea Gilliota.
- ↑ Juan Eduardo Campo. Encyclopedia of Islam (2009). str. 515.
- ↑ Kifayat Ullah, Al-Kashshaf: Al-Zamakhshari's Mu'tazilite Exegesis of the Qur'an, de Gruyter (2017). str. 110.
- ↑ Shlomo Pines. The Jewish Christians of the Early Centuries of Christianity According to a New Source.
- A. S. Tritton. Muslim Theology.