Damir Plavšić
Damir Plavšić | |
---|---|
Damir Plavšić
| |
Opći životopisni podatci | |
Datum rođenja | 26. srpnja 1969. |
Mjesto rođenja | Vukovar, Hrvatska |
Nacionalnost | Hrvat |
Opis vojnoga službovanja | |
Godine u službi | 1991. – 1993. 204. brigada HV 1996. – 1996. Ministarstvo obrane Republike Hrvatske 1997. – 2004. Glavni stožer Oružanih snaga Republike Hrvatske |
Čin | Satnik |
Ratovi | Domovinski rat |
Važnije bitke | Bitka za Vukovar |
Vojska | Hrvatska vojska |
Odlikovanja | ![]() ![]() ![]() ![]() ![]() ![]() ![]() |
Damir Plavšić (Vukovar, 26. srpnja 1969.) hrvatski je pisac, redatelj i hrvatski branitelj koji je objavio više knjiga o bitci za Vukovar i koncentracijskim logorima u Republici Srbiji za vrijeme Domovinskog rata. Po struci je diplomirani agronom. Režirao je više glazbeno-scenskih predstava o bitci za Vukovar s kojima je gostovao u brojnim gradovima u Hrvatskoj i svijetu.[1][2][3]
Rođen je u Vukovaru 26. srpnja 1969. godine, kao sin Ivana Zvonimira i Hedvige Elizabete (rođ. Gerber). Otac mu je bio magistar agronomije,[4] a majka ekonomistica.
Odrastao je u Vukovaru, gdje je završio osnovnu i srednju školu. Godine 1988. upisao je Veterinarski fakultet u Zagrebu, na kojemu započinje studij godinu dana kasnije zbog obaveznog služenja vojnog roka u JNA.
Nakon položenog zadnjeg ispita (biokemija) na drugoj godini fakulteta, u lipnju 1991. dragovoljno odlazi braniti Vukovar i postaje pričuvni pripadnik Zbora narodne garde, 4. voda, 1. satnije, 1. bojne 204. brigade (vod „Desna Supoderica”). Sudjeluje u obrani Vukovara od početka bitke pa do 20. studenoga 1991., kad je bio zarobljen i prisilno odveden u koncentracijske logore u Republiku Srbiju.
Nakon petomjesečnog boravka u trima logorima (Stajićevo, Niš, Srijemska Mitrovica) razmijenjen je 27. ožujka 1992. u Nemetinu kod Osijeka. Dolaskom u Zagreb nastavlja studiranje i zapošljava se u 300. središnjoj logističkoj bazi Ministarstva obrane gdje radi do 1997., kada prelazi u Glavni stožer Oružanih snaga RH.
Godine 1999. diplomirao je na Agronomskom fakultetu u Zagrebu, nakon kojeg je završio i Temeljnu časničku, Naprednu časničku i Zapovjedno-stožernu školu po NATO-vim standardima pri Zapovjedno-stožernoj školi „Blago Zadro” Hrvatskog vojnog učilišta „dr. Franjo Tuđman”. 2002. godine završio je poslijediplomski specijalistički (smjer marketing), a 2004. godine poslijediplomski znanstveni studij (smjer marketing) na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu.
Umirovljen je 2004. godine. 2006. godine sudjelovao je u osnivanju Zaklade Hrvatskih branitelja iz Domovinskoga rata i članova njihovih obitelji, u kojoj je i radio sve do 2013. godine.
U lipnju 1991. godine, Plavšić, tada student druge godine Veterinarskoga fakulteta u Zagrebu, dolazi u Vukovar te se priključuje obrani grada i postaje pripadnik 4. voda, 1. satnije, 1. bojne 204. brigade Hrvatske vojske.
Kao vojnik bio je postavljen braniti jedini zapadni ulaz u grad Vukovar. Dana 25. kolovoza, zajedno sa suborcem Robertom Janićem, a čemu su posvjedočili suborci koji su se ondje nalazili, uništio je prvi tenk (tzv. tenk ralicu) u bitki za Vukovar.[5][6]
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/hr/thumb/6/61/Robert_Jani%C4%87_i_Damir_Plav%C5%A1i%C4%87.jpg/300px-Robert_Jani%C4%87_i_Damir_Plav%C5%A1i%C4%87.jpg)
Plavšić je bio stacioniran na zapadnom dijelu Vukovara do 4. studenoga 1991. godine, kad je pala Ulica Prvi maj te se njegov položaj (tzv. Desna supoderica) našao u okruženju, zbog čega je zapovjednik Tomislav Skrbin zapovjedio izvlačenje iz okruženja i spajanje s hrvatskim snagama u vukovarskom kvartu Rupe.
Nakon dolaska u kvart Rupe, veći dio pripadnika voda „Desna Supoderica” odlazi u proboj prema Vinkovcima; Plavšić je odbio otići u proboj te je sa suborcem Tomislavom Bare raspoređen u obranu linije današnje Priljevačke ulice. Plavšićev položaj nalazio se blizu zapovjednog mjesta stacioniranog u nekadašnjem kafiću „Caffe bar London”, objektu podignutom na raskrižju današnje Priljevačke ulice, koja spaja Vukovar i Borovo Naselje te današnje Ulice Matice hrvatske, kojom su nadirale snage Srpske dobrovoljačke garde i JNA iz pravca naselja Lužac.[7]
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/3/39/Damir_Plav%C5%A1i%C4%87_1991.jpg/220px-Damir_Plav%C5%A1i%C4%87_1991.jpg)
U obrani tog dijela grada Plavšić je sudjelovao do 9. studenog 1991. godine, kad je pala linija obrane i zapovjedno mjesto, uslijed čega je bila presječena komunikacija između Vukovara i Borova Naselja. Plavšić se nastavio boriti u Borovu Naselju, gdje ga zapovjednik Marko Filković „Kinez”, 13. studenoga 1991. godine postavlja za zapovjednika voda jedne od borbenih linija.
Dana 20. studenoga 1991., izvršena je predaja branitelja i civila, nakon čega je Plavšić zajedno sa svojim suborcima prisilno odveden u Republiku Srbiju u koncentracijske logore za ratne zarobljenike. U noći sa 20. na 21. studeni, njegov otac, Ivan Zvonimir, ubijen je u pokolju na Ovčari.
Prvo je bio odveden u koncentracijski logor Stajićevo kod Zrenjanina, gdje je proveo mjesec i pol dana, a potom u vojni zatvor u Nišu, u kojem je proveo dva mjeseca. Na kraju je prebačen u logor Srijemska Mitrovica u kojemu je ostao do razmjene. Dana 27. ožujka 1992. godine, Plavšić je kao ratni zarobljenik razmijenjen u mjestu Nemetin kod Osijeka.[8]
Dolaskom u Zagreb nastavlja studiranje na trećoj godini Veterinarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, koji je završio 1996. godine, ali nije diplomirao. Iste godine zaposlio se u 300. središnjoj logističkoj bazi Ministarstva obrane, gdje je radio do 1997. kad je prešao u Glavni stožer Oružanih snaga RH.
Godine 1999. diplomirao je na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, smjer stočarstvo te je završio Temeljnu časničku, Naprednu časničku i Zapovjedno-stožernu školu po NATO-vim standardima na Zapovjedno-stožernoj školi "Blago Zadro" Hrvatskog vojnog učilišta "dr. Franjo Tuđman". Godine 2002. završio je poslijediplomski specijalistički studij (smjer marketing) pri Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a 2004. godine završio je i poslijediplomski znanstveni studij (smjer marketing) pri istom fakultetu.
Umirovljen je 2004. godine. 2006. godine sudjelovao je u osnivanju Zaklade Hrvatskih branitelja iz Domovinskoga rata i članova njihovih obitelji, gdje je ostao kao suradnik do 2013. godine.
U mirovini se bavi isključivo pisanjem knjiga i režiranjem predstava. U svojim djelima Plavšić opisuje vukovarsku bitku i doživljaje iz logora. Svoju prvu knjigu, Zapisi iz srpskih logora, objavio je 1994. godine. Drugu knjigu, Povjesnica 300. središnje logističke baze MO RH, objavio je 1997.
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/7/72/Knjiga_%22Zapisi_iz_srpskih_logora%22.jpg/172px-Knjiga_%22Zapisi_iz_srpskih_logora%22.jpg)
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/hr/thumb/3/3d/Neplacimoj.jpg/161px-Neplacimoj.jpg)
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/hr/thumb/d/d7/Ratniciutrapericama.jpg/160px-Ratniciutrapericama.jpg)
Godine 2015. objavljuje prvu knjigu niza Bitka za Vukovar naslovljenu Ne plači, moj dobri anđele – bitka za Vukovar, zatočeništvo i sloboda. Druga knjiga, naslovljena Bitka za Vukovar: ne plači moj dobri Anđele objavljena je 2022. Treća knjiga, Bitka za Vukovar: ratnici u trapericama i tenisicama objavljena je 2023. Knjige su mu prevedene na više jezika, a po knjizi Zapisi iz srpskih logora, 1995. godine snimljen je dokumentarno-igrani film.
Režirao je glazbeno-scenske predstave Zapisi iz srpskih logora (1994.), Bitka za Vukovar (2015.) i Plamen Vukovarskog svjetla (2015.),[9] s kojima je nastupao u državama Europe,[10][11] Oceanije,[3] Južne[12] i Sjeverne Amerike.[13][14]
Živi u Zagrebu sa suprugom i dvoje djece. Katoličke je vjere. Zbog ratnih ranjavanja i mučenja u koncentracijskim logorima u Republici Srbiji, 60 % je ratni vojni invalid. Nositelj je više hrvatskih odlikovanja.
- Knjige
- Zapisi iz srpskih logora. 1994., ZKSV[15]
- Povjesnica 300. središnje logističke baze MO RH. 1997., Zrinski[16]
- Ne plači, moj dobri anđele: bitka za Vukovar, zatočeništvo i sloboda. 2015., Udruga branitelja i stradalnika Domovinskog rata Hrvatski Leskovac ISBN 9789535854203[17]
- Bitka za Vukovar: ne plači moj dobri Anđele. 2022., Udruga branitelja „Hrvatski pleter” ISBN 9789534948804[18]
Prevedeno na:
- engleski: The Battle of Vukovar: don’t cry, my gracious angel. 2021. ISBN 9789534948811
- francuski: La Bataille de Vukovar: ne pleure pas, mon bon ange. 2022. ISBN 9789534948828
- njemački: Die Schlacht um Vukovar: weine nicht, mein guter Engel. 2022. ISBN 9789534948835
- španjolski: La Batalla de Vukovar, no llores, mi buen Angel. 2022. ISBN 9798394207396
- Bitka za Vukovar: ratnici u trapericama i tenisicama. 2023., Udruga branitelja "Hrvatski pleter" ISBN 9789534948842
- Glazbeno-scenske predstave
- Zapisi iz srpskih logora, 1994.
- Bitka za Vukovar, 2015.
- Plamen Vukovarskog svjetla, 2015.
godina | naslov | bilješke |
---|---|---|
1995. | Zapisi iz srpskih logora | snimljen po knjizi Zapisi iz srpskih logora (1994.) |
- ↑ Battle for Vukovar shown in Washington. Hrvatska radiotelevizija. Pristupljeno 14. svibnja 2024.
- ↑ PHOTOS: ‘Remembering Vukovar’ Leaves Mark on New York. Croatia Week (engleski). 12. ožujka 2018. Pristupljeno 14. svibnja 2024.
- ↑ a b Hrvati u Australiji i Novom Zelandu emotivno dočekali hrvatske branitelje i predstavu "Kako smo branili Vukovar - bitka za Vukovar" - Fenix Magazin. fenix-magazin.de. 7. studenoga 2017. Pristupljeno 14. svibnja 2024.
- ↑ Kolak, Ivan. 18. svibnja 1997. IN MEMORIAM: mr.sc. Ivan Zvonimir Plavšić. Sjemenarstvo. 14 (3–4): 269–273. ISSN 1330-0121
- ↑ Novo: Uništavanje prvoga tenka u bitki za Vukovar i početak općeg napada na grad Vukovar!. Braniteljski portal. 26. kolovoza 2020. Pristupljeno 14. svibnja 2024.
- ↑ Narod.hr. 25. kolovoza 2021. Branitelj Plavšić za Narod.hr o 30 godina od pada prvog tenka u Vukovaru: Bila je to borba Davida protiv Golijata. narod.hr. Pristupljeno 14. svibnja 2024.
- ↑ VUKOVARSKI BRANITELJ Damir Plavšić: "Sve činimo da se ne zaboravi žrtva i stradanja Vukovara!". HKM. 16. studenoga 2020. Pristupljeno 14. svibnja 2024.
- ↑ FOTO-VIDEO Razmjena logoraša srpskih koncentracijskih logora u Nemetinu 27. ožujak. 1992; Ovakva stravična poniženja, premlaćivanja. silovanja, ubijanja nije doživio nitko od drugog svjetskog rata naovamo!Zašto hrvatske vlasti šute? Zašto Srbija ne odgovara za ove i mnoge druge ratne zločine?. Braniteljski portal. 27. ožujka 2022. Pristupljeno 14. svibnja 2024.
- ↑ Nikčević, Sanja. 2018. Slika Domovinskog rata u Hrvatskom kazalištu 1990.-2016. Alfa d.d. Zagreb. Zagreb. str. 192–193, 240, 290. ISBN 978-953-297-929-9
- ↑ FOTO i VIDEO "Bitka za Vukovar” u Frankfurtu okupila oko 500 Hrvata - Fenix Magazin. fenix-magazin.de. 14. travnja 2018. Pristupljeno 14. svibnja 2024.
- ↑ (Foto) U austrijskom Tirolu održana Vukovarska večer - javio se i Željko Glasnović - Fenix Magazin. fenix-magazin.de. 3. listopada 2017. Pristupljeno 14. svibnja 2024.
- ↑ Spektakl o Vukovaru u 7 gradova Južne Amerike. Hrvatska radiotelevizija. Pristupljeno 14. svibnja 2024.
- ↑ PHOTOS: ‘Remembering Vukovar’ Leaves Mark on New York. Croatia Week (engleski). 12. ožujka 2018. Pristupljeno 14. svibnja 2024.
- ↑ Završena američka turneja predstave "Bitka za Vukovar". Hrvatska radiotelevizija. Pristupljeno 14. svibnja 2024.
- ↑ Katalog Gradske knjižnice Labin -. katalog.gk-labin.hr. Pristupljeno 14. svibnja 2024.
- ↑ Povjesnica 300. središnje logističke baze MO RH / [autor i glavni urednik Damir Plavšić]. sabor.eindigo.net. Pristupljeno 14. svibnja 2024.
- ↑ Katalog GKR -. katalog.gkr.hr. Pristupljeno 14. svibnja 2024.
- ↑ Plavšić, Damir. 2022 (Zagreb. Bitka za Vukovar [ne plači moj dobri anđele]. Udruga branitelja ˝Hrvatski pleter˝.. Zagreb:. ISBN 978-953-49488-0-4 Provjerite vrijednost datuma u parametru:
|date=
(pomoć)CS1 održavanje: dodatna interpunkcija (link)