Giovanni Pico della Mirandola
| Giovanni Pico della Mirandola, grof od Concordije | |
 Giovanni Pico della Mirandola na slici nepoznatog talijanskog slikara iz 16. stoljeća | |
| Zapadna filozofija | |
| Renesansna filozofija | |
| Rođenje | 24. veljače 1463. (dvorac Mirandola kraj Modene, Italija) |
|---|---|
| Smrt | 17. studenog 1494. (Firenca, Italija) |
| Škola/tradicija | platonizam, novoplatonizam, kabalizam |
| Glavni interesi | metafizika, kozmologija, misticizam, teologija |
| Poznate ideje | definicija idealnog renesansnog umjetnika i intelektualca |
| Utjecaji | Elia del Medigo, Platon, Aristotel, novoplatonisti, Sveti Augustin, Ibn Rušd, Ibn Sina, Majmonid, Pleton, Bessarion, Argiropul, Ficino, Kuzanski, Savonarola |
| Utjecao na | Novalis, Schelling Hegel, Schopenhauer, Carlyle, Heinrich |
| Portal o životopisima | |
Giovanni Pico della Mirandola (dvorac Mirandola kraj Modene, 24. veljače 1463. – Firenca, 17. studenog 1494.), talijanski filozof i humanist iz razdoblja renesanse.
Pico se rodio u obitelji grofa Giovannija Francesca, sjevernotalijanskog plemića. Obitelj je bila ugledna i bogata i pozivala se na podrijetlo od Konstantina.[1] Kao mladić studirao je na sveučilištima u Bolonji, Ferrari, Padovi, Paviji i Parizu, gdje je stekao obrazovanje u kanonskom pravu, književnosti, srednjovjekovnoj skolastici i teologiji, a studirao je i grčki jezik te grčku filozofiju. Kasnije je naučio i hebrejski, arapski i aramejski.[2] Prilikom posjete Firenci sprijateljio se s Ficinom i postao uglednim članom Firentinske Akademije.
U filozofiji je pod jakim utjecajem Platona, Aristotela, novoplatonizma i kabale. Upravo su ga hebrejski učitelji upoznali s kabalom, koja ga je fascinirala, jer je bio zainteresiran za mistične i teološke spekulacije.[1] Kritizirao je neke postavke teoloških učenja i zalagao se za novi duh kritičkog dijaloga među teolozima i znanstvenicima.[3] Zbog toga je 1486., u dobi od dvadeset tri godine pokušao organizirati veliki zbor filozofa i teologa različitih religija i vjerovanja, kako bi razgovarali o "filozofiji mira" i "vjerskom pomirenju" te je pripremio 900 filozofskih i humanističkih teza, zapravo vrstu manifesta pod naslovom De dignitate hominis ("O dostojanstvu čovjekovu"), koji se danas smatra ključnim tekstom renesansnog humanizma.[4] Najradikalnija teza bila je ta da, prema njegovom mišljenju, nijedna znanost ne može bolje dokazati Isusovu božansku narav od magije i kabale.[1] Zbog takvih i drugih neortodoksnih stavova, papa Inocent VIII. (1484. – 1492.) je zabranio taj skup, izopćio Pica iz Crkve, a manifest stavio na popis zabranjenih knjiga. Rehabilitiran je tek pred smrt.
Borio se jednako tako i protiv mističkih astroloških proricanja (Disputationes adversus astrologiam divinatricem), ali kao i većina njegovih suvremenika nije uspio ostvariti jasno razlikovanje između znanosti i magije kojom je prožet i jedan dio njegova stvaralaštva.
Picova djela izdao je njegov nećak, talijanski filozof Giovanni Francesco 1496. u Bolonji, dok mu je neka djela na hrvatski preveo Jozo Mršić:
- "O ljudskom dostojanstvu" (De dignitate hominis), 1486.
- "O biću i jednom" (De ente et uno)
- "Rasprave protiv proricateljske astrologije" (Disputationes adversus astrologiam divinatricem)
- "Filozofski, kabalistički i teološki zaključci" (Conclusiones philosophicae, cabalasticae et theologicae), 1486.
- "Apologija" (Apologia J. Pici Mirandolani, Concordiae comitis), 1489.
- "Heptaplus", 1491.
- Baigent, Michael i Leigh, Richard, Eliksir i kamen,: nasljeđe magije i alkemije, Stari Grad, Zagreb, 2000. ISBN 953-6716-11-9
- Opća i nacionalna enciklopedija u 20 svezaka, sv. XVI, Pro Leksis, Zagreb, 2007. ISBN 978-953-7224-16-5
- Povijest, sv. VIII, Zagreb, 2008. ISBN 978-953-300-042-8
- 900 teza (engl.)
- Progetto Pico - Projekt Pico na sveučilištu u Bologni i Brown sveučilištu u Providenceu, SAD (tal.) (engl.) (lat.)
- Luminarium Encyclopedia (engl.)
- Catholic Encyclopedia (engl.)
- Životopis na Encyclopaediji Britannici (engl.)
 | Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Giovanni Pico della Mirandola |