Safaridsko Carstvo (perz. سلسله صفاریان) je naziv za iransku državu koja je od 9. do 11. stoljeća obuhvaćala jugoistok današnjeg Irana, jugozapadni Afganistan i sjeverozapadni Pakistan. Dinastija Safavida nazvana je po njenom osnivaču Jakubu Laithu Safariju, čovjeku skromne obiteljske pozadine koji je karijeru započeo kao kovač bakra (perz.ṣaffār), a potom je krenuo u ratničke vode. U početku vojne karijere osvojio je regiju Sistan, a potom je proširio vlast na veći dio Iranske visoravni prilikom čega je palo i iransko Tahiridsko Carstvo. Vladao je iz Zarandža u današnjem Afganistanu, a kraj vojne karijere obilježio je poraz protiv Abasida u bitci kraj Bagdada. Moć Safaridskog Carstva nije potrajala dugo nakon njegove smrti; njegov brat i nasljednik Amr bin Laith poražen je 900. godine u bitci protiv Ismaila Samanija, nakon čega je bio prisiljen predati kontrolu nad većinom teritorija. Safaridi su kratko nastavili vladati kao samanidski vazali, te su konačno 1003. godine potpuno politički apsorbirani u Gaznavidsko Carstvo.
(engl.) Bosworth, Clifford Edmund. 1994. The History of the Saffarids of Sistan and the Maliks of Nimruz. Mazda Publishers. Costa Mesa, California. ISBN1568590156
(engl.) Bosworth, Clifford Edmund. 18. lipnja 2010. Saffarids. Encyclopædia Iranica. New York. Inačica izvorne stranice arhivirana 8. prosinca 2010. Pristupljeno 19. siječnja 2011.