Virusi

Virusi
	SARS-CoV-2 virion 3D animacija
Klasifikacija virusa
Skupina virusa:	I - VII
Skupine
	I: dsDNA virusi; II: ssDNA virusi; III: dsRNA virusi; IV: (+)ssRNA virusi; V: (-)ssRNA virusi; VI: ssRNA-RT virusi; VII: dsDNA-RT virusi
Baze podataka
	GBIF;
	wikivrste; WD; wikislike; wikigalerija;

Virusi (Viruses) su metabolički neaktivne i zarazne čestice na granici nežive prirode i živog svijeta. Nemaju stanične dijelove već potpuno ovise o mehanizmu stvaranja energije i bjelančevina stanica domaćina.

Na postojanje virusa je prvi upozorio ruski biolog Dmitrij Josifovič Ivanovski koji je tijekom istraživanja mozaične bolesti duhana, filtratom soka bolesne biljke oslobođenim od bakterija, uspio zaraziti zdravu biljku. Smatrao je da se radi o bakterijskom otrovu. Kasnije će Nizozemac Martinus Beijerinck ustvrditi da je riječ o novom, do tada nepoznatom obliku uzročnika bolesti za koji će upotrijebiti latinski naziv virus. Istraživanja virusne morfologije, njihova kemijskog sastava i umnožavanja su uznapredovala otkrićem elektronskog mikroskopa (veličina virusa se kreće između 20 i 300 nm) i uvođenjem novih metoda. U drugoj polovici 20. stoljeća počinje intenzivan uzgoj staničnih kultura što je omogućilo otkrivanje novih vrsta virusa.

Građa

Virusnu česticu (virion, 5) čini nukleokapsida (4) koju tvori:

nukleinska kiselina (DNK ili RNK) (2) – sadrži nasljedne upute potrebne za umnožavanje virusa (vidi niže), pa tvori virusni genom. Značajna je za infekcioznost virusa.
kapsida (1) – proteinska ljuska koja obavija nukleinsku kiselinu od djelovanja enzima stanice. Građena je od kapsomera (3) i nositelj je virusnih antigena.

Neki su virusi obavijeni lipidskom ovojnicom (6) koja potječe od stanice u kojoj se umnožavaju. Iz nje strše glikoproteinski izdanci (7) kojima se virus prihvaća na stanicu primatelja. Takvi su npr. virusi gripe, bjesnoće i HIV. Slika prikazuje građu neovijenog (A) i ovijenog (B) virusa.

Građa većine virusa se zasniva na jednom od načela simetrije:

zavojito (spiralno) – virusi štapićastog oblika, kapsomeri različitih veličina
izometrično – kuglasti virusi, jednaki kapsomeri

Umnožavanje

Umnožavanje (replikacija) virusa je enzimski proces prepisivanja vlastitog genoma kojeg čini jedna od nukleinskih kiselina. Ono se razlikuje od razmnožavanja ostalih mikrorganizama jer se odvija samo u živoj i primjenjivoj stanici. Za vrijeme umnožavanja virusa nastaju promjene na površini i u unutrašnjosti inficirane stanice. Ciklus umnožavanja u osnovi izgleda ovako:

pričvršćivanje virusa na površinu stanice s odgovarajućim receptorima (adsorpcija)
prodiranje virusa kroz staničnu membranu u stanicu (penetracija)
razgradnja kapside i aktivacija nukleinske kiseline
iskorištavanje stanične sinteze bjelančevina i nukleinske kiseline za prijenos svoje nasljedne upute (biosinteza)
stvaranje nukleokapside (sastavljanje viriona)
izlazak iz inficirane stanice (lizom ili pupanjem)

Viroidi i prioni

Viroidi su infektivne čestice manje od virusa koje se sastoje samo od jednolančane RNK, a ne posjeduju kapsidu. Uzročnici su bolesti biljaka

Prioni su sastavljeni samo od bjelančevina, pa su najotporniji na djelovanje fizikalnih i kemijskih činitelja. Uzročnici su promjena središnjeg živčanog sustava (kravlje ludilo).

Rodovi virusa

Podaci za 2012 godinu navode sljedeće rodove virusa^[1]

Vidi još

Virusna neuraminidaza

Izvori

↑ Catalogue of Life: 2012 Annual Checklist. Inačica izvorne stranice arhivirana 10. ožujka 2021. Pristupljeno 19. svibnja 2012. journal zahtijeva |journal= (pomoć)

[1] Catalogue of Life: 2012 Annual Checklist. Inačica izvorne stranice arhivirana 10. ožujka 2021. Pristupljeno 19. svibnja 2012. journal zahtijeva |journal= (pomoć)

[1]