Čepićko jezero
| Čepićko jezero | |
|---|---|
| Jezero | |
 Čepićko jezero 1901. godine | |
| Položaj | |
| Koordinate | 45°11′45.3″N 14°9′46.5″E / 45.195917°N 14.162917°E |
| Smještaj | Labinština, Istarska županija |
| Države |  Hrvatska |
| Fizikalne osobine | |
| Dubina | |
| • Najveća | 1 - 2,5 m |
| Površina | 5,4 - 8,6 km2 |
| Rijeke i otoci | |
| Pritoci | Boljunšćica |
  Čepićko jezero Čepićko jezero na zemljovidu Istarske županije  | |
Čepićko jezero, isušeno jezero u Labinštini (Labinšćini), na mjestu kojeg je danas Čepićko polje.[1]
Na starim zemljovidima javlja se pod više imena: Kožljačko jezero, Zhepizer See, Sisolsko jezero, Gessaro.[1]
Bilo je u zapadnom i jugozapadnom dijelu podnožja planinskoga masiva Učke, zapadno od uzvisine Sisola, u juž. dijelu grobničko-boljunskoga laporovitog pobrđa visokog 100 do 300 m. Jezersko dno bilo je na koti od 24 metra nadmorske visine. Ovdje je Boljunšćice (Boljunčica) koja je prirodno ponirala u južnom dijelu udoline nedaleko od Kožljaka.[1]
Prije ledenoga doba ovo je bilo polje. Boljunšćica je u ledenom dobu s flišnog područja doplavljivala nanose čime je začepila prirodni ponor. Začepljenjem mjesta otjecanja voda se zadržavala, polje je poplavljivano i postupno se pretvorilo u jezero. Voda je u jezeru bila skoro cijelu godinu. Jezero je površinom ovisno o dotoku vode iz slijeva Boljunčice i oborinama variralo između 5,4 i 8,6 km2, a dubina od 1 do 2,5 metra. Kad je bio najviši vodostaj višak vode prelijevao se u Rašu.[1]
Floru je činila trstika i šaš. Faunu je činio bogati riblji fond (jegulja, šaran), ptice (divlja patka, bijela roda, labud), a od nižih životinja komarci malaričari zbog čega je okolno stanovništvo dosta obolijevalo.[1]
Pokušavalo ga se isušiti još 1890. godine. Početak povratka polja bio je 1932. godine. Tad je probijen odvodni tunel dug 4250 m koji je vodio najjužnijega ruba ondašnjeg jezera, danas polja ka Plominskom zaljevu. U Vozilićkoj udolini najveća je visine od 95 m. Jezero se postupno ispraznilo i postalo obradivo polje. Proces melioracije dovršen je 1970. izgradnjom lučne brane u središnjem dijelu vodotoka Boljunšćice.[1]
- ↑ a b c d e f Istrapedia S. Božičević: Čepićko polje; Istarska enciklopedija LZMK S. Božičević: Čepićko polje, Istarska enciklopedija LZMK Arhivirana inačica izvorne stranice od 13. studenoga 2023. (Wayback Machine)