Adelijski pingvin
Adelijski pingvin | |
---|---|
![]() Adelijski pingvin | |
Status zaštite | |
![]() Status zaštite: najmanja zabrinutost (lc) | |
Sistematika | |
Carstvo: | Animalia |
Koljeno: | Chordata |
Razred: | Aves |
Red: | Sphenisciformes |
Porodica: | Spheniscidae |
Rod: | Pygoscelis |
Vrsta: | P. adeliae |
Dvojno ime | |
Pygoscelis adeliae (Hombron i Jacquinot, 1841.) | |
Rasprostranjenost | |
![]() | |
Baze podataka | |
Adelijski pingvin (lat. Pygoscelis adeliae) je vrsta pingvina koja je nastanjena duž obale Antarktike i obližnjih otoka. 1830. godine francuski istraživač Jules Sébastien César Dumont d'Urville ih je nazvao po svojoj supruzi Adélie.
Adelini pingvini narastu do oko 70 cm visine[1] i oko 5,4 kg (mužjaci) odnosno 4,7 kg (ženke) težine,[2] odnosno 3 do 6,5 kg.[1] Imaju karakteristične bijele „prstenove“ od perja oko očiju, po kojima ih je lako prepoznati. Rep Adelijskog pingvina je nešto duži od repa većine drugih vrsta pingvina.
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/6/61/Manchot_Ad%C3%A9lie_MHNT.jpg/250px-Manchot_Ad%C3%A9lie_MHNT.jpg)
Adelijski pingvini dolaze na prostor razmnožavanja u listopadu. Mužjaci dozivaju ženke grgutanjem, nakon kojeg slijedi jak krik.
Gnijezda grade tako što nogama iskopaju male rupe u zemlji, i oko njega postave oblo kamenje. Ponekad, u borbi za prostor gdje će se razmnožavati, ženke Adelijskih pingvina kradu kamenje s drugih gnijezda i od njih grade svoja.
Ženka izleže po dva zelenosmeđa jajeta. Oba roditelja griju jaja naizmjenično. Dok jedan roditelj grije jaje, drugi ide po hranu i obrnuto. Roditelj koji trenutno grije jaje ne jede donijetu hranu. Nakon oko 35 dana, jaja pucaju i izlaze mladi. Tada je na Antarktiku najtoplije, i temperatura iznosi oko -2 °C.
Adelijski pingvini se hrane uglavnom krilom dok se brinu o mladuncima, katkad i lignjama i ribom. Gledano po fosilnoj građi iz posljednjih 38 tisuća godina, ovi pingvini su naglo prešli s ribe na kril prije oko 200 godina. Ovome je, vjerojatno, uzrok smanjenje broja antarktičkih krznatih tuljana od kasnih 1700-ih i kitova u 20. stoljeću. Smanjenje broja ovih životinja je uzrokovalo povećan broj krila, što Adelijski pingvini sada koriste jer ih je lakše uloviti nego ribe.[3]
- ↑ a b 70south.com, Adelijski pingvini. Inačica izvorne stranice arhivirana 30. siječnja 2008. Pristupljeno 21. listopada 2008. journal zahtijeva
|journal=
(pomoć) - ↑ O adelijskim pingvinima (engl.)
- ↑ Zapisi Narodne akademije znanosti Sjedinjenih Američkih Država Arhivirana inačica izvorne stranice od 12. studenoga 2007. (Wayback Machine) (engl.)