7,62×51 mm NATO
| 7,62×51mm NATO | |
|---|---|
 Tri 7.62 NATO runde u usporedbi s baterijom AA (LR6) | |
| Podrijetlo |  SAD
|
| Vrsta | Za pušku |
| Povijest uporabe | |
| U službi | 1954. - sada |
| Ratovi | Vijetnamski rat Falklandski rat |
| Temeljen na | .308 Winchester |
| Čahura | bez prirubnika, bočastovratna |
| Dužina čahure | 51,18 mm |
| Ukupna dužina | 69,85 mm |
| Promjer zrna | 7,82 mm |
| Promjer vrata | 8,77 mm |
| Promjer ramena | 11,53 mm |
| Promjer diska | 12,01 mm |
| Debljina diska | 1,27 mm |
| Fitilj | velika puška |
| Tlak | 415 MPa |
7,62×51mm NATO (službeno NATO-vo nazivlje - 7.62 NATO) je standardna dimenzija metka (čahure) za vatrena oružja. Razvijen je u 1950-ima kao standard za mala oružja unutar članica NATO-a.
7.62 NATO je uveden za američku pušku M14 i strojnicu M60 u kasnim 50-im. M14 je zamijenjen u američkoj službi otkada je pješaštvo usvojilo suvremeniju pušku M16 kalibriranu za manji 5,56mm NATO. No, M14 i mnoga druga oružja koja koriste 7,62×51 su još u službi, osobito u slučaju snajperskih pušaka i strojnica koje su izabrale specijalne postrojbe.
Iako nisu isti, 7,62×51mm NATO i komercijalni .308 Winchester su slični, premda Institut za proizvođače streljiva i sportskih oružja (SAAMI) ne smatra da je nesigurno ispaljivati NATO runde u oružju napravljenom za trgovinsku rundu. Bilo je puno značajnih rasprava[1] o kompatibilnoj cijevi i o tlaku na kraju cijevi između dva metka temeljena na barutnom punjenju i debljini kod vojnih i komercijalnih rundi. Debata je obostrana, te ATF preporučuje provjeru na urezu ili žigu cijevi, ako je vlasnik oružja nesiguran, neka se savjetuje s proizvođačem.[2]
Sama runda (čahura koja drži metak) ima slični balistički učinak kod većine vatrenih oružja kao što je .30-06 Springfield koji je zamijenjen u američkoj službi. Iako kraći, standardna punjenja ispaljuju slične težine metka sa samo lakšom redukcijom u brzini. Manja čahura zahtjeva manje mesinga i prinosi manju rundu. Ova kraća runda omogućuje smanjenu veličinu i težinu oružja kojeg koristi.
Razvoj 7,62×51mm NATO počeo je odmah nakon 1. svjetskog rata kada se pokazalo da se krupna, jaka .30-06 runda teško prilagođava poluautomatskim puškama. Manje moćnija runda omogućila bi lakši paljbeni mehanizam. U to vrijeme, dizajn koji je najviše obećavao bio je .276 Pedersen. Kada se eventualno demonstriralo da je .30-06 pogodan za poluautomatske puške, .276-ica je odbačena.
Kada se rat počeo ponovno nazirati samo nekoliko desetljeća poslije, .30-06 je bila jedina runda dostupna i M1 Garand je bio pružan američkim trupama s većom vatrenom moći nego od protivničkih bolterica/repetirka. Garand je radio tako dobro da je SAD vidio malu potrebu da ga zamijeni tijekom 2. svjetskog rata i .30-06 je dobro služila u Korejskom ratu i sredinom 1960-ih.
Tijekom 1940-ih i ranih 1950-ih, provedeno je nekoliko eksperimenata kako bi se Garand poboljšao. Jedna od najčešćih žalbi bila je to da je ograničeni kapacitet en-blok koji drži 8 rundi i mnogi pokusni dizajni modificirali su oružje s odvojivim okvirnim šaržerom (spremnikom). Puška T20 od Springfield oružarnice (Springfield Armory) bila je automatska verzija. Premda nikada usvojena, iskustvo s automatskim Garandom dovelo je do osnovnih temelja za svoju zamjenu.
- ↑ FAQ: Difference between .308 & 7.62 X51 (NATO). Gunboards Forums (engleski). Pristupljeno 23. rujna 2021.
- ↑ Specifikacije i info nesigurnim kombinacijama oružja i municije (PDF). Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 16. studenoga 2013. Pristupljeno 31. svibnja 2013. journal zahtijeva
|journal=(pomoć)