Školstvo i borba za javni život

Školovanje i borba za javni život publicistička je knjiga koja govori o kritičkoj pedagogiji autora Henryja Girouxa. U knjizi Giroux analizira i kritizira različite koncepte pedagogije, zagovarajući stav da škole ne bi trebale biti podređene postojećoj strukturi moći, već bi trebale predstavljati mjesta borbe i postojati u solidarnosti s potlačenima. Kao okosnicu koristi pojam građanskog obrazovanja, definirajući građanstvo kao borbu za osnaživanje.

Knjiga je izvorno objavljena 1988. pod naslovom Školovanje i borba za javni život: Kritička Pedagogija u modernom dobu od strane University of Minnesota Press. Ažurirano izdanje s novim predgovorom objavio je 2005. Paradigm Publishers, pod naslovom Školovanje i borba za javni život: Obećanje Demokracije i Izazovi Obrazovanja.

Školovanje i borba za javni život naišla je na pomiješane kritike. Dok su recenzenti uglavnom hvalili Girouxovu analizu obrazovanja i demokracije, ostali recenzenti kritizirali su nedostatak analize Girouxovih vlastitih argumenata u knjizi, kao i nedostatak rasprave o tome kako bi se argumenti mogli primijeniti.

Pozadina

Prije pisanja knjige Školovanje i borba za javni život, Henry Giroux je napisao i pomogao u pisanju nekoliko drugih knjiga koje su se bavile onime što je opisao kao tekuću krizu u obrazovanju. Kao radikalni demokrat, Giroux se protivio težnji za apolitikom u javnom obrazovanju, proširujući ideje Johna Deweya i sličnih mislilaca koji su škole predstavljali kao osnovne institucije demokracije.

Objavljivanje

Prvi put je Školovanje i borba za javni život objavljeno 1988. godine od strane University of Minnesota Press, kao knjiga od 257 stranica punog naslova Školovanje i borba za javni život: Kritička pedagogija u modernom dobu. To je izdanje ponovno objavio Routledge 1989. godine, i na španjolski je jezik prevedeno pod naslovom es. La escuela y la lucha por la ciudadanía te ga je 1993. godine objavio izdavač Siglo XXI Editores.

Ažurirano izdanje knjige, s novim predgovorom, objavljeno je 2005. godine od strane izdavač Paradigma. Novo izdanje promijenjeno je u Školovanje i borba za javni život: obećanje demokracije i izazov obrazovanja .

Sinopsis

Školovanje i borba za javni život sadrži kritičku analizu raznih političkih viđenja pedagogije Henryja Girouxa. Giroux kritizira stavove na cijelom političkom spektru, uključujući konzervativnu i novu desničarsku perspektivu obrazovanja, s brojnom liberalnim i ljevičarskim pogledima. On koristi koncept građanskog obrazovanja iz konzervativne pedagogije, odbacujući ono što opisuje kao tendenciju ljevičarskih teoretičara da "omalovažavanje građanstva kao emancipatorne kategorije", isto tako odbacuje nekritički patriotizam i njegovo povezivanje s građanstvom. Umjesto toga, on definira građanstvo kao stalnu težnju za osnaživanjem. U vezi s tom definicijom navodi da je cilj obrazovanja "uklanjanje onih ideoloških i materijalnih uvjeta koji potiču različite oblike pokoravanja, segregacije, brutalnosti i marginalizacije".

Dok razlikuje svoj argument od kulturnog relativizma, za kojeg kaže da je nedovoljno kritičan, Giroux zaključuje da bi škole trebale biti mjesta borbe u koje su integrirani identitet, društvene promjene i osnaživanje. Kritizira postojeću strukturu obrazovanja u Sjedinjenim Državama kao podložnu široj strukturi moći, ističući kako su "pojmovi borbe, diskusije, zajednice i demokracije postali subverzivne kategorije" kao rezultat njihove podležnosti strukturi statusa quo društva. Dodatno tvrdi da bi obrazovanje trebalo biti oslobađajuće, a škole bi trebale održavati aktivnu solidarnost s potlačenim skupinama.

Iako nastavnik ne može zahtijevati da učenik ne bude rasist, svakako može prikazati stav kritici koja to otkriva kao čin političke i moralne neodgovornosti povezane s širim društvenim i povijesnim praksama. — Henry Giroux

U okviru ovih širokih tema, Giroux provodi drugo poglavlje Školovanja i borbe za javni život raspravljajući o etici, moralu i vrijednostima u obrazovanju. On smatra da bi se progresivni i radikalni predavači trebali angažirati oko etičkih pitanja, ali ne bi samo određivati što je ispravno, a što nije, umjesto toga predlažući da usmjere pažnju na kritičku analizu toga jesu li određeni postupci politički i moralno odgovorni. U jednom drugom poglavlju, Giroux razmatra obrazovanje učitelja, tvrdeći da bi se trebalo fokusirati na "Obrazovanje učitelja kao kulturnu politiku" i kritičku pedagogiju, a ne isključivo na pravila i propise.

Predgovor ažuriranog izdanja

George W. Bush 2002. godine potpisuje Zakon o neostavljenom djetetu

U predgovoru ažuriranog izdanja knjige iz 2005. Giroux kritizira predsjedničku administraciju Georgea W. Busha, tvrdeći kako je težište administracije na obuku za posao i standardizaciju značajno oštetilo obrazovni sustav i dovelo do militarističke forme obrazovanja. Tvrdi da kritička pedagogija ostaje rješenje problema obrazovanja i potiče predavače da se vide kao aktiviste koji sudjeluju u političkom procesu s ciljem emancipacije i boljeg javnog života za sve.

Recepcija

 

Prvo izdanje

Publishers Weekly recenzirao je Školovanja i borbe za javni život, opisujući ga kao "pronicljiv, pikantan prijedlog reforme obrazovanja". Recenzija je primijetila utjecaj " marksizma, feminizma, teologije oslobođenja i pedagoških teorija Paula Freirea " i sličnih osoba.

U Personalističkom forumu, A. J. Mandt dao je pomiješanu recenziju knjige, općenito hvaleći Girouxovu analizu glavnih problema s demokracijom i obrazovanjem, ali kritizirajući manjak ozbiljnijeg istraživanja ključnih koncepata knjige. Mandt je uvidio da Giroux detaljnije analizira obrazovne filozofije s kojima se ne slaže više nego svoje glavne teme, i naveo da se u ponekim točkama njegovog argumenta "čini kao da Giroux eksplicitnu politizaciju škola smatra ciljem samo po sebi", koji "ne pokazuje nimalo obzira [...] prema načinima na koje određeni oblici znanja" kao što je znanost nastoje biti objektivni. Mandt je zaključio da je usprkos svom "nekritičkom, 'romantičnom' pogledu na borbe protiv društvenog, kulturnog i političkog ugnjetavanja", Školovanje i borba za javni život važna knjiga koja je nadmašila druge "koje izgledaju potpuno neupućene u te ključne probleme demokracije".

Alice Crawford analizirala je navode Školovanja i borbe za javni život u negativnoj recenziji u <i id="mwng">Social Epistemology</i>, zaključujući da "iako na prvi pogled izgleda kao kritika 'građanskog humanističkog' pristupa pedagoškoj teoriji, [knjiga] zapravo reproducira građanski humanističku poziciju u mnoštvu esencijalnih aspekata". Koristeći se William Fusfieldovom kritikom građanske humanističke pedagogije, Crawford opisuje tri "napetosti" u Girouxovom navodu: "napetost između eksplicitnog neprihvaćanja reprodukcije kao prikladnog modela pedagogije dok ju implicitno prihvaća u obliku indoktrinacije [...] između tvrdnje o odbacivanju apsolutne vrijednosti dok postavljaju apsolute pod krinkom 'privremenog morala' [...] između utopijskih mogućnosti projekta u teoriji i poprilično manje optimistične mogućnosti njegove realizacije". Zaključila je da knjiga kod čitatelja ostavlja "poziv na oružje, ali ništa čime bismo se mogli naoružati".

Drugo izdanje

Nakon objavljivanja drugog izdanja Školovanja i borbe za javni život 2005., Jonathan Segol knjizi je dao pozitivnu recenziju u Canadian Journal of Education. Naglašavajući da je knjiga izvorno objavljena 1980-ih kada su "oni u kritičkim pedagoškim krugovima zasigurno pronašli mnogo toga u preokretu američke politike desno koja ih je natjerala da postanu još - pa, kritičniji", Segol je izjavio da su "stvari samo pogoršale u tom pogledu", slažući se s Girouxovom tvrdnjom u novom predgovoru da je knjiga bila "korisnija" 2005. Segol je pohvalio Girouxov spoj kritičke pedagogije i kulturalnih studija i zaključio da "Girouxov pogled na obrazovanje ima više smisla nego ikad".

U Teachers College Recordu, Aaron Cooley napisao je pomiješanu recenziju knjige. Dok hvali Girouxov "strastveni stil pisanja" "pjesničke polemike " zajedno s velikim dijelom sadržaja knjige "koji je u biti neosporiv za progresivne zagovornike javnog obrazovanja", Cooley je istaknuo da ga "mučo ideološka i intelektualna izoliranost dijelova [ Girouxova] naracije". Ističući kako je "konzistentnu poruku koja dolazi do izražaja kako javne škole trebaju biti katalizatori društvenih promjena koje će društvo učiniti poštenijim i pravednijim", Cooley je kritizirao nedostatak "krucijalne rasprave o tome kako prevladati suprotstavljene sile koje se snažno protive njegovoj budućnosti za javne škole i učitelje" u knjizi. Također ističe da "[Giroux] sugerira kako se demokratska volja naroda nije trudila pretvoriti škole u motore društvenih promjena", propitkuje kako se promjene predložene u Školovanju i borbi za javni život mogu izvesti na demokratski način .

Negativna kritika u Teaching Sociology koju je napisao Thomas Brignall ustanovila je da je Školovanja i borbe za javni život "najprimjerenija za diplomsku nastavu ", dodajući da njezina "gustoća jezika i struktura [...] ponekad čine čitanje zamornim zadatkom", ali ipak smatra da je potencijalno je korisna za nastavnike, studente i studentske organizatore. Okrećući se sadržaju, Brignall je pohvalio "osnovnu tezu" knjige, ali je otkrio da "nije bez mana". Nije mu se svidio fokus knjige na kritiku statusa quo, umjesto na predstavljanje rješenja, te je izjavio da je tekst ažuriranog izdanja uglavnom isti kao i izvorno izdanje. Što se tiče potpore kritičkoj pedagogiji, Brignall je knjigu smatrao "skromnijim pokušajem" jer ne privlači "one s neutralnim, neinformiranim ili opozicijskim stajalištima o obrazovanju", te je neke od Girouxovih argumenata opisao je kao jednostavne ili čak kružne u priroda.