Kardinalska imenovanja pape Pavla IV.

Izvor: Wikipedija

Papa Pavao IV. za vrijeme svoga pontifikata (1555. – 1559.) održao je 4 konzistorija na kojima je imenovao ukupno 19 kardinala.[1]

Konzistorij 7. lipnja 1555. (I.)[uredi | uredi kôd]

  1. Carlo Carafa, nećak Njegove Svetosti, rimski klerik[a]

Konzistorij 20. prosinca 1555. (II.)[uredi | uredi kôd]

Scipione Rebiba (1504.-1577.)
Johann Gropper (1503.-1559.)
  1. Juan Martínez Silíceo, toledski nadbiskup, Španjolska
  2. Gianbernardino Scotti, Theat., tranijski nadbiskup
  3. Diomede Carafa, rođak Njegove Svetosti, arianski biskup
  4. Scipione Rebiba, motulanski biskup i rimski guverner
  5. Jean Suau, biskup Mirepoixa, Francuska
  6. Johann Gropper, dekan prvostolne crkve u Kölnu
  7. Gianantonio Capizucchi, saslušatelj kauza pri Roti Apostolske palače

Konzistorij 15. ožujka 1557. (III.)[uredi | uredi kôd]

  1. Taddeo Gaddi, nadbiskup Cosenze
  2. Antonio Trivulzio, mlađi, tulonski, Francuska
  3. Lorenzo Strozzi, bezierski biskup, Francuska
  4. Virgilio Rosario, biskup Ischije, rimski vikar
  5. Jean Bertrand, senski nadbiskup, Francuska
  6. Michele Ghislieri, O.P., nepijski biskup[b]
  7. Clemente d'Olera, O.F.M.Obs., generalni superior svoga reda
  8. Alfonso Carafa, pranećak Njegove Svetosti, napuljski klerik
  9. Vitellozzo Vitelli, izabrani biskup Citta di Castella
  10. Giovanni Battista Consiglieri, rimski klerik

Konzistorij 14. lipnja 1557. (IV.)[uredi | uredi kôd]

  1. William Peto, O.F.M.Obs., biskup Salisburyja, Engleska

Bilješke[uredi | uredi kôd]

  1. Kardinalska čast bila mu je oduzeta, zajedno sa svim drugim počastima i beneficijama, te je bio osuđen na smrt.
  2. Izabran za papu, 7. siječnja 1566., i uzeo ime Pio V. Umro 1. svibnja 1572. Beatificirao ga papa Klement X., 1. svibnja 1672., a kanonizirao papa Klement XI., 22. svibnja 1712.

Vidi još[uredi | uredi kôd]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Miranda, Salvador. Consistories for the creation of Cardinals 16th Century (1503-1605). Inačica izvorne stranice arhivirana 17. lipnja 2018. Pristupljeno 23. lipnja 2018.