Tahiridsko Carstvo

	Tahiridsko Carstvo طاهریان
	Lokacija Tahiridskog CarstvaZemljovid Tahiridskog Carstva
Glavni grad	Merv, Nišapur (kasnije)
Jezik/ci	perzijski
Religija	sunitski islam
Vlada	Monarhija
	Emir
- 821. – 822.	Abul Tajeb Tahir (prvi)
- 862. – 873.	Muhamed bin Tahir (zadnji)
Povijest	Srednji vijek
- uspostavljena	821.
- ukinuta	873.

Tahiridsko Carstvo (perz. طاهریان) je naziv za iransku državu koja je u 9. stoljeću obuhvaćala sjeveroistočna područja Velikog Irana: današnji Iran, Afganistan, Tadžikistan, Turkmenistan i Uzbekistan. Prijestolnica je prvotno bila smještena u Mervu, a potom je prebačena u Nišapur. Taharidi se uz Samanide smatraju prvom nezavisnom iranskom dinastijom nakon Sasanidskog Perzijskog Carstva.

Tahiridi su kao abasidski vazali prvotno vladali u Horasanu, no s vremenom su ostvarivali sve veći stupanj samostalnosti. Osnivač Taharidskog Carstva bio je Abul Tajeb Tahir, general koji je u početku karijere služio abasidskog kalifa iz Bagdada, a potom je zbog zasluga dobio velike dijelove zemlje u istočnom Iranu. Tahiridi su ubrzo proširili utjecaj i do Indije, a igrali su važnu vojnu ulogu i u samom Bagdadu jer su bili cijenjeni kao vrsni ratnici. Taharidska država nestala je 873. godine kada je pripojena Safaridskom Carstvu.

Literatura

(engl.) Tahirid Dynasty. Encyclopædia Britannica. 2011
(engl.) Forstner, Martin. 15. prosinca 1983. Abu’l Ṭayyeb Ṭāher. Encyclopedia Iranica. New York. Inačica izvorne stranice arhivirana 8. prosinca 2010. Pristupljeno 19. siječnja 2011.