Samogitski jezik
| Samogitijski jezik | |
| žemaitiu | |
| Države | Litva |
| Regije | Samogitija |
| Govornici | 500 000 |
| Razredba | indoeuropski Baltički |
| Ustanova | --- |
| Jezični kôd | |
| ISO 639-1 | nema |
| ISO 639-2 | bat |
| Povezani članci: jezik | jezična porodica | popis jezika (po kodnim nazivima) | |
Samogitski jezik (ISO 639: sgs; samogitijski: žemaitiu ruoda ili žemaitėška, litavski: žemaičių tarmė) jedan od baltičkih jezika, prije vođen kao dijalekt litavskog jezika. Govori se pretežno u Samogitiji (pokrajini u zapadnom dijelu Litve). Nastao je iz istočnobaltčke porodice jezika i jako je sličan litavskom jeziku.
Znanstvenici smatraju da su Samogiti potomci latvijskih Semigalaca (Zemgaļi) i Kura. Od semigalskog je nastao južni poddijalekt samogitijskog dijalekta, a od kuronskog sjeverni i zapadni poddijalekt. Najraniji zapisi u samogitijskom dijalektu su se pojavili u 19. stoljeću.
30. lipnja 2010. dobio je identifikator [sgs] čime je priznat posebnim jezikom,[1] nakon što je iz litavskog izdvojen samogitski, dok je prijedlog o priznavanju standardnog litvanskog [ltb] odbijen[2]