Nix (mitologija)
Nix je zlokobno vodeno čudovište ili vodeni duh u germanskoj mitologiji.[1]
Prema djelu Dictionnaire Infernal (1863.) Collina de Plancyja (1793. – 1881.), nix (francuski: Nickar) jest demon koji obitava u rijekama i jezerima Skandinavije i uzrokuje oluje, uragane i tuču. Povezuje se s vragom u obličju konja koji, prema keltskoj mitologiji živi na području Škotske.[2] Prema vjerovanjima, obožavaju glazbu i mogu se pojavljivati u ljudskom obliku.[3]
Vjeruje se da su svi nazivi za biće potekli iz pragermanske riječi *nikwus ili *nikwis(i), derivirane iz praindoeuropske riječi *neigʷ („prati”).[4]
Oblik neck pojavljuje se u engleskom jeziku, dok se u švedskom pojavljuje näck.[5] Švedska inačica potječe iz starošvedskog oblika neker, povezanog sa staroislandskim nykr (iako je nykur u suvremenom islandskom i ferojskom jeziku biće u obliku konja) i nynorškim nykk.[5] Na finskom se naziva näkki. U starodanskom je oblik glasio nikke, a u suvremenom danskom i norveškom jeziku glasi nøkke i nøkk zasebno.[5] Norveško biće Fossegrim i švedski Strömkarlen katkad se smatraju istovjetnima nixu.[5]
U srednjoniskonjemačkome se biće nazivalo necker, a u srednjovjekovnom nizozemskome nicker.[4] Starovisokonjemački oblik nihhus također se koristio za krokodile,[5][6] dok se staroengleski nicor[5][6] koristio i za vodena čudovišta (poput onih u Beowulfu[7]) i za nilske konje.[5]
- ↑ Nix | Water Spirit, River Demon & Shape-Shifter | Britannica. www.britannica.com (engleski). Pristupljeno 9. veljače 2024.
- ↑ Plancy, Jacques Collin de. 1863. Nickar. Dictionnaire Infernal. str. 492
- ↑ Niks - mythology.net
- ↑ a b Köbler, Gerhard. Indogermanisches Wörterbuch (PDF). Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 12. siječnja 2012. Pristupljeno 26. prosinca 2011.
- ↑ a b c d e f g Hellquist, Elof. 1922. Svensk etymologisk ordbok. C. W. K. Gleerups förlag Berlingska boktryckeriet. Lund. str. 532. Pristupljeno 26. prosinca 2011.
- ↑ a b Näcken. Nordisk familjebok, tom 20., str. 317. 1914.
- ↑ Kemble, John Mitchell. 1837. Beowulf: A Translation of the Anglo-Saxon Poem of Beowulf. W. Pickering. str. 17–