Šiso
Šiso | |
---|---|
Perilla frutescens, purupurno obojen varijetet | |
Sistematika | |
Carstvo: | Plantae |
Divizija: | Tracheophyta |
Razred: | Magnoliopsida |
Red: | Lamiales |
Porodica: | Lamiaceae |
Potporodica: | Nepetoideae |
Tribus: | Elsholtzieae |
Rod: | Perilla L. |
Vrsta: | P. frutescens |
Dvojno ime | |
Perilla frutescens (L.) Britton | |
Baze podataka | |
Šiso (Crna kopriva, šizo, lat. Perilla frutescens), ljekovita je i jestiva biljka koja raste u Indiji, Nepalu, Kini, Japanu i Koreji. Pripada u prorodicu Lamiaceae. Ljekoviti odnosno jestivi su listovi i sjemenke biljke. Kod nas se ova biljka uzgaja najčešće tek kao ukras.
Smatra se da biljka potječe iz Indije ili Kine. Udomaćila se i u Sjevernoj Americi.
Perila je jednogodišnja biljka,visine do 90 cm.Listovi su nasuprotni,do 12 cm dugi,i do 8 cm široki,ovalni,na jednoj strani zašiljeni,nazubljenog ruba.Plodovi su sitni,slični sezamu.
Sadrži oko 25.2–25.7% lipida.[1]
Biljka proizvodi periloksin,spoj koji inibira encim ciklooksigenazu.
Od znanih kemotipova biljke spomenimo, PA (vodeća komponenta: perila aldehidi,jedino se taj koristi u kulinarstvu). Drugi su kemotipovi PK (perila keton), EK (esholcia keton), PL (perilen), PP (fenilpropanodi: miristicin, dilapiol, elemicin), C (citral) te tip bogat rosefuranom.
Perila keton je toksičan za neke životinje ,prije svega krave i konje. Ovi uzrokuju pulmonarne edeme,pojava se ponekad naziva perila toksikoza.
Oksim perilaldehida (perilartin) se u Japanu koristi kao umjetno sladilo,te je oko 2,000 puta slađi od sukroze.
Poseban okus purpurnog varijeteta biljke (šizo) posljedica je prisutnosti perila aldehida.[2]
Biljka se koristi u tradicionalnoj kineskoj i japanskoj medicini(Kampo), i to kod astme,kašlja,prehlade i bronhitisa,te povraćanja.U sjevernoj Indiji stabljike se koriste kao analgetik i antiabortiv.[3]
Sasvim mladi se listovi mogu jesti kao salata,dok se stariji mogu koristiti kao začin odnosno za bojenje hrane(purpurni varijetet).Iz sjemenki se dobiva kvalitetno jestivo ulje.[3]
- Acton, Q. Ashton, ed. (2012). Advances in Lamiaceae Research and Application. Atlanta, GA: ScholarlyEditions. ISBN 978-1-481-63590-5.
-
P. frutescens
-
P. frutescens
-
P. frutescens
-
P. frutescens
-
P. frutescens, sjemenke
- ↑ Hyo-Sun Shin, in Yu, Kosuna i Haga (1997), str. 93- Pogreška u predlošku harvp: ne postoji izvor s oznakom: CITEREFYuKosunaHaga1997 (pomoć), citing Tsuyuki et al. (1978)
- ↑ Ito, Michiho. 2008. Studies on Perilla Relating to Its Essential Oil and Taxonomy. Matsumoto, Takumi (ur.). Phytochemistry Research Progress. Nova Biomedical Books. New York. str. 13–30. ISBN 9781604562323
- ↑ a b https://www.researchgate.net/publication/266144521_A_Phytopharmacological_Overview_on_Perilla_frutescens
- Perilla frutescens pfaf.org