Prijeđi na sadržaj

FIM-92 Stinger

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno s Stinger)
FIM-92 Stinger
FIM-92 (JASDF) noBG
Vrsta Prijenosni projektil zemlja-zrak
Država podrijetla SAD
Povijest uporabe
U uporabi u 1981-
Povijest proizvodnje
Projektant General Dynamics
Proizvođač Raytheon Missiles & Defense
Cijena po komadu FIM-92A: 38 000 američkih dolara (samo projektil,1980)

(119 320 USD u 2020)

Svojstva
Dužina Pri lansiranju – 1,53 m

U letu – 1,37 m

Masa Projektil – 10,1 kg

Sustav – 15,7 kg

Promjer 70 mm
Brzina 745 m/s (Mach 2,2)
Posada 1
Bojna glava HE-FRAG, 3 kg
Domet 0,2–5 km
Sustav navođenje Infracrveno navođenje
Lansirna platforma MANPADS, M6 Linebacker, Višenamjenski bacač, Eurocopter Tiger, AN/TWQ-1 Avenger, MQ-1 Predator, AH-64 Apache, T129 ATAK

FIM-92 Stinger američki je prijenosni protuzračni obrambeni sustav (MANPADS) koji djeluje kao infracrveno-navođeni projektil zemlja-zrak (SAM). Može se prilagoditi za paljbu iz širokog spektra kopnenih vozila te iz helikoptera kao Air-to-Air Stinger (ATAS). U službu je ušao 1981. godine, a koriste ga vojske Sjedinjenih Američkih Država i još 29 zemalja. Uglavnom ga proizvodi Raytheon Missiles & Defense, a prema licenci ga proizvode Airbus Defence and Space u Njemačkoj i Roketsan u Turskoj.

Američki marinac ispaljuje projektil FIM-92 Stinger tijekom vježbe u srpnju 2009. u Kaliforniji.
M134 Stinger s rasklopljenom IFF antenom

Opis

[uredi | uredi kôd]

FIM-92 Stinger pasivna je raketa zemlja-zrak koju može ispaljivati s ramena jedan operater (iako standardna vojna procedura zahtijeva dva operatera, šefa tima i topnika). Projektil FIM-92B također se može ispaliti iz M1097 Avengera i M6 Linebackera. Projektil se također može lansirati s nosača Humvee Stinger, a mogu ga koristiti i zračne trupe. Postoji inačica koja se lansira iz helikoptera pod nazivom Air-to-Air Stinger (ATAS).

Projektil je dugačak 1,52 m i promjera 70 mm s krilcima od 100 mm. Sam projektil ima masu od 10,1 kg, dok je projektil sa svojom lansirnom cijevi i integralnim nišanom, opremljen rukohvatom i antenom za identifikaciju prijatelj ili neprijatelj (IFF), mase približno 15,2 kg. Ima domet ciljanja do 4800 m i može gađati neprijateljske prijetnje na malim visinama do 3800 m.

Stinger lansira mali motor za izbacivanje koji ga gura na sigurnu udaljenost od operatera prije uključivanja glavnog dvostupanjskog pokretača na kruto gorivo, koji ga ubrzava do maksimalne brzine od 2,54 Macha (750 m/s). Bojna glava sadrži 1,02 kg eksploziva HTA-3[1] (mješavina HMX, TNT i aluminijskog praha) s udarnim upaljačem i mjeračem vremena za samouništenje koji radi 17 sekundi nakon lansiranja.

Za ispaljivanje projektila, BCU (Battery Coolant Unit) se umeće u rukohvat. Ovaj uređaj sadrži argon pod visokim tlakom koji se ubrizgava u tražilicu kako bi je kriogeno ohladio na radnu temperaturu, i termalnu bateriju koja osigurava napajanje za pronalaženje cilja. Jedan BCU osigurava snagu i rashladno sredstvo otprilike 45 sekundi, nakon čega drugi mora biti umetnut ako projektil nije ispaljen. BCU-ovi su osjetljivi i imaju ograničen rok trajanja zbog curenja argona. Sustav IFF dobiva napajanje iz punjive baterije koja je dio kutije IFF ispitivača koja se priključuje na bazu rukohvata pištolja. Navođenje do cilja u početku je putem tzv. proporcionalne navigacije, a zatim se prebacuje na drugi način rada koji usmjerava projektil prema cilju.

Postoje tri glavne varijante u upotrebi: Stinger Basic, Stinger-Passive Optical Seeker Technique (POST) i Stinger-Reprogrammable Microprocessor (RMP). Oni odgovaraju FIM-92A, FIM-92B i FIM-92C i kasnijim varijantama.

Varijante POST i RMP imaju tražilo s dva detektora: infracrveni (IR) i ultraljubičasti (UV). To mu omogućuje razlikovanje ciljeva od protumjera puno bolje nego Redeye i FIM-92A, koji imaju samo infracrveni. Dok moderne protumjere mogu imati infracrveni signal koji je blisko usklađen s ispuhom motora lansiranog zrakoplova, postoji lako prepoznatljiva razlika u ultraljubičastom potpisu između protumjera i mlaznih motora.[2] Stinger-RMP je tako nazvan zbog svoje mogućnosti učitavanja novog softvera putem ROM čipa umetnutog u držaču. Ako ovo preuzimanje na projektil ne uspije tijekom uključivanja, osnovna funkcionalnost pokreće se s ugrađenog ROM-a. RMP s četiri procesora ima 4 KB RAM-a za svaki procesor. Budući da se preuzeti kod pokreće iz RAM-a, ima malo slobodnog prostora, posebno za procesore namijenjene obradi ulaza tragača i analizi cilja.

Varijante

[uredi | uredi kôd]
  • Stinger zrak-zrak (ATAS): Koristi se kao projektil zrak-zrak kratkog dometa. Sustav je uglavnom dizajniran za jurišne helikoptere.
  • FIM-92A: Stinger Basic : Osnovni model.
  • FIM-92B: Stinger POST : U ovoj verziji, glava infracrvenog tragača zamijenjena je kombiniranim IR/UV tragačem. Time je postignuta značajno veća otpornost na neprijateljske protumjere i prirodne smetnje. Proizvodnja je trajala od 1981. do 1987.; proizvedeno je ukupno 600 projektila.
  • FIM-92C: Stinger RMP : Otpornost na smetnje ponovno je povećana dodavanjem snažnijih komponenti digitalnog računala. Štoviše, softver projektila sada se može rekonfigurirati u kratkom vremenu kako bi se brzo i učinkovito odgovorilo na nove vrste protumjera. Do 1991. proizvedeno je oko 20.000 jedinica samo za američku vojsku.
  • FIM-92D: Različite modifikacije su nastavljene s ovom verzijom kako bi se povećala otpornost na smetnje.
  • FIM-92E: Stinger—RMP Block I : Dodavanjem novog senzora i revidiranog softvera za upravljanje, ponašanje u letu je značajno poboljšano. Dodatno, poboljšane su performanse protiv malih ciljeva kao što su dronovi, krstareće rakete i laki izviđački helikopteri. Prve isporuke su počele 1995. godine. Gotovo cjelokupna zaliha američkih raketa Stinger zamijenjena je ovom verzijom.
  • FIM-92F: Daljnje poboljšanje verzije E i trenutne proizvodne verzije.
  • FIM-92G: Neodređena nadogradnja za D varijantu.
  • FIM-92H: Označava D varijantu koja je nadograđena na E standard.
  • Stinger—RMP Block II: Ova je varijanta bila planirano razvijena na temelju E verzije. Poboljšanja su uključivala glavu za infracrveno traženje slike iz AIM-9X. Ovom modifikacijom trebalo je značajno povećati udaljenost detekcije i otpornost na ometanje. Iako je projektil stigao do faze testiranja, program je odbačen 2002. godine zbog proračunskih razloga.
  • FIM-92J: Nadogradnja projektila Block I za zamjenu zastarjelih komponenti za produljenje radnog vijeka za dodatnih 10 godina. Nadogradnje uključuju odjeljak bojeve glave s blizinskim upaljačom, opremljen uređajem za otkrivanje ciljeva za povećanje učinkovitosti protiv bespilotnih letjelica,[3][4] novi motor za let i uložak generatora plina.[5]
  • FIM-92K: Varijanta FIM-92J dizajnirana za korištenje podatkovne veze vozila umjesto vlastitog tragača za ciljeve.[6]
  • ADSM: Otkazana eksperimentalna varijanta opremljena pasivnim radarskim tragačem, dizajnirana za korištenje protiv odašiljača radarskih valova. Program je započeo u fiskalnoj godini 1983.[7], a konačno izvješće izdano je 3. prosinca 1986.[8]

Operatori

[uredi | uredi kôd]
  • Afganistanski mudžahedini
  • Angola
  • Bosna i Hercegovina
  • Čad
  • Čile
  • Kolumbija[9]
  • Hrvatska[10]
  • Egipat
  • Finska[11]
  • Francuska[12]
  • Gruzija
  • Njemačka: Stingeri proizvedeni prema licenci EADS -a.[13]
  • Grčka
  • Iran[14][15][16]
  • Irak
  • Izrael
  • Indija
  • Italija
  • Japan
  • Južna Koreja[17]
  • Sjeverna Koreja[18][19]
  • Latvija[20]
  • Litva
  • Maroko: Dio ugovora za AH-64E vrijednog 4,25 milijardi dolara[21]
  • Nizozemska
  • Norveška
  • Pakistan: 350 u službi pakistanske vojske.[22][23]
  • Portugal: 2021. portugalska vojska nabavila je nove projektile i nišane.[24]
  • Tajvan: Korpus marinaca Republike Kine, Vojska Republike Kine.[25]
  • Slovenija
  • Švicarska
  • Turska: Stingeri proizvedeni prema licenci tvrtke ROKETSAN.[26] Više od 4.800 raketa Stinger isporučeno je u sklopu "Europskog zajedničkog proizvodnog programa za navođeni raketni sustav Stinger Air Defence Guided Missile System". U srpnju 2000. utvrđene su dodatne potrebe za 1.000 Stingera, a isporuke su dovršene 2003.[27]
  • UNITA[28]
  • Ukrajina: Litva i Latvija prebacile su nepoznate količine raketa Stinger iz svog inventara u Ukrajinu nakon što su dobile odobrenje američkog State Departmenta.[29] Nizozemska će isporučiti Ukrajini 200 raketa Stinger.[30] Njemačka će isporučiti 500 Stingera.[31] 16. ožujka 2022. SAD je objavio da će biti prebačeno dodatnih 800 raketa Stinger, nakon prethodnog prijenosa preko 600 raketa.[32]
  • Ujedinjeno Kraljevstvo
  • Sjedinjene Države[33]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. ↑ FM 3-04.140 Helicopter Gunnery
  2. ↑ John Pike. FIM-92A Stinger Weapons System: RMP & Basic. globalsecurity.org. Inačica izvorne stranice arhivirana 9. srpnja 2010. Pristupljeno 16. kolovoza 2010.
  3. ↑ US Army starts upgrade of FIM-92E Stinger Block I missiles. Army Technology. 2. studenoga 2014. Inačica izvorne stranice arhivirana 18. ožujka 2017. Pristupljeno 17. ožujka 2017.
  4. ↑ Osborn, Kris. 6. studenoga 2014. Army Upgrades Stinger Missiles. Military.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 25. rujna 2015. Pristupljeno 1. studenoga 2015.
  5. ↑ Stinger upgrade to increase service life, capabilities  Arhivirana inačica izvorne stranice od 19. listopada 2017. (Wayback Machine), Army, 29 October 2014
  6. ↑ This Stinger Missile Is Back  Arhivirana inačica izvorne stranice od 24. svibnja 2018. (Wayback Machine).
  7. ↑ Department of Defense Authorization for Appropriations for Fiscal Year 1981: Hearings Before the Committee on Armed Services, United States Senate, Ninety-sixth Congress, Second Session, on S. 2294…. United States Congress Senate Committee on Armed Services. U.S. Government Printing Office. 10. travnja 1980. Prenosi Google Books
  8. ↑ Technical Reports Awareness Circular : TRAC. Defense Technical Information Center. 10. ožujka 1989. Prenosi Google Books
  9. ↑ Infodefensa.com. 23. rujna 2015. Colombia adquiere 60 misiles antiaéreos Stinger y 100 TOW antitanques - Noticias Infodefensa América (španjolski). Inačica izvorne stranice arhivirana 27. svibnja 2016. Pristupljeno 5. kolovoza 2016.
  10. ↑ General Dynamics / Raytheon FIM-92 Stinger
  11. ↑ HS: Finland to splurge 90 million on US Stinger missiles. Yle Uutiset. Inačica izvorne stranice arhivirana 26. siječnja 2014. Pristupljeno 26. siječnja 2014.
  12. ↑ Arnaud Delalande, The Ghost Plane of Faya-Largeau  Arhivirana inačica izvorne stranice od 10. siječnja 2018. (Wayback Machine), 9 January 2018.
  13. ↑ Tiger Attack Helicopter, Europe. Inačica izvorne stranice arhivirana 24. listopada 2008. Pristupljeno 15. studenoga 2022.
  14. ↑ Times, Stephen Engelberg With Bernard E. Trainor, Special to the New York. 17. listopada 1987. Iranians Captured Stinger Missiles From Afghan Guerrillas, U.S. Says. The New York Times. ISSN 0362-4331. Inačica izvorne stranice arhivirana 28. prosinca 2016. Pristupljeno 5. kolovoza 2016.
  15. ↑ Pak general says Iran stole Stinger missiles. iran-times.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 17. srpnja 2015. Pristupljeno 16. srpnja 2015.
  16. ↑ Datta, S. K. 12. lipnja 2014. Inside ISI: The Story and Involvement of the ISI, Afghan Jihad, Taliban, Al-Qaeda, 9/11, Osama Bin Laden, 26/11 and the Future of Al-Qaeda~. Vij Books India Pvt Ltd. ISBN 9789382652595. Inačica izvorne stranice arhivirana 9. travnja 2018. Pristupljeno 5. prosinca 2017. Prenosi Google Books
  17. ↑ Stingers for South Korea AH-64E Apaches. Inačica izvorne stranice arhivirana 12. kolovoza 2016. Pristupljeno 5. kolovoza 2016.
  18. ↑ US Department of Defense. Stinger (PDF). North Korea Country Handbook 1997, Appendix A: Equipment Recognition. str. A-70. Inačica izvorne stranice arhivirana (PDF) 4. ožujka 2016. Pristupljeno 5. rujna 2018.
  19. ↑ Archived copy (PDF). Inačica izvorne stranice arhivirana (PDF) 21. kolovoza 2018. Pristupljeno 17. rujna 2018.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
  20. ↑ Tomkins, Richard. 23. kolovoza 2017. Latvia buying Stinger air-defense missiles from Denmark. United Press International. Inačica izvorne stranice arhivirana 24. kolovoza 2017. Pristupljeno 24. kolovoza 2017.
  21. ↑ US State Dept. Approves $4.25 billion Apache helo sale to Morocco. 20. studenoga 2019.
  22. ↑ Singh, R.S.N. 2005. Asian Strategic And Military Perspective. Lancer Publishers. str. 238. ISBN 9788170622451
  23. ↑ Sumit Ganguly & S. Paul Kapur. 2008. Nuclear Proliferation in South Asia: Crisis Behaviour and the Bomb. Routledge. str. 174. ISBN 978-0-203-89286-2
  24. ↑ Transfers of major weapons: Deals with deliveries or orders made for 1960 to 2020. SIPRI Arms Transfers Database. 2021
  25. ↑ defpro.com. defpro.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 24. listopada 2015. Pristupljeno 5. kolovoza 2016.
  26. ↑ Official Roketsan Stinger Page. Inačica izvorne stranice arhivirana 1. siječnja 2009. Pristupljeno 15. studenoga 2022.
  27. ↑ Sünnetçi, İbrahim. 2020. Turkey & Stinger MANPADS Missile Procurement. Defence Turkey Magazine. 15–101
  28. ↑ Trade Registers. Armstrade.sipri.org. Inačica izvorne stranice arhivirana 13. svibnja 2011. Pristupljeno 20. lipnja 2013.
  29. ↑ GDC. 23. siječnja 2022. The U.S. And Allies Supply Lethal Military Aid TO Ukraine. Global Defense Corp (engleski). Pristupljeno 10. veljače 2022.
  30. ↑ Zaken, Ministerie van Buitenlandse. 26. veljače 2022. Kamerbrief stand van zaken ontwikkelingen in en rondom Oekraïne - Kamerstuk - Rijksoverheid.nl. rijksoverheid.nl (nizozemski). Pristupljeno 26. veljače 2022.
  31. ↑ Live updates: Germany to send anti-tank weapons to Ukraine. Associated Press News (engleski). 26. veljače 2022. Pristupljeno 26. veljače 2022.
  32. ↑ Fact Sheet on U.S. Security Assistance for Ukraine. 16. ožujka 2022.
  33. ↑ GDC. 13. srpnja 2021. Raytheon Awarded $321 Million Stinger Missiles Contract For U.S. Army. Global Defense Corp (engleski). Pristupljeno 10. veljače 2022.
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=FIM-92_Stinger&oldid=6625075"