Dobro došli na stranicu za vježbanje.

WP:SZV

Ako tražite stranicu za testiranje modula, kliknite ovdje.

Svakako pogledajte uvodni tečaj i stranice pomoći te se upoznajte s osnovama uređivanja prije početka rada na ovoj stranici. Na ovoj stranici možete isprobati što ste naučili iz navedenih stranica.

Za početak rada kliknite ovdje (ili kliknite ovdje ako želite očistiti prostor za vježbanje i početi uređivanje na praznoj stranici), unesite željeni tekst u polje za uređivanje i uređujte ga po svojoj volji. Klikom na Prikaži kako će izgledati ispod polja za uređivanje možete vidjeti djelovanje vašeg uređivanja. Nastavite s vježbanjem dok ne budete zadovoljni izgledom stranice. Rad završavate klikom na Sačuvaj stranicu (ili klikom na poveznicu Odustani).

Ova stranica služi za vježbanje svim suradnicima, tako da će njezin sadržaj biti izbrisan, a time i vaše vježbanje (ako ste ga spremili). Ako ste prijavljeni suradnik, možete stvoriti stranicu za vježbanje koja će biti samo vaša. Vaša će se stranica nalaziti ovdje.

I za ovu stranicu vrijede pravila Wikipedije, stoga nemojte stavljati sadržaj koji narušava autorska prava, koji je uvredljiv ili napadački na bilo koji način.

Prostor za vježbanje

Novi Talas 80-tih godina dvadesetog vijeka, s britanskog ostrva je zapljusnuo Evropu, pa i neka mjesta na Balkanu - Beograd, Zagreb, Sarajevo, Vojvodina, Istra... Hiper-konzumerizam je već tada uveliko harao Zapadom, tako da nije neobično to što Novi Talas nije bio na visini vremena Bitlsa, Stounsa, kao i kasnije, 1968.godine, koju su obilježili sjajni Cepelini, Dorsi, Hendriks...Ali se može reći da su pankeri osamdesetih, dobro drmali i donijeli svoju poruku, koja je bila značajna. Poetika Branimira Štulića, Ramba Amadeusa, Milana Mladenovića, na ex -YU prostorima je ostavila lijep trag.

U zemlji čojstva i junaštava (Crna Gora), nažalost, nije se mogla očekivati eksplozija kulture (izuzev u sportu-što me i danas raduje). Najbolji od najboljih, onaj kog niko nema pravo svojatati, Miladin Šobić se ‘’ne računa’’. Na sreću, kasnije, na prijelazu vijekova, crnogorcima su osvjetlali obraz autori malo lakših nota, ali izuzetni autori i izvođači, na čelu sa Sergejem Ćetkovićem.

U CG sam imao čast da se družim i ponešto uradim sa sjajnim Šulem Jovovićem, s frontmenom Mozga Eliminatora (Sejdo Alilaj), s tri Miška (Jovović, Dedić,Tamindžić). Takođe, maestro kompozicije- Leo Djokaj, tekstopisac Ljubo Jovović, Saša Bojić , Igor i Renata Perazić, Đuro Mihaljević, Frenki Bogićević, Kolja Popović, Beco Tošić, Kaja, Bobo Stanišić... Kao tinejdžer počeo sam pjevati s grupom Roli. To je trebao bit najkreativniji, impulsivan i nadahnut period ( s obzirom na našu životnu dob), no nažalost nije bilo tako. Roli je bio kao neka socrealistička mjesna zajednica, kroz koju su se filtrirali pojedinci. To je, nažalost ili na sreću, bio i najveći domet grupe. Kako god, taj period je dio dragih uspomena na srednjoškolske dane.

Nakon Rolija, otišao sam u Sarajevo. Tome je prethodio podgorički DODEST, u kome smo se igrali pozorišta i odluka da probamo upisati Akademiju scenskih umjetnosti. Neki od tog društva, danas su uspješni glumci. U sarajevskim danima, čekajući i spremajući se za prijemni, dobio sam poziv iz BG (audicija za pjevača grupe U škripcu ). Bio sam zagrizao za glumu, i teška srca odustao od prijemnog. Otišao sam u Beograd -ponuda koju crnogorci ne odbijaju :) Rad sa Škripcem i Sašom Habićem, muzičkim producentom ( to su one čike koje, od tra la la , umiju napravit Pink Floyd), je bio dragocjeno iskustvo. Tada sve to nisam kontao, ali nekako odjednom, bendovi su morali da se pakuju i idu svojoj kući. Partibrejkerse je, do tada izdavao zagrebački Jugoton, EKV - RTV Ljubljana, Magazin -PGP BG ... Postava Škripca je bila sastavljena od ljudi iz tri grada . Beograd, Zagreb, Titograd ( moš' misliti ). Možda griješim , ali je nastupajući dolazak ex-YU šumara koji su, svu raju, a kamo li muzikante, istjerali iz šume, jedan od razloga što smo se razišli odmah nakon prvog albuma i turneje.

Nakon toga, kratkotrajni period pjevanja u podgoričkoj grupi Zona X je nešto najljepše, što pamtim. Braća Jovović, Jovica Mirković, Miško Dedić i sjajan pjevač i čovjek, Bato Vujošević, su ‘izvlačili ‘’ iz mene, ono najbolje. I to je to . Ubrzo nakon toga sam shvatio da sam još mlad. Vrijeme mi je bilo da se povučem :)

Aco Tabaš