Prijeđi na sadržaj

Žarko Prebil

Izvor: Wikipedija
Žarko Prebil
Žarko Prebil
Žarko Prebil 2000. godine kada je za Teatro Argentino
u La Plati koreografirao balet Don Quijote
Rođenje 8. siječnja 1934.
Smrt 12. lipnja 2016.
Zanimanje baletni plesač, koreograf i pedagog
Portal o životopisima

Žarko Prebil (Split, 8. siječnja 1934.Rim, 12. lipnja 2016.) bio je hrvatski baletni umjetnik: plesač, koreograf i baletni pedagog međunarodnoga ugleda i karijere.[1][2]

Životopis

[uredi | uredi kôd]

Žarko Prebil školovao se u zagrebačkome Hrvatskom narodnom kazalištu u klasi Milorada Jovanovića,[1] a usavršavao se u baletnom studiju pri HNK Zagreb kod Ane Roje. Članom baletnog ansambla HNK u Zagrebu postao je 1951., a iste je godine debitirao kao Mirko u Lhotkinom Đavlu na selu i Ciganin u Baranovićevu Licitarskom srcu.[3] Od 1955. do 1965. bio je prvi solist Narodnoga pozorišta u Beogradu, gdje je plesao glavne uloge u klasičnim baletima. Od 1967. do 1972. usavršavao se na Državnom institutu za kazališnu umjetnost (GITIS) u Moskvi,[1] gdje je diplomirao na odsjeku za pedagogiju i koreografiju te stekao zvanje magistra umjetnosti.[3] Samostalno je gostovao u svim glavnim baletnim kazalištima negdašnjega Sovjetskoga Saveza te u Oslu i Italiji.[1]

Svoju je relativno kratku, ali bogatu plesačku karijeru završio 1968. gostujući u teatru Kirov u tadašnjem Lenjingradu te Kijevu i Taškentu.[3] Iste je godine (1968.) došao u Italiju te je u glavnom rimskom kazalištu (tal. Teatro dell’Opera) postavio popularni balet Giselle francuskoga skladatelja Adolpha Adama. Od tada je kao koreograf surađivao s mnogim baletnim ansamblima u talijanskim i inozemnim kazalištima (Teatro di San Carlo u Napulju, Teatro Colόn u Buenos Airesu, Teatro Argentino u La Plati i drugima).[1][2] Najveći je dio svoga umjetničkog djelovanja proveo u talijanskoj Nacionalnoj baletnoj akademiji u Rimu (tal. Accademia Nazionale di Danza di Roma), gdje je slovio za "jednoga od najvećih majstora baleta".[2] U studenom 2010. Prebil je također bio angažiran i kao predavač metodike klasičnoga baleta u novotvorenom Baletnom studiju pri beogradskom Narodnom pozorištu.[3][4] Preminuo je 12. lipnja 2016. u rimskoj bolnici Gemelli.[2]

Nagrade i priznanja

[uredi | uredi kôd]
  • 1960. – Nagrada za najboljeg solista u klasičnim baletima na Festivalu u Ljubljani.[3]
  • 2003.Predsjednik Republike Italije Carlo Azeglio Ciampi dodijelio mu je titulu viteza Republike Italije (tal. Cavaliere al merito della Repubblica Italiana) za pedagoški i koreografski rad.[5]
  • Zlatna medalja za zasluge u kulturi i školstvu talijanskog Ministarstva visokoga obrazovanja.[3]
  • Premio delle muze za zasluge u njegovanju klasičnog baleta i godišnja nagrada za pedagoški rad u klasičnom baletnom repertoaru.[3]
  • 2010. – Nagrada za životno djelo Udruženja baletnih umjetnika Srbije.[6]
  • 2014.Premio Roma Jia Ruskaja, nagrada za životno djelo.[7]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. a b c d e LZMK / Hrvatska enciklopedija: Prebil, Žarko, pristupljeno 14. lipnja 2016.
  2. a b c d Večernji.hr – Silvije Tomašević: »Hrvatskom baletanu Žarku Prebilu (84) odana počast u Nacionalnoj baletnoj akademiji u Rimu«, objavljeno i pristupljeno 14. lipnja 2016.
  3. a b c d e f g Plesna scena.hr – U teatru učestvuje i moja duša : Žarko Prebil u povodu 60 godina profesionalnog bavljenja baletomArhivirana inačica izvorne stranice od 1. kolovoza 2016. (Wayback Machine), objavljeno 21. veljače 2011., pristupljeno 14. lipnja 2016.
  4. (srp.) www.blic.rs – Otvoren Baletski studio Narodnog pozorišta, objavljeno 11. studenoga 2010., pristupljeno 15. lipnja 2016.
  5. (tal.) www.campadidanza.it – Roberta Albano: »E’ morto Zarko Prebil, il mondo della danza è in lutto«Arhivirana inačica izvorne stranice od 19. kolovoza 2016. (Wayback Machine), objavljeno 12. lipnja 2016., pristupljeno 15. lipnja 2016.
  6. (srp.) www.blic.rs – Prebilu nagrada za životno delo, objavljeno 25. listopada 2010., pristupljeno 15. lipnja 2016.
  7. (tal.) www.lanouvellevague.it – Quando la danza fa rete, Aspettando il Gala Premio Roma Jia Ruskaja 2014, objavljeno 20. studenoga 2014., pristupljeno 15. lipnja 2016.

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]