Potres u Samniju 1688.
| Potres u Samniju 1688. | |
|---|---|
  | |
| Epicentar | 41°16′N 14°34′E / 41.26°N 14.57°E |
| Nadnevak | 5. lipnja 1688. |
| Vrijeme | kasno popodne |
| Države | današnja italija |
| Jačina | 7,0 ML |
| Žrtve | procjena: 10,000 poginulih[1] |
Potres u Samniju 1688. dogodio se kasno poslijepodne 5. lipnja 1688. u regiji Samnio, u današnjoj pokrajini Benevento u južnoj Italiji. Magnituda momenta procijenjena je na 7,0,[1] s Mercallijevim intenzitetom XI. Teško je oštetio brojne gradove na velikom području, potpuno uništivši Cerreto Sannita i Guardia Sanframondi. Točan broj žrtava nije poznat, iako se procjenjuje na oko 10.000.[1] To je jedan od najrazornijih potresa u povijesti Italije.
Potresu su prethodili lakši potresi koji su počeli u veljači 1688. i serija predpotresa u danima prije glavnog udara. Nakon njega uslijedili su naknadni potresi koji su trajali barem do prosinca te godine. Talijanski nacionalni institut za geofiziku i vulkanologiju izvijestio je da je magnituda glavnog udara iznosila 6,98 ±0,12, dok je Mercallijev intenzitet procijenjen kao XI (ekstremno). Epicentralno područje bilo je jugoistočno od masiva Matese i sjeverozapadno od Beneventa, između rijeke Calore i jednog od njezinih pritoka, Tammaro.
Potres se dogodio u južnom i središnjem dijelu Apenina, potresnom području gdje je prisutno nekoliko velikih rasjeda i gdje su česti ekstenzijski tektonski fenomeni zbog sudara Afričke ploče s Euroazijskom pločom.[2][3]
Potresu su prethodili lakši potresi koji su počeli u veljači 1688. i serija predpotresa u danima prije glavnog udara. Nakon njega uslijedili su naknadni potresi koji su trajali barem do prosinca te godine. Talijanski nacionalni institut za geofiziku i vulkanologiju izvijestio je da je magnituda glavnog udara iznosila 6,98 ±0,12, dok je Mercallijev intenzitet procijenjen kao XI (ekstremno). Epicentralno područje bilo je jugoistočno od masiva Matese i sjeverozapadno od Beneventa, između rijeke Calore Irpino i jednog od njezinih pritoka, Tammaro.[1][4][5] U ovom je području dosegnut maksimalni Mercallijev intenzitet XI, dok je u Napulju intenzitet bio VII–VIII. Potres je zabilježen u pet regija južne Italije, na području od 80,000 km2.[1][6]
U potresu su potpuno uništena tri grada: Cerreto Sannita, Guardia Sanframondi i Civitella Licinio, frazione od Cusano Mutri. U još 20 sela i gradova u blizini epicentra razaranje je bilo gotovo potpuno. Na području od 50,000 m2, oko 120 naselja pretrpjelo je velike štete, dok je oko 40-50 drugih gradova oštećeno tek neznatno.[1][5]
Benevento je teško pogodio potres, pri čemu je više od 80% zgrada značajno oštećeno ili uništeno, uključujući crkvu Svete Sofije. Loša kvaliteta zgrada bila je odlučujući faktor za razmjere štete. Avellino i Napulj također su doživjeli velika razaranja, s nekoliko srušenih ili oštećenih zgrada; u Napulju je teško oštećeno više od trideset crkava i vjerskih objekata.[1][5] U Cerreto Sanniti samo su tri kuće ostale stajati, a uništeni su i samostan klarisa i franjevački.[7][8]
Točan broj smrtnih slučajeva kao posljedica potresa nije poznat, ali se procjenjuje na oko 10.000. Cerreto Sannita, najteže pogođeni grad, izgubio je polovicu svojih stanovnika, 4000 od 8000. U Civitella Licinio, koja je bila potpuno uništena, preživjeli su samo oni koji su radili u poljima kada ih je pogodio potres. U Guardiji Sanframondi bilo je više od 1000 žrtava. U Beneventu je umrlo 1367 ljudi od 7500 stanovnika; broj umrlih bio je manji jer su mnogi građani tada radili na selu. Stotine ljudi umrlo je u San Lorenzellu zbog odrona. Nekoliko smrtnih slučajeva zabilježeno je iu Napulju, Avellinu i drugim gradovima.[1][5][9]
Potres je izazvao nekoliko klizišta s Matese i drugih planina, među kojima je i veliko klizište koje je opustošilo grad San Lorenzello.[10] Tokovi rijeka Sabato i Volturno su promijenjeni. U planinama Sannio otvorile su se velike pukotine, formirani su novi izvori, a postojeći izvori postali su muljeviti.[1]
Potres je imao snažan utjecaj na gospodarstvo i društveno tkivo pogođenog područja, koje je u to vrijeme pripadalo Napuljskom Kraljevstvu, osim Beneventa, koji je bio eksklava Papinske Države. Stanovnici tog područja napustili su uništene i oštećene objekte i živjeli u improviziranim skloništima. Nadalje, uništene su i zgrade namijenjene proizvodnji hrane poput mlinova, što je utjecalo na opskrbu hranom. Dvije uključene vlade odobrile su porezne olakšice stanovništvu tog područja i iznijele druge mjere za ublažavanje društvenih učinaka potresa.[1] U Napulju je bilo slučajeva pljačke i narušavanja javne sigurnosti; zatvorenici oštećenih zatvora također su pobjegli ili su pušteni. Tri tjedna nakon potresa vladine i gospodarske aktivnosti još nisu ponovno pokrenute. U Beneventu je financijska pomoć Papinske države bila nedostatna i uglavnom je iskorištena za obnovu javnih i vjerskih institucija.[1]
U Beneventu je obnova bila spora i ometana suprotnostima između građana i papinskih vlasti. Još jedan jak potres pogodio je grad 14 godina kasnije, 1702. godine, što je dodatno usporilo napore za obnovu grada.[1] Vincenzo Maria Orsini, koji je kasnije postao papa Benedikt XIII., bio je u to vrijeme nadbiskup Beneventa . Preživio je potres i dao odlučujući doprinos obnovi.[11][12][13] Papinska Država poslala je stručnjake u Benevento: oni su utvrdili da su kuće od riječnog šljunka prošle lošije od onih građenih od opeke. Predložili su obnovu kuća od cigle ili četvrtastog kamena.[1]
Cerreto Sannita je obnovljena pod nadzorom grofa Marzia Carafe, feudalnog gospodara grada. Staro, uništeno naselje je napušteno i obnovljeno u blizini na nižoj nadmorskoj visini, na mjestu sa sigurnijim i stabilnijim tlom. Djelujući pod vodstvom inženjera i tehničara, napravljen je novi grad s većim prometnicama, kvadratnim blokovima kuća, zgradama na samo jedan ili dva kata i drugim sigurnosnim mjerama.[1][14][15]
- ↑ a b c d e f g h i j k l m n I terremoti nella STORIA: Il grande terremoto del Sannio del 5 giugno 1688. INGVterremoti (talijanski). INGV. 26. lipnja 2014.
- ↑ Samuelson, Kate. 24. kolovoza 2016. Why Italy Is So Prone to Earthquakes. Time
- ↑ USGS. M6.3 – central Italy. United States Geological Survey
- ↑ INGV – DBMI11 – MAP. emidius.mi.ingv.it. INGV. Pristupljeno 1. prosinca 2017.
- ↑ a b c d Terremoto 1688 Sannio. www.eventiestremiedisastri.it (talijanski). Centro EEDIS
- ↑ Rischi naturali ed impatto antropico nell'area metropolitana Napoletana (talijanski). Guida Editori. 1994. str. 107. ISBN 978-88-7835-232-2
- ↑ Narciso, Enrico. 1988. Illuminismo meridionale e comunità locali (talijanski). Guida Editori. ISBN 978-88-7042-942-8
- ↑ Corcia, Nicola. 1843. Storia delle due Sicilie dall'antichità piu remota al 1789 (talijanski). Tip. Virgilio. Napoli.
- ↑ De Spirito, Angelomichele. 2003. Visite pastorali di Vincenzo Maria Orsini nella diocesi di Benevento: 1686–1730 (talijanski). Ed. di Storia e Letteratura. str. 225. ISBN 978-88-8498-119-6
- ↑ Aversa, Stefano; Cascini, Leonardo; Picarelli, Luciano; Scavia, Claudio. 2016. Landslides and Engineered Slopes. Experience, Theory and Practice: Proceedings of the 12th International Symposium on Landslides (Napoli, Italy, 12–19 June 2016). CRC Press. str. 102. ISBN 978-1-4987-8807-6
- ↑ Analisi. Terremoti, la storia insegna a ricostruire (talijanski). Avvenire. 27. kolovoza 2016.
- ↑ Si cercano persone che abbiano la possibilità di indicare la santità di Francesco Maria Orsini, arcivescovo di Benevento. www.gazzettabenevento.it (talijanski). 23. veljače 2010.
- ↑ Napolitano, Vincenzo. 1988. Bucciano da Casale a Comune (talijanski). 1st izdanje. Amministrazione comunale di Bucciano. Benevento. str. 37
- ↑ Pescitelli, Renato. 2001. Palazzi, Case e famiglie cerretesi del XVIII secolo: la rinascita, l'urbanistica e la società di Cerreto Sannita dopo il sisma del 1688 (talijanski). Don Bosco. Telese Terme.
- ↑ A Cerreto Sannita da 300 anni ci sono case antisismiche (ma gli studiosi sono divisi). corrieredelmezzogiorno.it (talijanski). Corriere della Sera. 26. kolovoza 2016.
- (tal.) Stranica o potresu Sannio 1688. iz CFTI5 kataloga jakih potresa u Italiji (461. pr. Kr. – 1997.) i Sredozemnom području (760. pr. Kr. – 1500.) Guidoboni E., Ferrari G., Mariotti D., Comastri A., Tarabusi G., Sgattoni G., Valensise G. (2018)