Šahovski klub Mornar Split
Šahovski klub Mornar je šahovski klub iz Splita.
Osnovan je 6. veljače 1951. godine, a korijeni sežu nekoliko godina unatrag. Pri športskom društvu Mornar 1949. godine pokrenuta je šahovska sekcija. Djelatnost je bila zapažena te se poduzelo njeno osamostaljenje i 6. veljače 1951. osnovan je samostalni šahovski klub. Dobili su prostore u samoj gradskoj jezgri, na uglu Rive i Marmontove, na trećem katu zgrade. Glavni sponzor kluba bila je JRM (Jugoslavenska ratna mornarica), zbog čega je klupski čelnik uvijek bio neki visokorangirani mornarički oficir (najmanje pukovnik) i član Saveza komunista. Partija je nadzirala svaku aktivnost preko nekog svog čelnog čovjeka. 1950-ih i 1960-ih duh pokretač kluba bio je klupski tajnik Toni Vidović, bez kojega šahovskog života ne bi bilo, čovjek koji je živio doslovce za klub. Zahvaljujući Vidoviću, klub je organizirao brojne turnire i simultanke.[1] U klubu je poniklo čak 7 velemajstora. Kao član kluba Bojan Kurajica postao je omladinski prvak svijeta (Barcelona 1965.). Klub je nekoliko puta mijenjao lokaciju svojih prostorija, te je od prvih prostorija u Marmontovoj ulici do danas promijenio nekoliko adresa.[2] 1962. dio igrača otišao je u Jugovinil iz Kaštel Sućurca. Kriza je prepoznata 1966. godine a kulminirala je, kad su neki igrači otišli u druge klubove. Mnogo je članova otišlo u te godine osnovani splitski Poštar.[1] Od osnutka do 1974. prostorije su bile u Marmontovoj ulici. Od 1974. do 2002. klub je boravio na Bačvicama, u prostoru koji je poslije denacionaliziran. Kad su prostor dobili bio je sasvim zapušten. Zaslugom utjecaju klupskog igrača i dužnosnika Josipa Matkovića prostorije su uređen, klub je dobio dugogodišnjeg sponzora, splitsku tvrtku Monter.[2] 1975. iz splitskog Poštara vratilo se nekoliko igrača i tada se stvorilo veliko gradsko rivalstvo. Sredinom 1977. godine svečano su otvorene novouređene prostorije kluba.[1] Predsjednik i igrač Matković je bio u poznanstvu s poznatim splitskim arhitektom Jerkom Rošinom, koji je besplatno osmislio uređenje interijera klupskih prostorija. U klubu se i danas služe inventarom koji su radnici Montera tada donijeli.[2] Po nekim kriterijima (rezultati na kupu i ligi) Mornar-Monter je 1977. godine bio 4. klub po snazi u Hrvatskoj, iza zagrebačke Mladosti, PTT-a i Juventa (poslije Montinga).[1] 1978. godine Mornar se plasirao u 2. saveznu ligu. Kad je prostor 2002. denacionaliziran, klubu je prijetilo beskućništvo pa je privremeno rješenje nađeno boravkom na Mertojaku,[2] u potpuno zapušteni prostor u Odeskoj 6, koji je uređen poslije radnom akcijom.[1] Dugogodišnji predsjednik Ivan Škarić tražio je dugotrajno rješenje za klub u čemu je uspio te su dobili reprezentativne prostorije na Blatinama koje se i danas koriste. Također zahvaljujući njemu od beskućništva je spasio i drugi splitski klub Poštar kojeg su tada izbacivali iz prostorija u Slavićevoj ulici. Današnje prostorije nalaze se na Blatinama (Šimićeva 52). Uspješan mandat kao predsjednik kluba (2002. – 2005.) imao je nekadašnji gradonačelnik Splita Ivan Škarić.[2] 2002. godine dogovorom s Poštarom razmijenili su igrače da bi mogli koristiti dvojnu registraciju, te je Mornar prvi put u povijesti ušao u prvu ligu. Nastupali su: Ante Šarić, Zdenko Plenković, Ivica Armanda, Miro Bobanac (kapetan), Slaven Jurić (4 iz 4), Denis Brulić, Vuk Tadija Barbarić i Borivoj Katavić.[1] Najveći ekipni uspjeh u povijesti kluba je osvajanje 2. mjesta na Hrvatskom šahovskom kupu (Mali Lošinj 2017.). Također veliki uspjesi ostvareni su 2021. (Mali Lošinj) i 2022. (Poreč) kada je osvojeno 4. mjesto u 1.A ligi. Ženska ekipa u sastavu: Karina Cyfka, Kristina Šarić, Tine Lukenda i Lora Kukić osvojila je 2. mjesto na Ekipnom prvenstvu Hrvatske 2015. godine (prva ženska liga).
Najveći uspjeh u povijesti kluba ostvaren je na 1.A ligi 2024. godine, kada je Mornar prvi put u svojoj povijesti osvojio ekipno državno prvenstvo. Na tom su prvenstvu sudjelovali: Ivan Šarić, Dmitrij Kollars, Johan Sebastian Christiansen, Jadranko Plenča, Julijan Plenča i Ante Šarić.[3]
Juraj Nikolac, Dražen Marović, Vlatko Kovačević, Bojan Kurajica, Ivan Žaja, Ante Šarić, Ivan Šarić, Dražen Čvorović, Darko Gliksman, Ibro Šarić, Vladimir Bekavac, Kristina Šarić, Borka Frančišković, Miro Bobanac, Karina Szczepkowska-Horowska, Tina Lukenda, Kristina Šarić i dr.[1]