Suradnik:Wüstenfuchs/izreke
| Dragan Čović | |
|---|---|
 | |
| Rođenje | 20. kolovoza 1956. |
| Stranka | Hrvatska demokratska zajednica Bosne i Hercegovine |
| Zanimanje | sveučilišni profesor |
| zastupnik u Parlamentu BiH | |
| 10. studenog 2010. – | |
| 3. hrvatski član Predsjedništva BiH | |
| 5. listopada 2002. – 9. svibnja 2005. | |
| Prethodnik | Jozo Križanović |
| Nasljednik | Ivo Miro Jović |
| potpredsjednik Vlade Federacije BiH | |
| 12. prosinca 1998. – 11. siječnja 2001. | |
| Premijer | Edhem Bičakić |
| ministar financija Federacije BiH | |
| 12. prosinca 1998. – 11. siječnja 2001. | |
| Premijer | Edhem Bičakić |
| predsjednik Hrvatske demokratske zajednice Bosne i Hercegovine | |
| 4. lipnja 2005. – | |
| Prethodnik | Bariša Čolak |
Dragan Čović (20. kolovoza 1956., Mostar), bosanskohercegovački hrvatski političar, predsjednik Hrvatske demokratske zajednice Bosne i Hercegovine i zastupnik u Parlamentu Bosne i Hercegovine. Od 2002. do 2005. bio je hrvatski član Predsjedništva Bosne i Hercegovine
Završio je osnovnu i srednju tehničku školu, strojarskog usmjerenja, u Mostaru. Po završetku srednje škole upisuje se na Fakultet strojarstva u Mostaru, koji završava 1979. godine, stjecanjem diplome strojarskog inženjera. Nakon završetka studija, 1980. godine, zapošljava se u poduzeću SOKO Mostar i postaje direktor. U razdoblju od 1992. do 1998. godine obnaša dužnost glavnog ravnatelja poduzeća. Istodobno pohađa poslijediplomski studij, magistrira 1989. godine, a 1996. godine na Sveučilištu u Mostaru stječe naslov doktora tehničkih znanosti. Od 1989. do 1991. godine pohađao je i specijalistički studij za menadžment na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu. Tijekom 1994. godine angažiran je u zvanju višeg asistenta na predmetu Ekonomika i organizacija proizvodnje na Strojarskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru, a 1996. godine izabran je za docenta na predmetu Razvoj proizvodnih sustava na istom Fakultetu. Izvanredni profesor postao je 2000. godine, a 2004. godine izabran je u zvanje redovitog profesora na Sveučilištu u Mostaru. Od 2002. godine na Ekonomskom fakultetu u Mostaru također predaje na redovitom i postdiplomskom studiju. Od 2007. godine na Filozofskom fakultetu u Mostaru predaje predmet Upravljanje ljudskim resursima.
SOKO je, dok je Čović bio direktor, uz još nekoliko firmi osnovao Hercegovačku banku 1997. Hercegovačka banka bila je jedna od najuspješnijih banaka u Bosni i Hercegovini. Međunarodna krizna skupina za Balkan (ICG) ocijenila je da je Hercegovačka banka zajedno s par firmi bila najveći izvor moći "tvrdolinijaškoj struji" u HDZ-u BiH.[1][2]
Početkom kolovoza 2000., u vrijeme kada je bio direktor Hrvatske pošte i telekomunikacije, Čović je donio odluku da se dug u iznosu od 3.5 milijuna eura izmiri tako da se 51% udjela HPT-a u Eronetu ustupe Hercegovina osiguranju (35.61%), Alpini Commercu (10.91%) i Crohercu (4.48%). Ovim potezom Čović je izbjegao da privatizacijom HPT ostane bez sredstava u Eronetu.[3] Međutim, jedan od glavnih razloga za ustupanje HPT-ovog udjela u Eronetu ovim tvrkama bilo je sprječavanje da taj udio dobije Ministarstvo financija FBiH u Sarajevu.[4]
U lipnju 2002. Čović je, zajedno s direktorom Carinske uprave Filipom Andrićem, bio optužen da je u vrijeme kada je bio ministar financija Federacije BiH neovlašteno oslobodio mesnu industriju Lijanovići plaćanja prelevmana od dvije konvertibilne marke po kilogramu pilećeg separata čime je proračun Federacije BiH bio oštećen s 12.6 milijuna KM.[5]
Čović je se na općim izborima 2002. kandidirao za hrvatskog člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine. Na izborima je dobio 61.52% (114 606) glasova Hrvata.[6]
Zajedno s drugim članovima Predsjedništva BiH, Sulejmanom Tihićem i Mirkom Šarovićem, posjetio je papu Ivana Pavla II. u Vatikanu gdje ga je pozvao u posjet Bosni i Hercegovini da u Banja Luci beatificira Ivana Merza.[7] Papa je posjetio Bosnu i Hercegovinu 22. lipnja 2003., kada je beatificiran i bl. Ivan Merz.[8][9]
U vrijeme kada je Čović predsjedao Predsjedništvom BiH u veljači 2004. u padu zrakoplova u Stocu poginuo je predsjednik Makedonije, Boris Trajkovski. Čović je dan poslije proglasio dan žalosti u Bosni i Hercegovini.[11]
Čović je u veljači 2004. izabran za osobu 2003. godine od strane čitatelja Večernjeg lista u Bosni i Hercegovini.[12]
Od 1998. godine do 2001. godine zamjenik je predsjednika Vlade i ministar financija u Vladi Federacije BiH. Na neposrednim izborima 2002. izabran je za hrvatskoga člana Predsjedništva BiH. U međuvremenu Čović je optužen za zlouporabu položaja, a ta ista optužnica je potvrđena 2005. Iste godine smijenio ga je visoki predstavnik Paddy Ashdown jer je njegova optužnica stvarala loš utjecaj na predstavljanje BiH.[13] U Predsjedništvu ga je zamijenio Ivo Miro Jović, ali se njegov politički život otada nastavlja u svojstvu predsjednika HDZBiH-a.
Čović je u studenome 2006. nepravomoćno osuđen na pet godina zatvora jer je kompaniju Ivanković-Lijanović oslobodio plaćanja poreza na uvoz mesa.[13] U lipnju 2008. Apelaciono vijeće Suda BiH odbacilo je optužbu zbog nenadležnosti Suda BiH.[13] Čović ponovno završava pred sudom 2009. zbog optužbe da je donosio odluke o utrošku sredstava za kupovinu stanova određenim osobama.[13] U travnju 2010. oslobođen je optužbi.[13] Treća optužnica za zlouporabu položaja protiv Čovića potvrđena je 10. svibnja 2010.[13] Tužilaštvo Hercegovačno-neretvanske županije ga tereti da je s ostalim članovima Upravnog odbora Javnog preduzeća Hrvatske pošte i telekoma (HPT) donio odluku da se dug, od blizu 4,7 milijuna KM, koji je imalo ovo poduzeće prema tada već nepostojećem Ministarstvu obrane – HVO , prenese na tri privatne firme. Kasnijom naplatom dugovanja, te firme su postale većinski vlasnici dionica Eroneta - najprofitabilnijeg telekomunikacijskog dijela HPT-a. U vrijeme kad se to događalo Čović je bio ministar financija FBiH, zamjenik premijera FBiH i predsjednik Upravnog odbora HPT-a.[13] Na kraju je Vrhovni sud FBiH donio odluku da je prijenos duga nezakonit te je Eronet vraćen u vlasništvo HPT-a.[13]
Čović je potpisnik Kreševske deklaracije od 21. rujna 2007. godine.[14], Banjalučkog dogovora s početka 2009. [15] te sporazuma s Božom Ljubićem iz 2010. godine.[16]
Čović je za zasluge u vrijeme kada je radio u Ministarstvu obrane Herceg-Bosne, odlikovan Redom hrvatskog trolista 28. svibnja 1997.[17]
http://www.hdzbih.org/hr/stranice/prikaz/zivotopis-prof-dr-sc-dragan-covic
- ↑ Može li Mostar opet biti cijeli?. Slobodna Dalmacija, 25. svibnja 2000. Preuzeto 1. studenog 2013.
- ↑ Počinje nadmetanje zainteresiranih za preuzimanje posrnule Hercegovačke banke. Poslovni dnevnik, 11. prosinca 2008. Preuzeto 1. studenog 2013.
- ↑ MORH je Herceg Bosni uplatio 5.893.852.236,59 kuna. Nacional, 29. travnja 2003. Preuzeto 1. studenog 2013.
- ↑ Prlić: I ovo danas šteta je za HT Mostar. Dnevni list, 15. listopada 2004. Pruzeto 1. studenog 2013.
- ↑ [http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20020612/bih04.asp Lijanovići na piletini oštetili državu za 12 milijuna maraka?]. Slobodna Dalmacija, 12. lipnja 2002. Preuzeto 1. studenog 2013.
- ↑ Opći izbori 2002. - konačni rezultati: Predsjedništvo Bosne i Hercegovine. Središnje izborno povjerenstvo. Preuzeto 1. studenog 2013.
- ↑ Dragan Čović: Rat u Iraku imat će posljedice i u BiH. Index.hr, 7. veljače 2003. Preuzeto 1. studenog 2013.
- ↑ Papa u poseti Banjaluci. B92, 22. lipnja 2003. Preuzeto 1. studenog 2013. (na srpskom)
- ↑ Banja Luka: Deseta obljetnica pohoda pape Ivana Pavla II. i beatifikacije Ivana Merza. Bitno, 22. lipnja 2013. Preuzeto 1. studenog 2013.
- ↑ Čović se nada da će papa poduprijeti ulazak BiH u Uniju. Index.hr, 7. lipnja 2003. Preuzeto 1. studenog 2013.
- ↑ Zrakoplov u kojem je poginuo makedonski predsjednik Bros Trajkovski, pao na miniranu planinu Hrgud kod Stoca. Slobodna Dalmacija, 27. veljače 2004. Preuzeto 2. studenog 2013.
- ↑ BiH: Dragan Čović osoba godine u BiH, Paddy Ashdown medijska osoba godine. Index.hr, 4. veljače 2002. Preuzeto 2. studenog 2013.
- ↑ a b c d e f g h Životopis Dragana Čovića. CIN. Preuzeto 14. prosinca 2011.
- ↑ HDZ BiH Kreševska deklaracija
- ↑ HIC - Hrvatsko slovo Mate Kovačević: Banjalučki dogovor, 30. siječnja 2009.
- ↑ Hrsvijet - Hrvatska i Svijet Online Miroslav Vasilj: Sporazum Čović-Ljubić zahtjeva hrvatsku saveznu jedinicu u BiH, 16. studenoga 2010.
- ↑ Tuđman, Franjo. Odlika o odlikovanju Redom hrvatskog trolista, 28. svibnja 1997. Preuzeto 11. listopada 2013.