Zapadni perzijski jezik
Zapadni perzijski jezik (iranski perzijski; novoperzijski, parsi; ISO 639-3: pes), nacionalni iranski jezik, član perzijskog makrojezika fas kojim govori oko 22 000 000 ljudi u Iranu (1997), ukupno 23 879 300 govornika u svijetu. Znatan broj govori se još u Iraku 227 000 (1993); 80 000 u Ujedinjenim Arapskim Emiratima (1986); 50 000 u Tadžikistanu (Johnstone and Mandryk 2001); 73 000 u Kataru (1993); 25 000 u Omanu (1993).
Postoje brojni dijalekti među kojima su neki možda posebni jezici a dobivaju imena po lokalitetu: abadanski, ketabski, tehranski, shiraski (po Shirazu), stari shirazski, qazvinski, mahalhamadanski, kashanski, esfahanski, sedehski, kermanski, arakski, shahrudi kazeruni, mashadski (Meshed), basserski (pleme Basseri), yazdski (kojim govore Yazdi), bandarski.[1]
Jedan je od deset perzijskih jezika, šire iranske skupine indoiranskih jezika. Uči se u osnovnim i srednjim školama. Pismo: arapsko