Crveni luk
| Crveni luk | |
|---|---|
 A. cepa, ilustracija | |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Plantae |
| Divizija: | Magnoliophyta |
| Razred: | Liliopsida |
| Red: | Asparagales |
| Porodica: | Amaryllidaceae |
| Rod: | Allium |
| Vrsta: | A. cepa |
| Dvojno ime | |
| Allium cepa L. | |
| Baze podataka | |
Crveni luk (obični luk, pravi luk, kapula, lat. Allium cepa) biljka je iz porodice Amaryllidaceae, nekada u porodici Alliaceae. Srodna je češnjaku, poriluku i vlascu. Upotrebljava se u kulinarstvu i medicini
Pojam luk, kada je vezan za biljku koristi u imenu mnogih vrsta iz roda Allium, ali samo ime "luk" bez pridjeva obično se odnosi na Allium cepa.
Biljna vrsta Allium cepa poznata je samo kao kultivirana biljka,[1] ali njezini divlji srodnici u prirodi se pojavljuju u središnjoj Aziji. Među najsrodnijim vrstama u prirodi smatraju se Allium vavilovii Popov & Vved. i Allium asarense R.M. Fritsch & Matin iz Irana,[2] makar neki autori ističu mogućnost da su te vrste nastale sjemenskim uzgojem već kultiviranih sorti.[3]
Crveni luk je prebogat sastojcima za zdravlje srca. Luk je od davnine poznat i priznat prirodni antibiotik i antipiretik. Ta svojstva rezultat su sinergijskog djelovanja vitamina C, kvercetina i izotiocijanata. Luk je stoga posebno poželjna namirnica u razdoblju prehlada i gripe, a nekoliko studija ta je svojstva luka dovelo u pozitivnu vezu s olakšavanjem simptoma osteo i reumatoidnog artritisa te alergijskog rinitisa i astme.[4]
Lukovice sadrže 8-14% šećera (fruktoza, saharoza, maltoza, inzulinski polisaharid), bjelančevine (1,5-2%), vitamine (askorbinska kiselina), kvercetin flavonoide, enzime, saponine, mineralne soli kalija, fosfora, željeza itd.
- B 1 0,026-0,048
- B 2 0,013-0,019
- B 5 0,10-0,13
- B 6 0,131-0,214
- B 9 24-53
- C 8-10
- Beta karotin 10-49 mkg/100g
- Kalij 148-214
- Kalcij 26,6-31,0
- Silicij 5
- Magnezij 12,2-14
- Natrij 2-4,3
- Sumpor 65-95
- Fosfor 32-58
- Klor 25
- Aluminij 400
- Rubidij 476
- Bor 200
- Željezo 0,8 mg/100g
- Jod 2,2-3,1
- Bakar 85-90
- Fluor 31
- Selen 0,500[5]
Afrička narodna medicina:
U jugoistočnom Maroku luk se popularno koristi za liječenje dijabetesa i hipertenzije.
Arapska narodna medicina:
Luk kombiniran s jajima i sezamovim uljem koristi se za liječenje kašlja i prehlada i za ublažavanje grlobolje. Sok od luka kao kapljice za kapi se koristi za infekciju uha kao i gluhoću.
Ayurveda (jedan od 3 glavna tradicionalna medicinska sustava u Indiji):
Luk se koristi za ublažavanje kardiovaskularnih poremećaja i kod hemoroida. Med i luk pomiješani u jednakim količinama koristi se za liječenje kašlja. Prema knjizi Kart Purkh Singh Khalsa, " Put ayurvedskih biljaka, slavni Yogi Bhajan je jednom rekao: "Rekao sam, u ovom svemiru,u Ayurvedi, osnovnoj metodi liječenja, postoje samo tri stvari: đumbir,češnjak i luk. Nazivaju se Triyajhad, tri korijena. " Ova kombinacija je idealna za probleme s kralježnicom. Smatra se da je sirovi, sjeckani luk biljka „koja liječi sve“ pomlađuje i promiče dugovječnost ako se redovito konzumira. Za groznicu,infuzija luka i tulsi bosiljka kuhana u kokosovom ulju nanosi se na glavu.
Karipska narodna medicina:
Na Bahamima se prehlada liječi stavljanjem kriške luka u cipelu blizu pete. Luk se koristi s medom za liječenje respiratornih poremećaja poput bronhitisa i katara u Dominikanskoj republici. Na Haitiju se glavobolje olakšava sa stavljanjem narezanog luka na glavu. U Trinidadu dekokt od luka koriste za kašalj, prehladu i tuberkulozu. U Curagaou se zujanje u ušima tretira pomoću komada stavljenog u uho.
Srednjo / južnoamerička narodna medicina: U Boliviji jedu luk za liječenje respiratornih poremećaja, bubrežnih poremećaja bubrežnih kamenaca) i problema mokraćnog sustava i kao sredstvo za spavanje i protuupalno. Kandirani luk koristi se za kašalj i respiratorne poremećaje (pertusis). Čaj od luka je također korišten za liječenje respiratornih poremećaja poput laringitisa s gubitkom glasa, u Peruu i Boliviji. U Nikaragvi sok luka koriste za disajne poremećaje i parazitske infekcije (posebno crijevni paraziti).
Kineska tradicionalma medicina:
Luk se u kineskoj medicini koristi za regulaciju qi-ja, poboljšanje cirkulacije, za zagrijati tijelo, liječenje respiratornih poremećaje kao stimulans apetita i pomoć pri spavanju. Bol u trbuhu povezana s parazitima može se liječiti pomoću po jedne žlice soka od zelenog luka i sezamovog ulja.Čirevi se liječe pomoću 2-3 žlice soka zelenog luka sa smeđim šećerom i vrućom vodom dva puta dnevno.
Europska narodna medicina:
Luk se koristi u talijanskoj tradicionalnoj medicini za zacjeljivanje rana. U Rusiji se za liječenje primjenjuje u octu kuhan luk. Tijekom Drugog svjetskog rata ruski su vojnici koristili luk kao antiseptik. U Španjolskoj se luk koristi za liječenje gluhoće i zujanje u ušima.
Japanska narodna medicina:
U Japanu se za bolji san rezani luk stavlja pod jastuk.
Moderna zapadna biljna medicina:
U modernoj biljnoj medicini koristi se luk za hiperkolesterolemiju i hipertenziju.[6]
Krishna Kumar, N. K., Jai Gopal Parthasarthy, V. A. The Onion, New Delhi 2015.
- ↑ Allium cepa Linnaeus. Flora of North America
- ↑ Grubben, G.J.H. & Denton, O.A. (2004) Plant Resources of Tropical Africa 2. Vegetables. PROTA Foundation, Wageningen; Backhuys, Leiden; CTA, Wageningen.
- ↑ Daniel Zohary and Maria Hopf, Domestication of plants in the Old World, third edition (Oxford: University Press, 2000), p. 198
- ↑ http://www.amoic.hr/CRVENI-LUK-ZA-ZDRAVLJE-SRCA/964.aspx Arhivirana inačica izvorne stranice od 5. svibnja 2010. (Wayback Machine) Preuzeto 25. ožujka 2013.
- ↑ http://pharmacognosy.com.ua/index.php/vashe-zdorovoye-pitanije/ovoshchy/luk-repchatyj Pristupljeno 14.04.2020.
- ↑ https://archive.org/stream/onion0000unse/onion0000unse_djvu.txt Pristupljeno 14.04.2020.
 | Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Luk |
 | Wikivrste imaju podatke o taksonu Luk |