Prijeđi na sadržaj

Maćuhica

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno s Viola tricolor)
Maćuhica
Sistematika
Carstvo:Plantae
Divizija:Tracheophyta
Razred:Magnoliopsida
Red:Malpighiales
Porodica:Violaceae
Rod:Viola
Vrsta:V. tricolor
Dvojno ime
Viola tricolor
L.
Baze podataka

Maćuhica (trobojna ljubica, ljubica trobojna, gospina ljubica, lat. Viola tricolor), poznata je i česta livadna biljka iz porodice Violaceae. Naraste do 15 cm visine, cvjetovi su promjera do 1,5 cm (u kultiviranih vrsta znatno veći), purpurne, plave, bijele ili žute boje, cvatnje od travnja do rujna. Biljka je ljekovita, a postoji i velik broj kultiviranih odlika (uvedene na tržište 1839. godine), ove se pak uzgajaju isključivo zbog cvjetova.

Uporaba u narodnoj medicini

[uredi | uredi kôd]

Koristi se u tradicionalnoj narodnoj medicini kao lijek za mnoge bolesti: škrofule , kašalj, kilu, zubobolju,reumatske bolesti i mnoge druge. Ljekovita svojstva objašnjena su prisutnošću saponina, inulina, violina i drugih glikozida u svim dijelovima biljke.

Sastav

[uredi | uredi kôd]

Biljka sadrži flavonski glikozid,violakvercitin,i antocijanske glikozide delfinidin,peonidin,violanin,malu količinu eteričnog ulja,koje sadrži metileter i salicilnu kiselinu,karotenoide,violaksantin,askorbinsku kiselinu,alkaloid violaemetin,saponine,tanine,sluzaste polisaharide.[1]

Od makroelemenata u biljci su nađeni (mg/g): kalij (61,20), kalcij (17,10), magnezij (4,60) i željezo (0,80). Utrvrđeni su i mikroelementi (µg/g): mangan (0,34 ), bakar (0,54), cink (1,45), kobalt (0,23), molibden (2,21), krom (0,12), aluminij (0,55), barij (0,91), selenij (8,00), nikal (0,21), stroncij (0,42), olovo (0,11) i bor (99,60).[2]

Podvrste

[uredi | uredi kôd]

Priznato je 5 podvrsta.[3]

Dodatna literatura

[uredi | uredi kôd]

Wilfort, R., Ljekovito bilje i njegova upotreba, Zagreb, 1974. godina.

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Putirskij,I.N.,Prohorov,V.N. Universalnaja enciklopedija lekarstvenih rastenij,Moskva 2000.,str.278
  2. Kolektiv autora, Počemu rastenija lečat, Moskva 1989., str.136
  3. Kew Pristupljeno 3. svibnja 2024.