Klorovodična kiselina
| Klorovodična kiselina HCl(aq) | ||||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
 | ||||||||
| IUPAC nomenklatura | klorovodična kiselina | |||||||
| Ostala imena | solna kiselina | |||||||
| Identifikacijski brojevi | ||||||||
| CAS broj | 7647-01-0 ✓ | |||||||
| RTECS broj | MW4025000 ✓ | |||||||
| EC broj | 933-977-5 ✓ | |||||||
| Osnovna svojstva | ||||||||
| Molarna masa | 36.46 g·mol−1 | |||||||
| Izgled | prozirna dimljiva tekućina | |||||||
| Struktura | ||||||||
| Sigurnosne upute | ||||||||
| ||||||||
| Međunarodni sustav mjernih jedinica primijenjen je gdje god je to bilo moguće. Ako nije drugačije naznačeno, upisane vrijednosti izmjerene su pri standardnim uvjetima. | ||||||||
| Portal:Kemija | ||||||||
Klorovodična kiselina (solna kiselina) (HCl) je vodena otopina plina klorovodika.
Klorovodična kiselina je najvažnija halogenovodična kiselina. U svakodnevnom životu nazivamo je i solna kiselina, jer se može dobiti reakcijom iz kuhinjske soli (NaCl) i koncentrirane sumporne kiseline. Pri tome nastaje plin klorovodik, kojeg se dalje otapa u vodi, pri čemu nastaje klorovodična kiselina.
To je monoprotonska kiselina, a njezine soli zovu se kloridi. Vrlo je jaka kiselina jer u vodi potpuno disocira. Ne djeluje oksidacijski.
Klorovodična kiselina je "zasićena" kada maseni udio klorovodika iznosi 36%.
Proizvodi se otapanjem klorovodika u vodi, unutar tornjeva od grafita, u procesu zvanom "apsorpcija u padajućem filmu". Svake godine proizvede se oko 20 milijuna tona.
Klorovodična kiselina je glavni sastojak želučane kiseline u želucu ljudi i svih ostalih životinja. Jedan je od temeljnih reagensa u laboratoriju (pri kontroli pH otopina), te pripada bazi (i jedna je od osnova) kemijske industrije.
Primjenjuje se u proizvodnji mnogih anorganskih i organskih spojeva, u metalurgiji (čišćenje metalnih površina od oksida), kod galvanizacije, u industriji boja, te u tekstilnoj idustriji. U domaćinstvu se rabi kao otapalo za kamenac, i dolazi u slobodnoj prodaji pri koncentraciji od 19-21%.
Razrijeđena klorovodična kiselina masenog udjela do oko 25% klasificirana je kao iritant. Kao takva opasna je za sluznice i oči, te u produljenom doticaju s kožom izaziva iritacije.
Koncentriranija kiselina, masenog udjela do teoretskog maksimuma od ~40%, klasificirana je kao korozivno sredstvo. U doticaju s kožom stvara opekline. Iznad svoje površine stvara korozivne pare koje su vrlo opasne za dišne organe.
Miješanjem s oksidansima, kao što su sredstva za izbjeljivanje i dezinfekciju, oksidira se u elementarni klor.
800. godine otkrio ju je alkemičar Jabir ibn Hayyan. Kroz srednji vijek korištena je u potrazi za kamenom mudraca, a kasnije su je u razvijanju moderne kemije koristili Johann Rudolf Glauber, Joseph Priestley, Humphry Davy, i drugi kemičari. Tijekom industrijske revolucije postala je važna industrijska kemikalija za široku uporabu.
