Prijeđi na sadržaj

ATP Finale

Izvor: Wikipedija

ATP Finale je teniski turnir koji se igra na kraju svake godine i na njemu sudjeluje osam najboljih igrača na temelju ATP ljestvice.

Za razliku od drugih turnira koji se igraju tijekom godine, ATP Finale nije turnir koji se igra na ispadanje iz "kola u kolo". Naime, na ovom turniru osam igrača je podjeljeno u dvije grupe po četiri igrača, i u svakoj grupi svaki igrač igra tri meča po principu "svatko sa svakim". Nakon toga, po dva igrača s najboljim rezultatima iz svake grupe ulaze u polufinale, na način da prvoplasirani iz svake grupe igra s drugoplasiranim iz suprotne grupe. Pobjednici polufinala ulaze u finale i igraju za ukupni naslov. Pobjednik turnira osvaja 1500 ATP bodova.

Povijest

[uredi | uredi kôd]

Ovaj tip teniskog natjecanja započeo je 1970. Na samom početku je bio poznat pod nazivom Masters Grand Prix i odigravao se kao jedan od turnira iz serije Grand Prix Tennis, a organizirao ga je Međunarodni teniski savez ili ITF.

1990. godine, Udruga teniskih profesionalaca preuzela je vođenje turnira i zamijenila je dotad poznati Masters s ATP Tour World Championship-om. Od ove inačice je započelo i dodjeljivanje bodova, na način da je neporaženi pobjednik za osvojeni naslov dobivao jednak broj bodova kao i u slučaju osvajanja jednog od četiri Grand Slam turnira.

ITF, koji je nastavio i dalje organizirati Grand Slam turnire, stvorio je konkurentsko natjecanje pod nazivom Grand Slam Kup, na kojem je sudjelovalo 16 igrača s najboljim rezultatima na četiri Grand Slam turnira u toj godini.

U prosincu 1999. godine, ATP i ITF su se složili da ukinu odvojena natjecanja i pokrenu zajedničko natjecanje pod nazivom Tennis Masters Cup. Kao i na Masters Grand Prixu i ATP Tour World Championshipsu, i na Tennis Masters Kupu su sudjelovala osmorica igrača. Međutim, prema pravilima Tennis Masters Kupa, igrač koji je bio rangiran na osmom mjestu ATP ljestvice nije imao zagarantiran nastup na turniru. Naime, ako je igrač koji je osvojio jedan od četiri Grand Slam turnira završio godinu izvan osam najboljih igrača, ali je i dalje bio među 20 najboljih, on je mogao biti uključen u natjecanje Tennis Masters Kupa umjesto osmoplasiranog igrača u poretku.

U 2009. godini Masters je preimenovan u ATP World Tour Finale i određeno je da se igra u O2 areni u Londonu od 2009. do 2013. (ugovor je kasnije dodatno produžen). Godine 2017. naziv turnira skraćen je u ATP Finale.

Mnogo godina završni turnir u konkurenciji parova održavao se odvojeno i to tjedan dana poslije turnira u pojedinačnoj konkurenciji. Međutim, u posljednje vrijeme turniri se igraju istodobno i na istom mjestu. Kao i u pojedinačnoj konkurenciji, i u konkurenciji parova turnir igra osam najboljih parova u datoj godini, na način koji započinje grupnom fazom u kojoj svaki par igra sa svakim parom. Nakon toga slijedi polufinale, a potom i finale.

Roger Federer drži rekord sa šest osvojenih naslova u pojedinačnoj konkurenciji.

Turniri

[uredi | uredi kôd]
Lokacija Godina Podloga Dvorana Kapacitet
Tokio 1970. tapet Tokyo Metropolitan Gymnasium 6.500
Pariz 1971. Stade Pierre de Coubertin 5.000
Barcelona 1972. Palau Blaugrana 5.700
Boston 1973. Boston Garden 14.900
Melbourne 1974. trava Kooyong Stadium 8.500
Stockholm 1975. tapet Kungliga tennishallen 6.000
Houston 1976. The Summit 16.300
New York City 1977. – 1989. Madison Square Garden 18.000
Frankfurt 1990. – 1995. Festhalle Frankfurt 12.000
Hannover 1996. – 1999. tapet (1996.)
tvrda (dvorana) (1997. – 99.)
Hanover fairground 15.000
Lisabon 2000. tvrda (dvorana) Pavilhão Atlântico 12.000
Sydney 2001. Acer Arena 17.500
Shanghai 2002. SNIEC  
Houston 2003. – 2004. tvrda (na otvorenom) Westside Tennis Club 5.240
Shanghai 2005. – 2008. tapet (2005.)
tvrda (dvorana) (2006. – 08.)
Qizhong City Arena 15.000
London 2009. – 2018. tvrda (dvorana) O2 Arena 17.500

Ukupna statistika

[uredi | uredi kôd]

Pojedinačno

[uredi | uredi kôd]
Naslovi Igrač Pobjednik Finalist
6 Roger Federer 2003., 2004., 2006., 2007., 2010., 2011. 2005.
5 Ivan Lendl 1981., 1982., 1985., 1986., 1987. 1980., 1983., 1984., 1988.
Pete Sampras 1991., 1994., 1996., 1997., 1999. 1993.
4 Ilie Năstase 1971., 1972., 1973., 1975. 1974.
3 Boris Becker 1988., 1992., 1995. 1985., 1986., 1989., 1994., 1996.
John McEnroe 1978., 1983., 1984. 1982.
2 Björn Borg 1979., 1980. 1975., 1977.
Lleyton Hewitt 2001., 2002. 2004.
1 Andre Agassi 1990. 1999., 2000., 2003.
Stan Smith 1970. 1972.
Stefan Edberg 1989. 1990.
Nikolaj Davydenko 2009. 2008.
Guillermo Vilas 1974.
Manuel Orantes 1976.
Jimmy Connors 1977.
Michael Stich 1993.
Àlex Corretja 1998.
Gustavo Kuerten 2000.
David Nalbandian 2005.
Novak Đoković 2008.,2012.,2013.,2014.
0 Vitas Gerulaitis 1979., 1981.
Jim Courier 1991., 1992.
Tom Okker 1973.
Wojciech Fibak 1976.
Arthur Ashe 1978.
Mats Wilander 1987.
Michael Chang 1995.
Jevgenij Kafeljnikov 1997.
Carlos Moyá 1998.
Sébastien Grosjean 2001.
Juan Carlos Ferrero 2002.
James Blake 2006.
David Ferrer 2007.
Juan Martín del Potro 2009.
Rafael Nadal 2010.
Jo-Wilfried Tsonga 2011.

Parovi

[uredi | uredi kôd]
Naslovi Igrač Pobjednik Finalist
7 Peter Fleming 1978, 1979, 1980, 1981, 1982, 1983, 1984
John McEnroe 1978, 1979, 1980, 1981, 1982, 1983, 1984
4 Daniel Nestor 2007, 2008, 2010, 2011 2006
3 Anders Järryd 1985, 1986, 1991 1989, 1992
Bob Bryan 2003, 2004, 2009 2008
Mike Bryan 2003, 2004, 2009 2008
Rick Leach 1988, 1997, 2001

Poveznica

[uredi | uredi kôd]

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]