Prijeđi na sadržaj

"Heroes"

Izvor: Wikipedija
"Heroes"
David Bowie (studijski album)
Žanrart rock,[1] eksperimentalni rock,[2] elektronička glazba,[3] art pop,[3] ambijentalna glazba[4]
Objavljen14. listopada 1977.
Snimanjesrpanj – kolovoz 1977.
StudioHansa Tonstudio (Berlin, Njemačka)
Trajanje40:19
IzdavačRCA
Producent(i)David Bowie, Tony Visconti
Recenzije
Kronologija albuma – David Bowie
Low
(1977.) 		"Heroes"
(1977.) 		Stage
(1978.)
Singlovi s albuma "Heroes"
  1. „"Heroes"" / "V-2 Schneider”
    Objavljen: 23. rujna 1977.
  2. „Beauty and the Beast" / "Sense of Doubt”
    Objavljen: 6. siječnja 1978.

"Heroes" je dvanaesti studijski album engleskog glazbenika Davida Bowieja. Diskografska kuća RCA Records objavila ga je 14. listopada 1977. godine. Drugi je dio njegove Berlinske trilogije snimljene s Brianom Enom i Tonyjem Viscontijem. Na "Heroesu" Bowie nastavlja eksperimentirati s ambijentalnom glazbom, stilom kojim se počeo baviti na prethodnom uratku Lowu (objavljenom ranije te godine), te se na uratku pojavljuju doprinosi Roberta Frippa, gitarista grupe King Crimson.[5] Od triju albuma jedini je uradak koji je u cijelosti bio snimljen u Berlinu.

Dobio je pozitivne kritike i NME ga je proglasio albumom godine. Naslovna skladba jedna je od najpoznatijih i najviše hvaljenih Bowiejevih pjesama.[6]

Snimanje i stil

[uredi | uredi kôd]

"Heroes", snimljen u studiju Hansa Tonstudio u tadašnjem Zapadnom Berlinu, odrazio je duh vremena hladnoga rata, simbolično prikazana podijeljenim gradom. Koproducent Tony Visconti smatrao ga je "jednim od mojih posljednjih velikih avantura u stvaranju albuma. Studio se nalazio oko 460 metara dalje od Berlinskog zida. Crveni gardisti svojim bi snažnim dalekozorima gledali u prozor naše kontrolne sobe."[7] Ranije te godine Kraftwerk je spomenuo Bowieja u naslovnoj pjesmi albuma Trans-Europe Express, dok je Bowie odao počast svojim utjecajima iz žanra krautrocka tako što je nazivom albuma aludirao na skladbu "Hero" s albuma Neu! '75 njemačkog sastava Neu!, čijeg je gitarista Michaela Rothera izvorno zamolio da svira na albumu,[8] a pjesmu "V-2 Schneider" nazvao po Florianu Schneideru iz Kraftwerka, koji ju je i nadahnuo.[9] Usprkos njemačkim utjecajima na uratku su radili Bowiejevi britanski i američki suradnici te je jedini njemački glazbenik na njemu bila prateća pjevačica Antonia Maass.

Naslovnica koju je izradio Masayoshi Sukita nastala je pod utjecajem djela Roquairol njemačkog umjetnika Ericha Heckela.[10] Bowie je izjavio da navodni znaci u nazivu "ukazuju na ironiju riječi 'heroji' odnosno na cijeli koncept herojstva".[11]

Brian Eno potaknuo je Roberta Frippa da sudjeluje u projektu. "Netko me nazvao u srpnju 1977. dok sam živio u New Yorku", rekao je gitarist. "Bio je to Brian Eno. Rekao je da on i David snimaju u Berlinu i dao mu je telefon. David je rekao 'Zanima li te sviranje dlakavog rock 'n' rolla na gitari?' Odgovorio sam mu 'Pa, nisam svirao tri godine – ali ako si spreman riskirati, riskirat ću i ja.' Ubrzo nakon toga stigla mi je Lufthansina karta za prvu klasu."[12] Nakon što je stigao u studio, iako je patio od jet laga, Fripp je snimio gitarističke dionice za "Beauty and the Beast": te prve snimke pojavile su se u konačnom miksu te pjesme.[13]

Iako se na "Heroesu" Bowie nastavio baviti elektroničkom[3] i ambijentalnom glazbom[4] i usprkos tome što se na njemu pojavilo nekoliko mračnih i atmosferičnih instrumentala kao što su "Sense of Doubt" i "Neuköln", album se smatra strastvenim i pozitivnim umjetničkim iskazom,[7][9] pogotovo u usporedbi s često melankoličnim pjesmama na Lowu.[14] Stihovi za "Joe the Lion" prema Viscontijevim riječima bili su napisani i snimljeni pred mikrofonom "u manje od sat vremena", što prikazuje improvizacijsku prirodu snimanja.[15]

Za vrijeme snimanja albuma Eno se koristio svojim kartama iskrivljenih strategija. Smatra se da se služio njima tijekom snimanja instrumentala kao što je "Sense of Doubt".[16]

Objava i utjecaj

[uredi | uredi kôd]

RCA Records reklamirao je "Heroes" sloganom "Postoji stari val. Postoji novi val. A postoji i David Bowie ..."[9] Nakon objave krajem 1977. dobio je pozitivne kritike[6] te su ga Melody Maker i NME odabrali za album godine.[17][18] Našao se na trećem mjestu britanske ljestvice albuma i ostao na njoj 26 tjedana, no u SAD-u je bio manje uspješan; ondje je zauzeo 35. mjesto. U Njemačkoj je naslovna skladba bila preimenovana u ""Heroes"/"Helden"" i dio nje bio je pjevan na njemačkom. Rani dokaz utjecajnosti albuma bio je komentar Johna Lennona iz 1980. godine; izjavio je da je tijekom rada na uratku Double Fantasy kanio "napraviti nešto što je dobro kao i "Heroes"."[6][17] Rolling Stone pohvalio je Enove doprinose i izjavio da ga je Bowie "autorski iskoristio" na Lowu, ali da "Heroes" "prikazuje entuzijastičniji oblik suradnje, u kojoj se spajaju Bowiejeva dramatičnost i Enova nepokolebljiva iskrenost zvuka".[19]

Bowie je izveo nekoliko pjesama s albuma na turneji Isolar II 1978. godine; te su koncertne inačice iste godine bile objavljene na albumu Stage, dok su snimke s drugog koncerta bile objavljene na uratku Welcome to the Blackout (Live London '78) 2018. godine. Philip Glass skladao je suitu Simfonija "Heroes" i nazvao ju po tom albumu, kao što je svoju raniju Simfoniju Low nazvao po uratku Low. Naslovnu skladbu obradilo je mnoštvo glazbenika; kasnije inkarnacije King Crimsona svirale su tu pjesmu na bisu, dok je Billy Mackenzie 1982. godine otpjevao "The Secret Life of Arabia" za ploču B.E.F.-a Music of Quality and Distinction. Nekoliko pjesama pojavilo se i u filmu Christiane F., u kojem je Bowie glumio sama sebe.

Naslovnica Bowiejeva albuma The Next Day iz 2013. godine prikazuje izmijenjenu i prekrivenu naslovnicu "Heroesa"; na njoj je riječ "Heroes" prekrižena, dok bijeli kvadrat u kojem se nalazi tekst "The Next Day" zaklanja Bowiejevo lice.

Popis pjesama

[uredi | uredi kôd]

Tekstovi i glazba: David Bowie, osim gdje je označeno drugačije. 

Strana A
Br. SkladbaAutor Trajanje
1. »Beauty and the Beast«    3:32
2. »Joe the Lion«    3:05
3. »"Heroes"«  Bowie, Brian Eno 6:07
4. »Sons of the Silent Age«    3:15
5. »Blackout«    3:50
19:49
Strana B
Br. SkladbaAutor Trajanje
1. »V-2 Schneider«    3:10
2. »Sense of Doubt«    3:57
3. »Moss Garden«  Bowie, Eno 5:03
4. »Neuköln«  Bowie, Eno 4:34
5. »The Secret Life of Arabia«  Bowie, Eno, Carlos Alomar 3:46
20:30 (40:19)

Ponovne objave

[uredi | uredi kôd]

RCA Records prvi je put objavio "Heroes" na CD-u sredinom 1980-ih. Godine 1991. Rykodisc je objavio album s dvije bonus skladbe; tu je inačicu u Ujedinjenom Kraljevstvu EMI objavio na CD-u, kazeti i gramofonskoj ploči. Naknadno je bio objavljen i na 20-obitnom SBM AU20 Gold CD-u. EMI i Virgin Records opet su objavili album 1999. godine, ovaj put bez bonus skladbi, ali s digitalno remasteriranim zvukom.

Godine 2017. album je ponovno bio remasteriran za box set A New Career in a New Town (1977–1982) koji je tog rujna objavio Parlophone.[20] Bio je objavljen na CD-u, gramofonskoj ploči i u digitalnom formatu kao dio te kompilacije, a onda u veljači 2018. i zasebno.[21] Obožavatelji i kritičari negativno su reagirali na promjenu u glasnoći na remasteriranoj pjesmi "Heroes" iz 2017. godine, no Parlophone je izjavio da je to bilo namjerno i nepromjenjivo[22] zbog oštećenja izvornih vrpci. Budući da su kritičari i dalje negodovali, na službenoj je Bowiejevoj web-stranici bilo najavljeno da će popravljeni zamjenski diskovi za "Heroes" biti objavljeni na CD-u i gramofonskoj ploči;[23] ta je ponuda trajala do lipnja 2018. godine.[24] Izmijenjene remasterirane inačice na zamjenskim diskovima pojavile su se i na CD-u i gramofonskoj inačici "Heroesa" u veljači 2018. godine.[25]

Zasluge

[uredi | uredi kôd]
David Bowie
Dodatni glazbenici
Ostalo osoblje

Ljestvice

[uredi | uredi kôd]
Ljestvica (1977. – 2018.) Najviša
Pozicija
Australija 6
Austrija 19
Francuska 19
Italija 38
Japan 57
Kanada 44
Nizozemska 3
Novi Zeland 15
Norveška 13
Njemačka 44
SAD (Billboard 200) 35
Španjolska 71
Švedska 13
Ujedinjeno Kraljevstvo 3

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. ↑ Ranking: Every David Bowie Album From Worst to Best. Consequence of Sound. 8. siječnja 2016.
  2. ↑ Blackard, Cap; Graves, Wren; Manning, Erin. A Beginner's Guide to David Bowie. Consequence of Sound. Pristupljeno 29. ožujka 2016.
  3. ↑ a b c Bloechl, Olivia et. al. Rethinking Difference in Music Scholarship. Cambridge University Press, 2015. str. 307
  4. ↑ a b Mastropolo, Frank. The History of David Bowie's Berlin Trilogy: 'Low,' 'Heroes,' and 'Lodger'. Ultimate Classic Rock. Pristupljeno 29. ožujka 2016.
  5. ↑ Pegg, Nicholas. 2006. The Complete David Bowie. 4th izdanje. Reynolds & Hearn Ltd.. London. str. 312. ISBN 1-905287-15-1
  6. ↑ a b c Pegg, Nicholas. 2000. The Complete David Bowie. str. 307–309
  7. ↑ a b Buckley, David. 1999. Strange Fascination – David Bowie: The Definitive Story. str. 320–325
  8. ↑ Snow, Mat. 2007. MOJO 60 Years of Bowie, "Making Heroes". str. 69
  9. ↑ a b c Carr, Roy; Murray, Charles Shaar. 1981. Bowie: An Illustrated Record. str. 91–92 CS1 održavanje: nepreporučeni parametar - authorlink2 (pomoć)
  10. ↑ UNCUT interview. Bowie Golden Years. 1999. Inačica izvorne stranice arhivirana 14. rujna 2010. Pristupljeno 19. srpnja 2015.
  11. ↑ Shaar Murray, Charles. 1977. NME interview. Bowie Golden Years. Inačica izvorne stranice arhivirana 14. rujna 2010. Pristupljeno 20. kolovoza 2007.
  12. ↑ Hughes, Rob. Veljača 2015. "Prog? It's a prison". Classic Rock. str. 73
  13. ↑ Preston, Andrew. David Bowie's biggest fans reveal all. Daily Mail. London. Pristupljeno 20. svibnja 2013.
  14. ↑ Low. Bowie Golden Years. Inačica izvorne stranice arhivirana 28. veljače 2017. Pristupljeno 12. lipnja 2007.
  15. ↑ Pegg, Nicholas. 2000. The Complete David Bowie. str. 112
  16. ↑ Carlos Alomar’s Golden Years with David Bowie (Interview). Rock Cellar Magazine. 11. veljače 2016. Inačica izvorne stranice arhivirana 13. veljače 2016. Pristupljeno 11. veljače 2016.
  17. ↑ a b Sandford, Christopher. 1997. Bowie: Loving the Alien. Time Warner. str. 182–193. ISBN 0-306-80854-4
  18. ↑ Gittens, Ian. 2007. "Art Decade", MOJO 60 Years of Bowie. str. 70–73
  19. ↑ Testa, Bart. 12. siječnja 1978. Heroes. Rolling Stone. Inačica izvorne stranice arhivirana 9. siječnja 2016. Pristupljeno 7. srpnja 2016.
  20. ↑ A NEW CAREER IN A NEW TOWN (1977 – 1982) - David Bowie Latest News. DavidBowie.com. 12. srpnja 2016. Inačica izvorne stranice arhivirana 29. srpnja 2014. Pristupljeno 21. veljače 2018.
  21. ↑ David Bowie / Remastered ‘Berlin’ albums available separately next month. superdeluxeedition.com. 19. siječnja 2018. Pristupljeno 21. veljače 2018.
  22. ↑ Parlophone respond to David Bowie ‘Berlin’ box set mastering criticisms. SuperDeluxeEdition.com. 3. listopada 2017. Pristupljeno 19. listopada 2017.
  23. ↑ "Heroes" album update. DavidBowie.com. 11. listopada 2017. Inačica izvorne stranice arhivirana 3. ožujka 2018. Pristupljeno 19. listopada 2017.
  24. ↑ http://www.superdeluxeedition.com/news/parlophone-call-time-on-the-david-bowie-heroes-replacement-programme/
  25. ↑ http://www.superdeluxeedition.com/news/david-bowie-remastered-berlin-albums-available-separately-next-month/#more-137604
  26. ↑ a b Breaking down David Bowie's 'Heroes' - Track-by-track. BBC Arts. BBC. Pristupljeno 31. siječnja 2016.
v • u
David Bowie
Studijski albumi
S Tin Machineom
Koncertni albumi
Filmska glazba
Kompilacije
Videoografija
Filmovi i kompilacije
Povezani članci
Diskografija
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=%22Heroes%22&oldid=6970491"