Alte Pinakothek
Alte Pinakothek | |
---|---|
Osnovan | 1836. |
Smještaj | Kunstareal, München, Njemačka |
Vrsta | Umjetnički muzej |
Ravnatelj | Bernhard Maaz |
Kustos | Bernd Ebert, Elisabeth Hipp, Mirjam Neumeister, Martin Schawe, Andreas Schumacher |
Pristup javnim prijevozom | No. 27 tramvaj za Pinakotheken, metro U2 za Königsplatz |
Službena stranica | www.pinakothek.de |
Alte Pinakothek ili Stara pinakoteka u Münchenu je muzej europskog slikarstva u Münchenu. U njemu se čuva jedna od najznačajnijih svjetskih zbirki slikarstva od srednjeg vijeka do sredine 18. stoljeća. Danas se nalazi u sklopu bavarskih državnih slikarskih zbirki.
Preko puta Stare pinakoteke nalazi se i Neue Pinakothek, u kojoj su izložena djela iz 19. i početka 20. stoljeća. Pored njih izgrađena je i Pinakothek der Moderne u kojoj se nalaze moderne i suvremene slike.
Alte Pinakothek je utemeljio Ludovik I. 1800. godine, a izgradio ga je Leo Klenze 1826. godine. Nastala građevina je bila izrazito moderna za svoje doba i postala je modelom za mnoge druge muzejske zgrade (Rim, Sankt Peterburg, Bruxelles, Kassel, i dr.).
Izvornu kolekciju muzeja činila su djela iz privatnih kolekcija bavarskih vojvoda i izbornih kneževa, a nakon opće sekularizacije iz 1802. godine, obogaćena je mnogim oduzetim djelima iz bavarskih crkava i bivših samostana. Ludovik I. je nastavio obogaćivati kolekciju kupnjom mnogih djela starih majstora, a nakon njegove smrti širenje kolekcije je gotovo stalo sve do 1875.
Za vrijeme Drugog svjetskog rata zgrada je potpuno porušena, da bi se obnovila 1950-ih, a potpuno (unutarnje dekoracije) tek 2008. god. Od 2014. do 2017. god., krila muzeja su naizmjence zatvarana zbog renoviranja, prilikom čega su djela u zatvorenim krilima bila nedostupna posjetiteljima.[1]
U Staroj pinakoteki je izloženo oko 800 slika, a najznačajnije su zbirke staronjemačkog, staronizozemskog i talijanskog slikarstva trecentta, renesansno slikarstvo Italije i Njemačke, te barokno slikarstvo Njemačke, Italije, Nizozemske, Francuske i Španjolske. Od pojedinačnih slikara najviše su zastupljeni: Albrecht Dürer, Albrecht Altdorfer, Tizian, Peter Paul Rubens i Anthonis van Dyck.
-
Giotto di Bondone, Krist na križu s Gospom i Ivanom
-
Rafael, Madona Tempi
-
Pieter Bruegel stariji, Zemlja dembelija
-
Anthonis van Dyck, Autoportret
-
Murillo, Maleni prosjaci jedu grožđe i dinju
-
François Boucher, Gospođica O'Marphy
-
Jean-Honoré Fragonard, Djevojka sa psom
- ↑ Arhivirana kopija. Inačica izvorne stranice arhivirana 22. veljače 2014. Pristupljeno 13. kolovoza 2017. journal zahtijeva
|journal=
(pomoć)CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)