Kardinalska imenovanja pape Martina V.

Izvor: Wikipedija

Papa Martin V. za vrijeme svoga pontifikata (1417. – 1431.) održao je 4 konzistorija na kojima je imenovao ukupno 17 kardinala.[1]

Konzistorij 23. lipnja 1419. (I.)[uredi | uredi kôd]

  1. Baldassare Cossa, bivši protupapa Ivan XXIII.

Konzistorij 23. srpnja 1423. (II.)[uredi | uredi kôd]

  1. Domingo Ram i Lanaja, reg. kanonik sv. Augustina, leridski biskup, Španjolska
  2. Domenico Capranica, fermski biskup

Prema djelu Essai de liste générale des cardinaux. VII. Les cardinaux de la fin du XVe siecle, Annuaire Pontifical Catholique 1932., 1932., s. 131, papa Martin V. bio je prvi papa koji je imenovao kardinale ne objavljujući ih istovremeno. Ta tajna imenovanja nisu ista kao i kardinali koji su imenovani i pridržani in pectore, koji su poznati samo papi, dočim su ovi prvi poznati i ostalim kardinalima. Papa Pavao III. prvi je imenovao kardinale in pectore.

Konzistorij 24. svibnja 1426. (III.)[uredi | uredi kôd]

  1. Jean de la Rochetaillée, ruanski nadbiskup, Francuska
  2. Louis Aleman, C.R.S.J., nadbiskup Arlesa, Francuska[a]
  3. Henry Beaufort, vinčesterski biskup, Engleska
  4. Johann von Bucka, O. Praem., olomučki biskup, praški administrator
  5. Antonio Casini, sienski biskup
  6. Niccolo Albergati, O.Carth., bolonjski biskup[b]
  7. Raimond Mairose, biskup Castresa, Francuska
  8. Juan de Cervantes, seviljski arhiđakon i prokurator kastiljskoga kralja u Rimskoj kuriji
  9. Ardicino della Porta, stariji, konzistorijalni odvjetnik
  10. Hugues de Lusignan, nikozijski nadbiskup i jeruzalemski naslovni patrijarh
  11. Prospero Colonna, nećak Njegove Svetosti, apostolski bilježnik[c]
  12. Giuliano Cesarini, stariji, saslušatelj Svet Rimske rote[c]

Konzistorij 8. studenoga 1430. (IV.)[uredi | uredi kôd]

  1. Juan Casanova, O.P., biskup Elnea, Francuska[d]
  2. Guillaume Ragenel de Montfort, biskup Saint Maloa, Francuska[e]

Bilješke[uredi | uredi kôd]

  1. ↑ Papa Eugen IV. ga je 11. prosinca 1440. lišio kardinalata i svih beneficija, zbog njegova aktivna sudjelovanja u Saboru u Baselu, koji je odredio da Sabor ima supremaciju nad papom, svrgnuo papu Eugena IV., izabrao protupapu Feliksa V., kojega je Aleman posvetio i okrunio. Ponovno ga vratio papa Nikola V., 19. prosinca 1449. U papinskom pismu, Klement VII. dopustio je njegovo čašćenje kao blaženika, 9. travnja 1527.
  2. ↑ U papinskom pismu, Benedikt XIV. dopustio je njegovo čašćenje kao blaženika, 6. listopada 1741.
  3. ↑ a b Imenovan potajno i objavljen u konzistoriju 8. studenoga 1430.
  4. ↑ Imenovan potajno i objavljen u konzistoriju pape Eugena IV., 4. srpnja 1431.
  5. ↑ Imenovan potajno i objavljen u konzistoriju pape Eugena IV., 11. ožujka 1432.

Vidi još[uredi | uredi kôd]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. ↑ Miranda, Salvador. Consistories for the creation of Cardinals 15th Century (1394-1503). Inačica izvorne stranice arhivirana 1. studenoga 2018. Pristupljeno 10. studenoga 2018.
v • u
Kardinalski konzistoriji po pontifikatima

Inocent VII. • Grgur XII. • Martin V. • Eugen IV. • Nikola V. • Kalist III. • Pio II. • Pavao II. • Siksto IV. • Inocent VIII. • Aleksandar VI. • Julije II. • Leon X. • Hadrijan VI. • Klement VII. • Pavao III. • Julije III. • Pavao IV. • Pio IV. • Pio V. • Grgur XIII. • Siksto V. • Grgur XIV. • Inocent IX. • Klement VIII. • Pavao V. • Grgur XV. • Urban VIII. • Inocent X. • Aleksandar VII. • Klement IX. • Klement X. • Inocent XI. • Aleksandar VIII. • Inocent XII. • Klement XI. • Inocent XIII. • Benedikt XIII. • Klement XII. • Benedikt XIV. • Klement XIII. • Klement XIV. • Pio VI. • Pio VII. • Leon XII. • Pio VIII. • Grgur XVI. • Pio IX. • Leon XIII. • Pio X. • Benedikt XV. • Pio XI. • Pio XII. • Ivan XXIII. • Pavao VI. • Ivan Pavao II. • Benedikt XVI. • Franjo

Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Kardinalska_imenovanja_pape_Martina_V.&oldid=6293535"